Zagrebački punk rock bend slavi uskoro 15 godina postojanja velikim koncertom, a iznenadili su nas i počastili svojim novim šestim albumom. Wow, što reči nego skinuti kapu momcima da su u 15 godina izdali čak šest albuma, a svaki je odličan sam za sebe. Ovaj album nisam očekivao, ali toliko me ugodno iznenadio da ga ne skidam s repeata već par dana otkako je izašao. Na albumu možemo pronaći dvanaest novih pjesama, a ono što veseli je da je cijeli album čvrst i nema balada ili polubalada kao na nekim ranijim albumima. Ono što mi je super da se uz žestoki street punk zvuk u pjesme zavuku himnični refreni i odlične solaže gitarista Mrve, čak i neke pomalo melankolične što mi se jako dopalo. Ne treba spominjati da je cijeli bend muzički tight i album sadrži jednostavno kvalitetan, primjeran i odličan songwriting. Ono što me kod ovog benda uvijek također dizalo su tekstovi s kojima se mogu totalno poistovjetiti u većini pjesama. Morao bih izdvojiti neke pjesme koje su meni jače sjele u ovoj cjelini koja je odlična i jako mi je to teško no pokušati ću. Odlične su mi skoro hardcore brze Pas i (Nisam) Laka Meta. Još mogu izdvojiti kao svoje favorite Zašto Bi Bilo Samo To i Zauvijek Star s odličnom posvetom legendarnim Cock Sparrer. Od pjesme Očevi i Sinovi sam se sav naježio. Damn, to sam nabrojao već pola albuma. Preslušaj i vidimo se 10.05. u Zagrebu na proslavi 15. godišnjice benda.
Avantasia je osnovana daleke 1999.kao side projekt pjevača Edguya, Tobiasa Sammeta. Prvotno je bila zamišljena kao projekt za jedan dvostruki album, no kasnije je nastavila dalje kao projekt s novom grupom muzičara uz spomenutog Sammeta. Fast forward na 2025.i evo nam novog, desetog studijskog albuma. Album sadrži deset pjesama u postavi Tobias Sammet – vokal, klavijature, piano, orkestracije, bass, uz njega Sascha Paeth na gitari, klavijaturama, pianu i orkestracijama i Miro Rodenberg na klavijaturama i orkestracijama, tu je i bubnjar Felix Bohnke kao gost muzičar. Kao i svi albumi Avantasie, muzika je odličan konceptualni melodični i himnični power metal s puno simfo i orkestralnih dijelova, genijalnim refrenima i ponešto prog metal utjecaja u strukturama pjesama, tek toliko da se nađe. Kao i na svakom albumu, ovaj album također sadrži brojne slavne goste na vokalima pjesama i moram nabrojiti nekoliko koji su moji favoriti prilikom slušanja, a to su: Everybody’s Here Until The End u kojoj pjeva Roy Khan(ex Kamelot), pa zatim The Moorland At Twilight sa Michaelom Kiskeom(Helloween), meni jednim od najdražih glasova u power melodic metalu, kao i naslovna stvar koju pjeva Geoff Tate(ex Queensryche) svojim legendarnim trademark glasom. No, to ne znači da su ostale stvari i ostali gosti manje dobri i vrijedni. Moja preporuka je da cijeli album preslušate u jednom komadu kako biste pohvatali svu grandioznost priče i svu genijalnost stvaralaštva Tobiasa Sammeta i njegove ekipe.
KRAYKULLA-WEBZINE 