Häxänking su izdali svoj drugi dugosvirajući opus, ovog puta u miješanom varaždinsko/čakovečkom line-upu benda koji zvuči moćnije no ikad sa dvije gitare i ponekad dualnim vokalima Heretika i Mantrika. Što možemo očekivati na ovom albumu? Opus od 12 stvari, koje otvara zlokoban intro Somnium Haeretici. Neke od stvari su sa tekstovima na engleskom, neke na hrvatskom, osobno bih volio da bend nastavi svirati na hrvatskom, jer to ga čini posebnim u mojim očima. Znam da se lakše eventualno probiti van na scenu pjevajući na engleskom, ali meni se osobno više sviđa pjevanje na našem. Produkcija albuma je onako prljava, ali sve se jako dobro čuje i paše agresivnoj muzici koja graniči negdje između black metala i čujemo podosta old school 80s prve generacije thrash/speeda što su ga tada zvali black metal, kao Sodom i Kreator, Deathrow, pa čak i ponešto Bewitched, što mi je više bio slučaj kod prvog albuma. Naravno ima tu i odličnih tamnih melodija, što pašu ušima uz agresiju i Heretikov izmučeni kričavi vokal koji kao da dolazi iz samih dubina Hada. No, ovaj album ima i malo iznenađenje za mene, a to je utjecaj medieval glazbe kao na primjer u instrumentalu Midnight Pyre koji je jako atmosferičan, uz odlično korištene klavijature za dobivanje atmosfere tu su i instrumenti kao što je buzuki i drombulja. Meni su nekako najdraže stvari na albumu himnična Undivided(iako je na engleskom hehe), Ljudi Od Železja pisana na kajkavskom narječju i muzikalno izuzetno zanimljiva stvar, te Zlava U Dubini, no dodaju se i neke druge ovisno o slušanju. Imao sam prilike svjedočiti live ritualu i ovim novim stvarima koje su odlične za gledanje i slušanje uživo. Bend puno daje na profesionalnosti i vidljivo je već sada golemo iskustvo koje su stekli. Dakle, odličan album, podrži ih kupnjom mercha ili na Bandcampu, a i zaprati ih uživo, jer su odlični.
