Dayal Patterson je engleski novinar i osnivač odličnog labela Cult Never Dies putem kojeg izdaje knjige i radi distro muzike i majica. Ovaj fanzin je zapravo ono što piše u naslovu, preludij za njegovu trilogiju knjiga o black metalu. Fanzin je odlično napravljen, kao prava mala knjiga. Sadrži odlične interviewe s veličinama kao što su Mayhem, Beherit, Archgoat, Skitliv, Hades Almighty, Gorgoroth, Marduk, Impaled Nazarene, Sigh, Enthroned i Taake, dakle same legende i kulti bendovi. Posebno bih istakao odličan interview sa Frostom, legendarnim bubnjarem Satyricon i 1349. Tu je i meni jako zanimljiv scene report finske black metal scene. Lako se čita, interviewi nisu dosadni i relativno se brzo pročita pošto 64 stranica. Uz muzičke interviewe tu je i odličan artwork kao što se može već vidjeti na naslovnici zinea. Ovo je prava preporuka da se čita redoslijedom knjiga koje ćemo predstaviti u Kraykulli u bliskoj budućnosti. Ja sam svoj primjerak nabavio u knjižari Rockmark u Zagrebu, pa ako te zanima nabavi možda im je ostao koji primjerak.
Balkan Hardcore Collective je postao prilično aktivan u organizaciji koncerata i evo dočekali smo taj dan, odnosno Hardcore Lives II koncert u omiljenom nam klubu Prostoru. Večer je lagano tekla, a klub se punio meni nekako manje od očekivanog, ali ispao je na kraju solidno popunjen, taman bez da se guramo i laktarimo hehe. Kao što je naslov na plakatu rekao, bilo je svega, za old school i new school ekipu. Satnica je kasnila kojih pola sata, ali bilo je to dobro, jer se u međuvremenu nakupilo publike kada su BRUTALA počeli sa svojim setom. Ovaj zagrebački bend je relativno nov na sceni, ali ga čine iskusni pojedinci koji su svoje scensko znanje kalili u mnogim bendovima. Brutala su ranije ove godine izbacili svoj debut album i ploča je meni barem jedna od najjačih hardcore ploča ove godine. Za vrijeme svog seta odsvirali su mislim plus minus sve stvari sa albuma kao i moje favorite Nemam vremena, Za ekipu, Prvi kad je najteže, te Samo tvrdo. Komunikacija s publikom je bila zadovoljavajuća, a moram pohvaliti frontmana koji šiba jednako melodičnije dionice kao prave hardcore shouter dijelove. Za one koji ne znaju, radi se o hardcoreu sa podosta streetpunk utjecaja i meni totalno paše.
Nakon njih slijedili su hardcore gosti iz Mađarske, točnije Budimpešte, odnosno GEAR. Ovo mi je bio najbolji bend večeri, odrokali su 40-ak minuta brzog old school hardcorea sa podosta punk utjecaja i himničnih melodija, uz nešto ovih novijih mosherskih dijelova. Frontman je imao odličnu komunikaciju s publikom i puno govorio između pjesama i objašnjavao o čemu koja pjesma govori, što smatram da je vrlo važno kod hardcore bendova i na hardcore koncertima. Za vrijeme njihovog nastupa bilo je mosha, šaka u zrak i ponešto headbenganja nekih klinaca. Sve u svemu, zakon energičan set.
Kao treći nastupili su naši domaći lokalni veterani YOUTH AGAINST i iznenadilo me koliko je bend tight navježban i zvuče bolje nego ikada u svojih nekoliko desetljeća postojanja. Odrokali su svoj old school devedesete hardcore set, a vokal Trčo je konačno počeo nešto govoriti između stvari, ali mogao bi imati i više komunikacije s publikom, a ne šibati samo stvari jednu za drugom, ali krajem seta je to popravio. Energičan set su imali, a publika je bila malo klimava, ali sve se popravilo na bis, kada su odrokali vječni hit Gajba, kojeg skoro uvijek odsviraju, iako se svojski trude da je izbace iz seta hehe.
Kao zadnji bend večeri nastupili su drugi gosti iz Mađarske, odnosno xESCALATEx. Ovo je straight edge bend i živo me zanimalo kako zvuče. Isporučili su bijesan, energičan set metaliziranog hardcorea, s puno mosh i sporijih dionica s vrištavima i growl vokalima frontmana i basista, publici su se jako svidjeli, no meni nisu baš legli previše, pošto sam više fan hardcore old school bendova s više punk, a manje metal utjecaja, no tu je riječ više o mom osobnom ukusu, a publici se svidio njihov otprilike 45 minutni set.
Dakle, riječ je o još jednom uspješnom hardcore gigu u Prostoru i uživao sam, a to je na kraju krajeve najvažnije.
I ove godine smo se okupili da ispoštujemo lik i djelo nikad prežaljenog prerano otišlog dobrog duha naše scene Emila Marciuša, čovjeka koji je toliko napravio i toliko zadužio našu scenu svojim radom i još uvijek mi glas zadrhti kada spomenem tog, u svakom smislu velikog čovjeka koji nas je napustio 2020.
Početak koncerta je bio najavljen u 20:00, a prije toga se dijelio na dvorištu fini HC grah kojeg je skuhao Vito Najveribest. No, kako Čakovec očito nije spreman za gigove koji tako rano počinju, koncert se pomaknuo kojih 30-35 minuta, taman dovoljno da se klub solidno napuni ljudima dobre volje i neka pozitivna energija se osjećala u zraku. Prvi su na binu stupili POD SILOM ŽIV, naš lokalni bend koji se okupio i zasvirao ponovo nakon 12 godina, pod vodstvom neuništivog Deka na basu i vokalu, ovaj trio nam je pružio kojih pedesetak minuta kvalitetnog melodičnog hard alternative rocka s tekstovima koji variraju od ljubavnih, osobnih i politički angažiranih, na hrvatskom jeziku. Komunikacija benda s publikom je bila super, a bend je dao sve od sebe i publika je to znala prihvatiti. Svirali su svoje stvari i par obrada Dekovog prijašnjeg benda zvanog Drač.
Atmosfera se digla za uvijek nepredvidljiv entitet zvan EIKONOISE. Bojan i ekipa koju je okupio oko sebe pružili su oko sat vremena noisea, elektronike, sampleova i zvučnih efekata kreirajući atmosferu koja se dala rezati nožem. Vrhunac njihovog seta je bio kada su odsvirali neke prerade Emilovog benda Waitapu, a bas je preuzeo nitko drugi nego Emilov sin Dorian. U jednom momentu sam se naježio, jer mi je Emilov duh bio pred očima kako se odobravanjem promatra svog sina i nasljeđe koje nam je ostavio, a oči su mi istina malo ovlažile, sjećajući se svih zajedničkih momenata i koncerata, kao i kava i dogovora koji se nažalost nikada neće ostvariti.
Došlo je i vrijeme za svojevrsnog headlinera, gosta KANDŽIJU sa svojim pratećim bendom. Moram reći da je prošlo više od godinu dana kako sam ih zadnji puta gledao i uvijek su mi dobri njihovi gigovi, no ovaj mi je bio top i jedan od najboljih, ako ne i najbolji njihov do sada koje sam pogledao. Isto tako, Kandžija ima novi album zvan Trostruki Salto friško izašao i preporučam da ga preslušate. S njega su odsvirali neke stvari kao što su Igrice s kojom su otvorili set, pa odličnu Mate Rimac i Plan, a nove stvari su super išle s publikom kao i stari provjereni hitovi. Nakon malih tehničkih problema na početku, sve se posložilo i redali su se hitovi kao što su Seljak, moj favorit Bambus i kavijar, Nema labavo, Đuro, Kruva masti, paprike, Fiš paprikaš…Kandžija je bio jako raspoložen i nasmijao nas je nekoliko puta svojim spikama između stvari, a publika je skakala, plesala i pjevala s njim, kao i repala. Završili su svoj regularni dio seta sa epskom Mali mržnja, no publika je htjela još. Iako je Kandžija rekao da inače ne svira biseve, odsvirali su još Magična butra i ponovili Nema labavo i to je bilo to.
Što reći na kraju? Još jedna odlična večer i poštovanje prema našem bratu Emilu, vidimo se dogodine u još većem broju i nekom super gigu.
KRAYKULLA-WEBZINE 