Sa ovim varaždinskim bendom imao sam prilike nekoliko puta podijeliti stage, te osim što su odličan bend, ujedno su i prilično simpatični dečki. Ovo je bila prilika da porazgovaram s Fitzom o tome što ima novog u njihovom kampu. Evo što mi je rekao:
KAKO BI PREDSTAVIO DRONE HUNTER NEKOM ČITATELJU KOJI PRVI PUTA ČUJE ZA BEND?
Tri budale s morbidnim smislom za humor koji se vole naći i skupa svirati teški rokenrol, zajebavati se i putovati.
PITANJE KOJE POSTAVLJAM SVAKOM SUGOVORNIKU. KADA I NA KOJI NAČIN SI OTKRIO I UŠAO U UNDERGROUND SCENU?
Ne mogu točno odrediti događaj koji me privukao tome, ali uglavnom negdje osmi ili prvi srednje je to bilo. Znači 14 ili 15 godina sam imao. Slušao sam većinom ono kaj su vrtjeli na MTV-u pošto onda nije baš bilo toliko interneta niti sam poznao previše ljudi koji slušaju tako nešto. Jedan lik iz sela je imao dosta punk CD-a koje mi je spržio, a i poznao je dosta ekipe koji su pohodili raznorazne koncerte pa sam se nekako spontano tome priključio. Prvi bend osnovao sam 2007. godine i od onda sam u tome. Tada su u varaždinskom Gimnetu bile prilično česte svirke pa mi je to na neki način bilo primarno mjesto za ići na koncerte, uz Stari Hrast u Čakovcu.
USKORO IZLAZI NOVI, KOLIKO ZNAM DRUGI PO REDU ALBUM. GDJE JE SNIMLJEN, IMA LI KAKVIH NOVITETA U PJESMAMA U ODNOSU NA STARIJE STVARI, KAKO ĆE BITI NABAVLJIV? IZDAJETE LI DIY ILI NA NEKOM LABELU? HOĆE LI BITI I FIZIČKOG IZDANJA ILI SAMO DIGITALNO?
Tako je, WELCOME TO THE HOLE izlazi 15.11., s tim da je premijera dan prije na Radio Studentu u Ludwinim Kronikama. Album je snimljen u našoj prostoriji za probe koja je i ujedno E-minor Studio od Tomislava Tompe Novosela koji nas je snimio i smiksao. Mastering je napravio Igor Meister Malečić u Meisterwerk Productions u Zagrebu i sa obojicom smo izuzetno zadovoljni jer album jebeno zvuči. Što se tiče kompozicije, nismo se previše udaljili od prvog albuma, dakle riječ je o teškom i zajebanom rocku bez preveč razmišljanja. Ima zajedničku crtu s prvim albumom, ali je i u dosta stvari različit jer smo ipak da vrag vraga jebe u 3 godine valjda nešto i naučili ;) Album će biti nabavljiv isto kao i prvi, preko Bandcampa, CDBaby-a, iTunes-a i Amazona s tim da će fizičko izdanje u obliku digipack CD-a i kasete biti nabavljivo isključivo preko Bandcampa i na svirkama. Izdajemo DIY, znači sami. Nismo kontaktirali nijedan label niti nas to previše u ovom trenutku zanima. Ovako sve konce držimo sami i sami sebi diktiramo tempo te nam je tako trenutno okej. Možda se to promijeni, možda ne – nitko ne zna. Live promocije albuma će biti dvije – prva 03.12. u gradu Zurriequ na Malti gdje smo pozvani od strane nekoliko fanova koji su organizirali koncert i jedna na domaćem terenu 17.12. u Elephantu u Varaždinu. Nakon toga ćemo bubnjara Rusa izbaciti iz benda jer nema ni discipline ni kondicije za ovaj bend.
SVIRALI STE ODNOSNO BILI STE NA TOURU U INOZEMSTVU. NA KOJI NAČIN SI TI PERCIPIRAO STRANE SCENE, ODNOSNO KULTUROLOŠKE RAZLIKE? ISPRIČAJ NAM NEKU ZGODNU ANEGDOTU S TOURA?
Yep, imali smo zasad dvije europske turneje u 11 država i mogu ti reći da svaka od njih i svaki grad u kojem smo bili možeš povezati sa npr. Čakovcom, Zagrebom, Varaždinom pošto je isti sistem većinom – ljudi pomažu jedni drugima, okupljaju se prije koncerta pa piju vani, bendovi i organizatori su povezani, trude se biti gostoljubivi i to sve iz ljubavi prema glazbi, a ne novcu. Jedino što je malo drugačije je to što primjerice u Njemačkoj ili Švicarskoj možemo računati na to da ćemo dobiti okej novce i ne doći doma u minusu. U takvim državama je standard veći pa dovode mnogo više bendova jer si mogu to priuštiti. Sve ostalo po pitanju publike je isto kao i ovdje. Ako si publici dobar, plješću i skaču, ako si im za kurac odu van. Isto kao i tu.
NEDOSTAJE LI VOKAL BENDU? DA LI SAMA UMJETNOST ODNOSNO GLAZBA TIJEKOM LIVE AKCIJE MOŽE NADOMJESTITI NEKI NEDOSTATAK KLASIČNOG FRONTMANA?
Nama ne nedostaje. Za sad barem ne. Čak mislim da smo možda sveukupno jednom ili dvaput spomenuli uopće to. Nama je ovako najugodnije i najprirodnije. Nekim ljudima paše, nekima ne. Ne možemo zadovoljiti sve, a niti nam je to cilj. Zanimljivo ti je ovo pitanje i moram reći da ponekad može a ponekad ne, sve ovisi o trenutku. Dogodi se da nekad kliknemo s publikom pa svi podivljaju a ponekad ne kliknemo pa stoje i slušaju, što je isto okej. Meni osobno nije bitno da li netko skače, zija, pleše i slično. Ako dođe doma s koncerta sretan i ode na youtube slušati naš album, smatram to uspjehom.
SUDJELUJU LI ČLANOVI DRONE HUNTERA U NEKIM DRUGIM PROJEKTIMA? ZA FITZA ZNAM DA PONEKAD IMA SOLO NASTUPE.
Da, ponekad nastupam u solo akustičnoj folk/rock/country varijanti iako u zadnje vrijeme imam nekakvu kreativnu blokadu pa ne sviram često, a obrade mi se ne da svirati. U biti nemam kreativnu blokadu nego sam jebeno lijen. Eto. Da svi znaju. Rus (bubnjevi) i Klen (bas gitara) se osim benda bave sitnim kriminalom i ribičijom.
(photo by: Teodora Lukavski)
BOJIŠ LI SE DA ĆE DRONE HUNTER DOSADITI LJUDIMA JEDNOG DANA? SVAKI BEND JE MALO STRAH TOGA, S BILO KIM PRIČAO, SVI SU MI TO NA NEKI NAČIN REKLI.
Nimalo se toga ne bojim. Jebe mi se za to. No, da netko krivo ne shvati – imam ogromno poštovanje prema ljudima koji podržavaju i slušaju Drone Hunter te sam im na tome vječno zahvalan, ali me ne brine hoćemo li im ikad dosaditi. To je njihova odluka. Više se bojim toga da ćemo dosaditi nama trojici. To je po meni puno gore nego da publici dosadiš. Ako do toga dođe, rukovat ćemo se i vjerojatno uz naše standardne neukusne šale pospremiti instrumente u kut.
ŠTO SE TIČE SAME VARAŽDINSKE SCENE I NJENIH NEDOSTATAKA DOSTA JE REČENO NA NEKI NAČIN. KAKVO JE TVOJE MIŠLJENJE O SURADNJI, ORGANIZACIJI, BENDOVIMA I SVEMU OSTALOM ŠTO ČINI VARAŽDINSKU SCENU?
Varaždin ima hrpu odličnih bendova, no nekako mi se čini sve manje u ovim žešćim žanrovima. Postoje izuzetno talentirani glazbenici koji rade jako dobre projekte npr. nuSynergetic Orchestra i slično ali mi se čini da bendove kao bendove klinci sve manje započinju. Ako još jedanput čujem akustičnu verziju Wonderwalla od Oasisa učinit ću nekome nešto nažao hahaha. S ovog tehničko-logističkog aspekta, raduje me to što se stvari pokreću, iako vrlo sporo. Na primjer, postoji udruga Vakuum koja je dobila na korištenje jedan prostor u kojem će raditi koncerte. Sama činjenica da je na prvi koncert (Unless, Mališa Bahat i Fajrunt) došlo 130 ljudi je indikator da Varaždincima nedostaje nešto ovakvo te se nadam da će se to održati jedno dulje vrijeme.
ŠTO VAM JE KAO BENDU DRAŽE, SVIRKE U MALIM KLUBOVIMA ILI VELIKI ORGANIZIRANI FESTIVALI? DO KOJE MJERE BI BEND IŠAO U KOMPROMIS SA IZDAVAČIMA U ODNOSU NA SAMO STVARALAŠTVO I ŽESTINU GLAZBE? BI LI DRONE HUNTER SNIMIO I IZDAO RADIO FRIENDLY PJESMU AKO BI TO DONIJELO NOVAC NA RAČUN?
Meni osobno više pašu mali prostori jer osjećam da je tada bolji kontakt s publikom. Veći klišej od odgovora ti nisam mogao dati ali je fakat istina kad bendovi kažu da više vole male klubove. Na festivalima imaš veću izloženost, više ljudi je i to sve al nemaš toliko intime kao u zatvorenim prostorima. A festivali imaju i velike pozornice, a mi imamo kratke kable.Meni izraz rock & roll i općenito glazba predstavljaju određenu slobodu. Na primjer , gledam na glazbu i bend kao jednu od rijetkih stvari u životu u kojoj ne trebam raditi kompromise s nikim osim s ostatkom benda, a to nikad nije problem jer smo otprilike na istoj valnoj duljini. Kad gledaš život – posao, veze, obitelj, novac i sl. – uvijek moraš raditi neke kompromise. Zato mi je glazba bitna jer s njom ne moram. Sad kad sam to rekao, ponuda koju bismo dobili od nekog izdavača morala bi biti vraški dobra i za našu kreativnost nekompromitirajuća da bismo je uopće razmotrili. Kad bi nam netko ponudio milijun eura da snimimo radio friendly album, snimili bismo ga. Ali ne pod imenom Drone Hunter.
BLIŽIMO SE KRAJU INTERVIEWA. ZADNJE PITANJE:GDJE VIDIŠ DRONE HUNTER ZA 10-15 GODINA?
Nemam pojma iskreno. Stvarno ne znam kako da odgovorim pošto nikad nisam razmišljao o tome. Gdje god da budemo i čime god da se budemo bavili, uvijek ćemo imati uspomenu na vremena kad smo prašili po Europi i radili glazbu za sebe. Možda ćemo je i dalje raditi, možda ne. To nitko ne zna i s tim sam okej. Kaj se dogodi se dogodi.
(PHOTO BY:TILYEN MUCIK)
KRAYKULLA-WEBZINE 