Dutch Nuggets are coming from Montreal, Canada and this is their long awaited second album. What do we get here? Well, we get 12 songs of excellent melodic hardcore punk. The music is cleverly written, enough technical to appease fans of more technical side of skatepunk, but also retaining that old school nineties vibe and atmosphere in the song structures. We have been waiting for over a decade for this one and it was worth it. Songs are fast and driving, vocals are excellent also backing vocal harmonies deliver mighty combination, which is very important in this kind of music. The whole album reminds me a lot of Croatian band called Kriva Istina. Lyrics are personal, yet engaged politically, but I think everyone can relate to somehow. It is hard to highlight some songs as favorites, but to me they are Ignorance Is Bliss, Catharsis and Dead-Tired. Great album and great band, I totally recommend this one!
Jerkswitch are coming from Montreal, Canada and this is their new E.P. containing 5 songs. I don’t know how to characterize their music but I will try. First song Pushin’ Daisies is pure hardcore punk smash, short and sweet on point. Second song Code Red is basically fast hardcore punk, but has ska core parts and this song shows how much this band is tight musically. There is also melancholic guitar melody in this song. Vocals vary from nice melodic singing to more screaming parts, also backing vocal harmonies are in place all the time and fit perfectly to the song structures. The whole energy has some beautiful yet raw hardcore punk vibe and shows diversity and originality of this band. The third song Fight a Table reminded me of early Suicidal Tendencies turning into more modern hardcore punk with speed, energy and surprising change in style almost jazzy and post punk dancing part. Fourth song RX leads us back into hardcore punk with ska punk song parts and more angry vocals with hardcore breakdown. Lyrics of the band are personal but with a touch of humor and self irony looking the world around us. The last song is Lidocaine(Acoustic version) and ends this little opus perfectly. Nice release, i would love to hear more of this band in the future.
Došao je i taj dan, Debeli Precjednik je nastupio u Varaždinu nakon mnogo godina uz support OSA i sve to u rasprodanom i lijepom prostoru pivnice Medina Škrinja. Bila je vruća subota i sudeći po broju ljudi na dvorištu i broj prodanih karata znao sam da će unutra biti krušna peć hehe, kako je rekao Zoki, basist/vokal OSA-e. Druškali smo se vani i uživali u toploj subotnjoj večeri i polako je došlo vrijeme da počne koncert. Naravno prvo je nastupila OSA, odnosno One Step Away. Što reći o ovom bendu, osim da se radi o jednom od najboljih melodic punk bendova, u Hrvatskoj i šire, a definitivno najtehničkiji, jer su članovi ovog benda fenomenalni muzičari. Zoki i ekipa pružili su nam set listu sa svih njihovih izdanja, redali su se hitovi kao što su Brate Brate, Samo Dan, Nitko i Ništa, Plava noć i drugi. Osim toga, nastupi ovog benda su mi zakon zbog Zokijevog kontakta s publikom odnosno šala koje su sastavni dio njihovog seta. Unutra je vruće bilo kao u paklu, znoj se cijedio sa stropa i bio je ful mokar pod, ali nema veze, vrijedilo je svake sekunde od cirka 45 minutnog seta. Nakon male pauze za hvatanje zraka Debeljaci su se brzo pripremili i krenuli u svoj pakleni set. Otvorili su sa Marionette, nastavili sa Waste of my time i po pjevanju publike svaki stih sa Kocom znao sam da će to biti jedna od onih večeri, gledao sam Debeljake sto puta, ali ovo mi je bio jedan od njihovih najdražih gigova. Dogodilo se iznenađenje i odsvirali su Pobunu sa prvog dema i naježio sam se. Bilo je tu i još jedno iznenađenje u vidu I’ve Turned Into A Pastir koju dugo nisam čuo kao dio njihovog seta. Pale su i neke s novog albuma kao što su Misery Loves Company i neizostavne Pičke Ne Vrište kao posveta prerano otišlom Iveku. Nakon Surrender Now i Tomorrow Home krenuo je vrhunac večeri sa pjesmama na hrvatskom jeziku, krenulo je sa Nema Me na kojoj nije bilo čovjeka koji nije pjevao s bendom. Koca je bio na rukama publike i vladalo je totalno ludilo i svi smo bili mokri, ali nema veze. Tu su se našle i Subotom Kićo…, Zaboravi, Puška Ne Ubija Ljude, totalni kaos na zadnje tri pjesme, a to su Moja su koljena…, pa himna Legica i na kraju neizostavan vrh i završetak sa Farmerskim Srcem. Nakon ovog koncerta srce mi je puno kao kuća i još jedna potvrda zašto mi je Debeli Precjednik najbolji hrvatski bend. Hvala Nino i Udruga Vž 1776 na još jednom odličnom koncertu!
KRAYKULLA-WEBZINE 