2015. smo svirali u Umagu na Dernek festivalu, i jedan od bendova koji su mi tamo zaokupili pažnju sa svojom mješavinom energične melodije punka i utjecaja metala i drugih žanrova bili su The Bills iz Rovinja. Odmah sam se sprijateljio sa basistom Elvisom i vokalom Dandolom koji su jedni od prijaznijih momaka koje sam susreo u pohodima po koncertima. Nešto poslije, The Bills su objavili odličan album Los Tapes kojeg možete pronaći i skinuti na bandcamp stranici benda. Momci još sviraju u Misfits cover bandu Burek Resurrection. Ovo je bila idealna prilika za malo porazgovarati s bendom, pa evo što su mi rekli.

Kako ste došli u dodir s undergroundom i ekstremnijom punk i hardcore muzikom? Koji ti je bio prvi koncert te vrste?

Andrea: Budući da sam vec dugo prošao svoje tinejđerske i mladenačke godine, u dodir sa takvom scenom sam došao 1988. godine, iako sam naravno već i slušao sličnu muziku u to vrijeme. To što me je najviše privuklo je bilo da je pogotovo hardcore bio svojevrsni novitet. A za prvi koncert se više niti ne sjećam. Budući da nije bilo interneta, a do fanzina nije bilo lako doći, a i kad bi došao do primjeraka koncert bi već bio gotov odavno, teško je bilo saznati kada i gdje su koncerti ( barem negdje u blizini Rovinja hahahaha ). Evo, reči ću ti dva koncerta koja su mi ostala upečatljiva, Kud Idijoti i Anti-otpad…i to u Rovinju…hahahaha!

Predstavi svoj bend molim te ljudima koji nisu do sada čuli za vas?

To je pank/rock sastav sa razno raznim utjecajima iz hardcora, žestokog metala, UK trasha i srodnih stilova. Maneštra!!! Hahaha! Taj je bend nastao 2005. kada se klapa ljudi/prijatelja, koji svoje glazbene korijene vuku još iz 90.-tih, odlučila odvojiti par sati dnevno iz kafića i omiljenih pića ( kojih na probi naravno nikada nije falilo ) i ponovno sa instrumenitma u rukama odlučili nastaviti ono što se krajem 90.-tih prekinulo. Od samog početka tekstovi pjesama su bili usmjereni prema opisivanju života u maloj sredini, naime u Rovinju. Sastav se promjenio više puta ( Andrea jedini originalni član ). Prva stabilna postava je bila od 2006.-2010. kada se odlučilo da će se napraviti kratki predah zbog nesuglasica. Od 2013. bend počinje ponovno sa svirkama u polu novoj postavi, Andrea kao vokal i Sandi na bubnjevima od stare postave, a pridružuju im se Matija na gitari i Elvis na bassu.

O sceni u vašem kraju se stavrno malo zna ovdje kod nas na sjeveru, a mislim i općenito. Pa ima li bendova, koncerata, aktivnih pojedinaca/pojedinki?

Elvis: Sve to varira iz godine u godinu. Postoje mjesta za svirke kao BUM u Buzetu, u Puli Rojc, U Fažani Kasarna a da ne spominjemo i popratne festivale kao Dernek u Umagu, Petkotine koje više nažalost nema, Monte Paradiso i Viva la Pola. Od bendova možemo spomenuti Bolesno Grinje, Red tape, Pasmaters, vječni Antitodor, Saša 21 koji je uvijek negdje itd da ne nabrajamo previše.

Objavili ste jedan album koliko znam, a slušao sam vas uživo, pjesme su fini spoj melodija i žestine. Je li The Bills spoj i vrhunac vaših iskustava koje ste stekli u prijašnjim bendovima?

Drago nam je da si uočio taj spoj melodije i žestine, budući da je to bilo ciljano. Naravno da je to spoj naših ukusa i iskustava, i to smatramo dobrom stvari budući da su žanrovi koje članovi slušaju raznovrsni, ali bliski. Što se vrhunca tiče, nikada nije vrhunac jer kada bi bio ne bismo imali inicijativu za svirkom.

Što je s Burek Resurrection?Stalno govorim da su Misfitsi ostavili ogroman utjecaj na scenu. Kakav utjecaj su imali na tebe/vas? Voliš li horror kulturu, filmove i knjige i ostalo?

Ooooo Bureci!!! Upravo smo imali svirku za Halloween nakon 2 godine! To je projekt koji je započeo 2009. kao Misfits cover band. Od tada se tako drži. Ukoliko nekoga zanima svirka da se svira Misfits, neka se javi ;)!! Što se tiče toga da su Misfits ostavili ogroman utjecaj, to je istina. Oni su masovno utjecali ne samo na pank bendove nego i na metal bendove. Nećemo zaboraviti da se Metallica proslavila na nekoliko pjesama od Misfitsa, a da ne spominjemo King Diamond. Pa čovječe, čak su i Gunsi svirali obradu Attitude!!! Naravno da su i na nas utjecali, i to ne malo, nije to neprimjetna stvar. Što se tiče horror kulture…Daaaaa Andrea obožava that shit..to ga hrani..bez toga nema svirke…!

S obzirom na to što ste bend iz Rovinja, dobivate li pozive za gigove za cijelu Hrvatsku ili organizatori radije pozovu bend iz nekog većeg grada umjesto tamo nekih The Bills iz Rovinja?

Sve si rekao ;) heheheh ViŠe puta su nas pozvali, ali za sada smo stigli do Rijeke…par puta.. Naravno željeli bi svirati diljem lijepe naše i preko..kad bude prilika..

Što bi savjetovao meni da sam klinac koji sada želi osnovati svoj prvi bend i sanja o koncertima, turnejama, statusu punk zvijezde hehe?

Zaboravi sve to, baci se u politiku i daj nam inspiracije za nove pjesme hahahaha. Šalu na stranu, prati uvijek svoje snove bez obzira na to koliko teško može izgledati iz prve. Sviraj zbog ljubavi prema onom što radiš, a nemoj ganjati status pank zvijezde. I dignite pogled od mobitela i gledajte šta se dešava oko vas, naći ćete puno više inspiracije. Ako se moglo prije u kriznim razdobljima, može se i sada nabaviti oprema i instrumenti i to za puno manju paru nego tada. Jedino što treba je motivacija i dobra volja.

Jesi li čitao fanzine kada su još fizički izlazili, pošto se danas mogu nabrojati na prste jedne ruke? Jesu li imali utjecaj na tebe kao sredstvo informiranja o sceni?

Andrea ima kolekciju starih fanzina i čuva kolekciju ko Gollum prsten haha. Kao što smo prije naveli bili su jedini mediji informiranja o underground sceni i mladim bendovima u to doba.

Postoji li koncert nekog benda kojeg bi želio vidjeti, a nisi nikad uspio?

Ramones..Original!

Je li hardcore mrtav?

Ma kakvi! Barem kod nas nije možda toliko jak, ali možemo ti kazati da uskoro kreće naš novi noisecore projekt Drot Burner i nadamo se da će se ubrzo čuti za to ime =) puno iznenađenja nas čeka u idućoj godini..uz to radimo i na novom albumu The Billsa koji će zvučati vise hardcore. Nadajmo se da će više novih bendova izaći na scenu u hardcore/punk štihu.

ADDIOS BY THE BILLOS!!! Le putaine de la revolucion!

Deafness by noise je u mom riječniku izjednačen sa riječi legende! Već četvrt stoljeća harače binama diljem Hrvatske i svijeta, izdaju albume i inspiracija su hardcore klincima koji počinju sa bendom, rade fanzine…Krmpu znam duže vrijeme i čast mi je bila porazgovarati s njim o prošlosti i budućnosti DBN-a i scene.

Aktualan album je već jedno vrijeme vani. Kakve su reakcije? 

Neočekivano, druga tiraža  ide u štampu ,već nakon pola godine od kako je album izašao i jako mi je drago da nas ljudi nisu zaboravili. Album je distribuiran po cijelom svijetu preko Nuclear Blast distribucije i Cargo records koje su sa našom izdavačkom kućom Strength records potpisali distribucijski world wide deal. Media Markt co. su uzeli distribuciju za cijelu EU i Švicarsku, pa tako možete kupiti naš zadnji CD i LP u svakom Media Markt dućanu u Europi. Realno kod nas ljude boli za navedeno ona stvar i nije ih briga što to znači za hrvatsku glazbu u svijetu, što je razumljivo jer imaju drugih egzistencijalnih problema.

Kakva je suradnja sa Strength records i na koji način uopće djeluje ta suradnja? Ugovaraju li vam oni gigove odnosno turneju? Što se tiče mercha jesu li oni odgovorni za prodaju? Jeste li kao bend i financijski zadovoljni suradnjom?

Strength records danas vodi naš prijatelj Wouter Davids, a u početku je bio  desna ruka Onno Cromagu. Ono što je bitno i ljudi ne znaju je da su Strength records osnovali Roger Miret iz Agnostic Front i Onno Cromag, nakon što je njihov partner Laurens Kusters sa I Scream records prešao u USA i potpisao deal sa Victory records.  Onno i Roger su se odvojili i krenuli su svojim putem. Svaki band na labelu su njih dvoje pitali da li žele snimiti album za Strength records i rekli svoje uvjete. MAD tourbooking iz Berlina nam dogovara svirke po Europi. Financijski gledano danas muzika nama ne donosi primarnu zaradu, tako da smo zadovoljni i ovime što imamo.

Pitanje koje postavljam svim sugovornicima, na koji način si otkrio underground scenu? Koji ti je bio prvi koncert te vrste kojeg si vidio?

Kako sam išao u osnovnu skolu u Zagreb tako sam 89. sam stajao pred Djurom u ZG i zujao sa ekipom iz Černomerca ( jedni su bili u BBB od Postera pokojnog ekipa i drugi su se zvali Hunters, brijali su na američke filmove ala Colours haha dan danas po Černomercu ima njihovih grafita) i tada kao balavac sam gledao likove koji su išli na koncert Youth of Today i Lethal Aggression, mislio sam si koji kreteni jedni piju i drogiraju se, a ovi drugi briju da su harikrišne haha. Tko bi rekao da dan danas imam poster s koncerta na koji nisam ni otišao, jer sam morao doma, jer sam imao 14 godina. U to vrijeme su Bimbo, Bara i Rodjo vec haračili po Ramonesima, Partibrejkersima , Sacred Reich , Kreatorima, UK subsima , Kud idijotima itd.. Meni je prvi koncert bio u Vrbiku Satan Panonski tamo početkom 91 , pa Hells Bells i Motusi itd. Prve kazete su mi bile Generali , Motus, Hells Bells, Hladno Pivo, Anti otpad, Kud Idijoti od naših bandova a od stranih N.O.T.A, Ultra violent, Spermbirds, DOA , Verbal Abuse, Exploited, GBH, Peter and the test tube babies, MDC i dr.. Bilo je teško doći do originala, ali smo se snalazili. Sound servis iz Beograda je onda bio najjači, Kasnije su EMP i Lost and found preuzeli kompletno tržište.

Pošto ste već dugo na sceni, može li se povući paralela između hrvatske hardcore punk scene 90-ih i danas? Znam da je teško uspoređivati, ali meni osobno je, mada sam sudionik scene od ranih 90-ih danas bolje nego ikada. Kako vi rezonirate u vezi toga?

U odnosu na današnji cirkus apsurda kako društveni tako i muzički, meni je 90 tih bilo više entuzijazma, više revolta , protesta, pozitivne i pravilno usmjerene agresije kako na stageu tako i publike. Jebeš današnje red carpet pomodne „pankere“ koji nisu u životu primili i dali batine, prenoćili par noći u muriji, čije koncerte nije ni jednom prekinula murija , niti su osjetili šta znači svirati pod zračnim uzbunama u atomskim skloništima, u ratom ugroženim područjima. Nije da se kurčimo, ali danas je to nemjerljivo. Mi tad nismo imali puno, al smo imali scenu, bili smo svi za jednoga jedan za sve, ono jedan najebe, poberu ga  u muriju idemo svi (baš kao za noć vještica 95). Današnji klinci su internet heroji unutar svoja 4 zida i ne znaju što je život i ulica. Ispranih mozgova , roditelji ih ne uče ničemu pametnom, jedu gmo, piju novo obojana energetska pića , razgovaraju sa tabletom, skrolaju ekrane umjesto da se druže i rade nešto konkretno. Sve je danas imaginarno ,lažni profili, otrcane subliminalne fraze i totalna fakin kontrola. Realno gledano, mi smo dinosauri i lagano izumiremo, ali baš kao najjači opstajemo do kraja -from here till the end madr fakeri-. Sad šalu na stranu, jasno je da današnji klinci nisu naše vrijeme mogli proći , ali da bar imaju želju i malo respekta i poslusaju što im starije generacije imaju za reći možda bi scena imala kakvu takvu budućnost ,ovako ovo danas za mene više nije ni pank ni hardcore kojeg ja poznajem. Možete slobodno kad me vidite na ulici reci daj Krmpa ne seri ali i u svakom sranju ima pola istine.

Je li istina da DBN ne želi više svirati u svakoj rupi odnosno da birate koje gigove ćete svirati u Hrvatskoj kada vas zovu negdje svirati? Po mom mišljenju ste nekako više cijenjeni vani zadnjih nekoliko godina nego doma. Je li to istina?

DBN svira gdje imamo bar kakve takve uvjete, nismo više balavci da sviramo za gajbu pive u skvotu gdje nema ni stagea ni prozora i svako malo nestaje struje. Svaki klub rado dodjemo i odsviramo ali je problem što nas kombi i oprema koju teglimo košta , a to promoteri ne žele platiti. Zato i ne sviramo puno, možda je i tako bolje bar ljudima ne dosadimo haha. Vani smo više cijenjeni zato jer imamo malo više respekta od ljudi nego u Hrvatskoj, DBN je vani „band“ i stare barabe čak sa djecom nas vole i dolaze gledati, dok u Hrvatskoj ljude baš DBN i ne zanima, jer nismo u „trendu“. Najbolja je publika u Njemačkoj, jer tamo ljudi imaju kulturu odlaska na koncerte, plaćanja karata i kupovanja mercha i jednostavno odana su publika , bez njih DBN ne bi bio gdje je sad. U Hrvatskoj nam dolaze stara ekipa / koje je sve manje/ na koncerte , a novih klinaca baš i nema na našim koncertima , misle si koji cu k** gledat stare prdonje na stageu hahaha…

Pitanje koje će u srcu zaboljeti. Onno Cromag. Na koji način je utjecao na vas kao osobe i kao bend? 

Onno Cromag za one koji ne znaju je osnivač Dynamo festivala, Aardschok magazina i čovjek koji je početkom 80-tih dovukao u Evropu američke bandove Black Flag, Misfits, Germs; Ramonese i engleske Exploited, GBH itd. Bio je jedan od osnivača I Scream records i kasnije Strength records. Onno Cromag je objavio 1997 recenziju za naš 1. album i nakon toga smo ostali u kontaktu. Dave Reumers iz Right Direction me upoznao prvi puta uživo s Onno Cromagom u Maastrichtu 2000. godine, nakon toga smo bili bar jednom mjesečno, kasnije i cešće u telefonskim razgovorima  tako da sam mu upoznao i sinove i ženu. Ukratko da nije bilo njega DBN ne bi napravio ništa u inozemstvu, njemu smo bili dragi baš zato jer smo the real Cromagovi tako nas je u šali zvao haha. Eto, od kad ga nema ništa više nije isto nema ni EU HC party-a, ljudi su zaboravili što je EUHC nekad bio. Ali što je tu je idemo dalje i radimo što nas veseli, a to je sviranje i druženje.

Za Krmpu ja osobno nikada u životu nisam čuo nijednu lošu riječ. Upravo suprotno, riječ je o jednoj od najpozitivnijih osoba i personifikaciji svega onog što bi hardcore frontman trebao biti. Poznajete puno uvjetno rečeno velikih bendova. Jeste li se susreli kada s kim tko je izigravao hardcore punk zvijezdu i bio umišljen i razočarao vašu mentalnu sliku o toj osobi?

Hvala ,ali i ne hvala za mišljenje o meni, jer znam da nisam svima baš drag. Spomenuta pozitiva ne proizlazi iz moje bolibrige šta i tko o meni misli, nego isključivo zbog moje naravi. Jer ako ćemo iskreno, svirao netko u bandu ili bio promoter, osobno prezirem dupeljupce, licemjere koji intrigama, dvoličnim i površnim temama u životu okupiraju sebe i druge ljude koji se nemaju ničim pametnijim baviti u životu. Baš takvi su društvene mreže shvatili preozbiljno i to je main problem današnje generacije tkz. internet pravednika. S moje strane ignoriranje je jedini način kako da se te novonastale „drusšveno mrežne“ pojave marginaliziraju. Mišljenja sam, kad bi navedeno proveli u praksu takve face aka. „trolovi trovači“ bi postali nebitni, ne bi imali čime više hraniti svoje iskompleksirane mozgove i samim time bi prestali „trolati“ društvo oko sebe. Olakotna okolnost je da tih ljudi nema na ulicama , jer nemaju muda to izreći na glas stisnutih šaka nego iskljucivo i samo na društvenim mrežama u samo sebi kontroliranim uvjetima i odabranim ulogama internet pravednika, provokatora, ratnika i čiji motiv na kraju i dalje ostaje upitan. A o spomenutim zvijezdanima i zvijezdanama kojih ima naravno, njih ne bi komentirao jer svatko je takav kakav je i dodje i njemu iz dupeta u glavu, samo koji puta i prekasno.

DBN, Dikobraz, Optička varka, True, Grob, Vad osobne, Intoxicate…volim reći da je Samobor rasadnik dobrih bendova. Mala sredina, a toliko odličnih bendova je proizašlo odatle. Što misliš zašto je to tako?

Dobro da nisi još nadopisao Fjodr i boljševici ,Kreket Driske, Nocni Psovač, Slutim konje i Wareny Blazny ..aa zašto samo i isključivo zbog podzemnih voda haha. Tko ne zna mi smo Vam ko malo galsko selo, no pasaran stari moj haha i držimo se svi zajedno i dok je alkohola, kad ponestane cuge i ekipe onda kuda koji vinogradi moji.

Prošlo je jako puno godina i jako puno gigova. Svirali ste nekoliko puta kod nas u Čakovcu. Imaš li kakva sjećanja na te gigove i na čakovečku scenu?

Bil sam pijan pa se puno ne sjećam  rekao bi Bimbo, al ja se sjećam par gigova, a od bandova su bili Bez panike, Youth against, Motorno ulje, Bad blood i onaj Najveribest (pjesma Buka je u modi) za koje smo tek prije godinu dvije skontali da su iz Kotoribe. Danas mislim  da znamo samo Bakterije koji ne znam dali su aktivni.

Bližimo se kraju interviewa-zadnje pitanje: što nosi idućih dvadesetak godina za DBN?

I dalje ovaj band svira sve u pičku materinu dok ne ostanemo gluhi do kraja, a zvučni arsenal i agresiju ćemo dići na zavidan nivo da  hipsteri pobjegnu bradom bez obzira kad nas vide u živo, ono u stilu kako su Maideni opjevali u svojoj pjesmi Run to the hills run for your lives buuhahaha… ,a u medjuvremnu željno priželjkujem novu revoluciju , muzički i kulturno osviještenu na temeljima pravog panka i rokenrola.

Sa ovim varaždinskim bendom imao sam prilike nekoliko puta podijeliti stage, te osim što su odličan bend, ujedno su i prilično simpatični dečki. Ovo je bila prilika da porazgovaram s Fitzom o tome što ima novog u njihovom kampu. Evo što mi je rekao:

KAKO BI PREDSTAVIO DRONE HUNTER NEKOM ČITATELJU KOJI PRVI PUTA ČUJE ZA BEND?

Tri budale s morbidnim smislom za humor koji se vole naći i skupa svirati teški rokenrol, zajebavati se i putovati.

PITANJE KOJE POSTAVLJAM SVAKOM SUGOVORNIKU. KADA I NA KOJI NAČIN SI OTKRIO I UŠAO U UNDERGROUND SCENU?

Ne mogu točno odrediti događaj koji me privukao tome, ali uglavnom negdje osmi ili prvi srednje je to bilo. Znači 14 ili 15 godina sam imao. Slušao sam većinom ono kaj su vrtjeli na MTV-u pošto onda nije baš bilo toliko interneta niti sam poznao previše ljudi koji slušaju tako nešto. Jedan lik iz sela je imao dosta punk CD-a koje mi je spržio, a i poznao je dosta ekipe koji su pohodili raznorazne koncerte pa sam se nekako spontano tome priključio. Prvi bend osnovao sam 2007. godine i od onda sam u tome. Tada su u varaždinskom Gimnetu bile prilično česte svirke pa mi je to na neki način bilo primarno mjesto za ići na koncerte, uz Stari Hrast u Čakovcu.

USKORO IZLAZI NOVI, KOLIKO ZNAM DRUGI PO REDU ALBUM. GDJE JE SNIMLJEN, IMA LI KAKVIH NOVITETA U PJESMAMA U ODNOSU NA STARIJE STVARI, KAKO ĆE BITI NABAVLJIV? IZDAJETE LI DIY ILI NA NEKOM LABELU? HOĆE LI BITI I FIZIČKOG IZDANJA ILI SAMO DIGITALNO?

Tako je, WELCOME TO THE HOLE izlazi 15.11., s tim da je premijera dan prije na Radio Studentu u Ludwinim Kronikama. Album je snimljen u našoj prostoriji za probe koja je i ujedno E-minor Studio od Tomislava Tompe Novosela koji nas je snimio i smiksao. Mastering je napravio Igor Meister Malečić u Meisterwerk Productions u Zagrebu i sa obojicom smo izuzetno zadovoljni jer album jebeno zvuči. Što se tiče kompozicije, nismo se previše udaljili od prvog albuma, dakle riječ je o teškom i zajebanom rocku bez preveč razmišljanja. Ima zajedničku crtu s prvim albumom, ali je i u dosta stvari različit jer smo ipak da vrag vraga jebe u 3 godine valjda nešto i naučili ;) Album će biti nabavljiv isto kao i prvi, preko Bandcampa, CDBaby-a, iTunes-a i Amazona s tim da će fizičko izdanje u obliku digipack CD-a i kasete biti nabavljivo isključivo preko Bandcampa i na svirkama. Izdajemo DIY, znači sami. Nismo kontaktirali nijedan label niti nas to previše u ovom trenutku zanima. Ovako sve konce držimo sami i sami sebi diktiramo tempo te nam je tako trenutno okej. Možda se to promijeni, možda ne – nitko ne zna. Live promocije albuma će biti dvije – prva 03.12. u gradu Zurriequ na Malti gdje smo pozvani od strane nekoliko fanova koji su organizirali koncert i jedna na domaćem terenu 17.12. u Elephantu u Varaždinu. Nakon toga ćemo bubnjara Rusa izbaciti iz benda jer nema ni discipline ni kondicije za ovaj bend.

SVIRALI STE ODNOSNO BILI STE NA TOURU U INOZEMSTVU. NA KOJI NAČIN SI TI PERCIPIRAO STRANE SCENE, ODNOSNO KULTUROLOŠKE RAZLIKE? ISPRIČAJ NAM NEKU ZGODNU ANEGDOTU S TOURA?

Yep, imali smo zasad dvije europske turneje u 11 država i mogu ti reći da svaka od njih i svaki grad u kojem smo bili možeš povezati sa npr. Čakovcom, Zagrebom, Varaždinom pošto je isti sistem većinom – ljudi pomažu jedni drugima, okupljaju se prije koncerta pa piju vani, bendovi i organizatori su povezani, trude se biti gostoljubivi i to sve iz ljubavi prema glazbi, a ne novcu. Jedino što je malo drugačije je to što primjerice u Njemačkoj ili Švicarskoj možemo računati na to da ćemo dobiti okej novce i ne doći doma u minusu. U takvim državama je standard veći pa dovode mnogo više bendova jer si mogu to priuštiti. Sve ostalo po pitanju publike je isto kao i ovdje. Ako si publici dobar, plješću i skaču, ako si im za kurac odu van. Isto kao i tu.

NEDOSTAJE LI VOKAL BENDU? DA LI SAMA UMJETNOST ODNOSNO GLAZBA TIJEKOM LIVE AKCIJE MOŽE NADOMJESTITI NEKI NEDOSTATAK KLASIČNOG FRONTMANA?

Nama ne nedostaje. Za sad barem ne. Čak mislim da smo možda sveukupno jednom ili dvaput spomenuli uopće to. Nama je ovako najugodnije i najprirodnije. Nekim ljudima paše, nekima ne. Ne možemo zadovoljiti sve, a niti nam je to cilj. Zanimljivo ti je ovo pitanje i moram reći da ponekad može a ponekad ne, sve ovisi o trenutku. Dogodi se da nekad kliknemo s publikom pa svi podivljaju a ponekad ne kliknemo pa stoje i slušaju, što je isto okej. Meni osobno nije bitno da li netko skače, zija, pleše i slično. Ako dođe doma s koncerta sretan i ode na youtube slušati naš album, smatram to uspjehom.

SUDJELUJU LI ČLANOVI DRONE HUNTERA U NEKIM DRUGIM PROJEKTIMA? ZA FITZA ZNAM DA PONEKAD IMA SOLO NASTUPE.

Da, ponekad nastupam u solo akustičnoj folk/rock/country varijanti iako u zadnje vrijeme imam nekakvu kreativnu blokadu pa ne sviram često, a obrade mi se ne da svirati. U biti nemam kreativnu blokadu nego sam jebeno lijen. Eto. Da svi znaju. Rus (bubnjevi) i Klen (bas gitara) se osim benda bave sitnim kriminalom i ribičijom.

(photo by: Teodora Lukavski)

BOJIŠ LI SE DA ĆE DRONE HUNTER DOSADITI LJUDIMA JEDNOG DANA? SVAKI BEND JE MALO STRAH TOGA, S BILO KIM PRIČAO, SVI SU MI TO NA NEKI NAČIN REKLI.

Nimalo se toga ne bojim. Jebe mi se za to. No, da netko krivo ne shvati – imam ogromno poštovanje prema ljudima koji podržavaju i slušaju Drone Hunter te sam im na tome vječno zahvalan, ali me ne brine hoćemo li im ikad dosaditi. To je njihova odluka. Više se bojim toga da ćemo dosaditi nama trojici. To je po meni puno gore nego da publici dosadiš. Ako do toga dođe, rukovat ćemo se i vjerojatno uz naše standardne neukusne šale pospremiti instrumente u kut.

ŠTO SE TIČE SAME VARAŽDINSKE SCENE I NJENIH NEDOSTATAKA DOSTA JE REČENO NA NEKI NAČIN. KAKVO JE TVOJE MIŠLJENJE O SURADNJI, ORGANIZACIJI, BENDOVIMA I SVEMU OSTALOM ŠTO ČINI VARAŽDINSKU SCENU?

Varaždin ima hrpu odličnih bendova, no nekako mi se čini sve manje u ovim žešćim žanrovima. Postoje izuzetno talentirani glazbenici koji rade jako dobre projekte npr. nuSynergetic Orchestra i slično ali mi se čini da bendove kao bendove klinci sve manje započinju. Ako još jedanput čujem akustičnu verziju Wonderwalla od Oasisa učinit ću nekome nešto nažao hahaha. S ovog tehničko-logističkog aspekta, raduje me to što se stvari pokreću, iako vrlo sporo. Na primjer, postoji udruga Vakuum koja je dobila na korištenje jedan prostor u kojem će raditi koncerte. Sama činjenica da je na prvi koncert (Unless, Mališa Bahat i Fajrunt) došlo 130 ljudi je indikator da Varaždincima nedostaje nešto ovakvo te se nadam da će se to održati jedno dulje vrijeme.

ŠTO VAM JE KAO BENDU DRAŽE, SVIRKE U MALIM KLUBOVIMA ILI VELIKI ORGANIZIRANI FESTIVALI? DO KOJE MJERE BI BEND IŠAO U KOMPROMIS SA IZDAVAČIMA U ODNOSU NA SAMO STVARALAŠTVO I ŽESTINU GLAZBE? BI LI DRONE HUNTER SNIMIO I IZDAO RADIO FRIENDLY PJESMU AKO BI TO DONIJELO NOVAC NA RAČUN?

Meni osobno više pašu mali prostori jer osjećam da je tada bolji kontakt s publikom. Veći klišej od odgovora ti nisam mogao dati ali je fakat istina kad bendovi kažu da više vole male klubove. Na festivalima imaš veću izloženost, više ljudi je i to sve al nemaš toliko intime kao u zatvorenim prostorima. A festivali imaju i velike pozornice, a mi imamo kratke kable.Meni izraz rock & roll i općenito glazba predstavljaju određenu slobodu. Na primjer , gledam na glazbu i bend kao jednu od rijetkih stvari u životu u kojoj ne trebam raditi kompromise s nikim osim s ostatkom benda, a to nikad nije problem jer smo otprilike na istoj valnoj duljini. Kad gledaš život – posao, veze, obitelj, novac i sl. – uvijek moraš raditi neke kompromise. Zato mi je glazba bitna jer s njom ne moram. Sad kad sam to rekao, ponuda koju bismo dobili od nekog izdavača morala bi biti vraški dobra i za našu kreativnost nekompromitirajuća da bismo je uopće razmotrili. Kad bi nam netko ponudio milijun eura da snimimo radio friendly album, snimili bismo ga. Ali ne pod imenom Drone Hunter.

BLIŽIMO SE KRAJU INTERVIEWA. ZADNJE PITANJE:GDJE VIDIŠ DRONE HUNTER ZA 10-15 GODINA?

Nemam pojma iskreno. Stvarno ne znam kako da odgovorim pošto nikad nisam razmišljao o tome. Gdje god da budemo i čime god da se budemo bavili, uvijek ćemo imati uspomenu na vremena kad smo prašili po Europi i radili glazbu za sebe. Možda ćemo je i dalje raditi, možda ne. To nitko ne zna i s tim sam okej. Kaj se dogodi se dogodi.