Scena u Varaždinu ponovo jaše! Jedna od perjanica punk scene je punk bend BKD, sastavljen od ljudi koji su sada već veterani scene. Upravo su snimili i izdali svoj prvi album Leta su prešla(pameti ga ni). Recenziju albuma možete pročitati u ovom zineu, a album možete besplatno skinuti sa bandcamp stranice benda. Žarko sam želio porazgovarati sa njima u vezi nekih stvari, pa mi je basistica/vokal Ida ljubazno odgovorila na moja pitanja.

1.Za početak, kako bi ljudima koji te ne poznaju predstavila sebe i svoje prijatelje, ostale članove BKD-a?

Bok Davore! Ja sam Ida, vokal i bass gitara u bendu BKD iz Varaždina. Osim mene,
u bendu gitaru svira Čanz – aranžer svih pjesama & stihoklepec narodni i Spira na
bubnju.

2.Čini mi se kao da ste na sceni u raznim inkarnacijama oduvijek. Zašto ste tek sada snimili album? Je li to zbog nesretnog spleta okolnosti i čestih promjena u postavi, ili je ulogu odigrala i lijenost?

Na sceni smo od 2009., snimka je nastala tek sad jer smo imali stalne rošade članova benda, i nikak nismo uspjeli snimiti do kraja, al eto nas sad.. Na kraju je ispalo da smo sad opet ona trojka koja je bila i na početku, kad smo osnovali bend. Isti ljudi, ali sedam godina pametniji (lol) :)

3.Čini mi se kao da je varaždinska punk hardcore scena puno manja nego prije 15-20 godina. Misliš li da je zavladala na neki način apatija i stagnacija varaždinske scene ili je smjena generacija odradila svoje, a nove punk generacije su više konzumenti nego aktivni sastavni dijelovi scene?

Teško pitanje.. Ne znam, mislim da je puno toga utjecalo na sadašnje stanje na vž-sceni.
Nije u pitanju samo punk hardcore scena, nego su više-manje svi žanrovi zahvaćeni tom nekom stagnacijom. Nova generacija je svakak manje zainteresirana za svirke, pasivni su promatrači i lakše im je samo otići na koncert nego npr. osnovati bend, ići na probe, vježbati sviranje/pjevanje, organizirati koncerte itd. – sad, da li je to zbog sveprisutnog interneta, fejzbuka, nečega..ne znam, dok su stariji naraštaji nekak preokupirani životnim pitanjima, obavezama, familijom i tak..a na sve to utječe i činjenica da grad jednostavno nema sluha za svirke takvog tipa, pa je jako demotivirajuće i teško nekaj napraviti.

4.Jedno pitanje koje pitam sve sugovornike: na koji način si došla u dodir sa underground scenom? Što te povuklo i na neki način inspiriralo i natjeralo da se aktiviraš, osnuješ bend?

Počelo je još u osnovnoj školi, tad je bilo i puno više svirki u gradu, ekipa je
bila zainteresiranija za pohode na koncerte, nije nam teško bilo pješačiti ni kilometrima
do nekog koncerta..znalo se i do ČK potegnuti :) Za osnivanje, svaki član iz benda je imal svoje razloge, a zajedničko svima nam je bilo to da svi volimo takvu vrstu muzike, a nekak nitko onda i u našem okruženju nije to sviral..

5.Znam da si jedno vrijeme organizirala koncerte u Varaždinu. Što je sad s time? Sjećam se odličnih koncerata u Željezničaru, Grazia kafiću, Rogozu, zašto se unatrag par godina punk hardcore i općenito underground gigovi u Varaždinu mogu nabrojati na prste jedne ruke?

Joj, to ti je duga i komplicirana štorija.. :) A gle, grad još uvijek nema prostor za koncerte tog tipa – u 21.stoljeću u gradu od 50.000 stanovnika.Tužno. Znači, osuđen si na organizaciju konca po kojekakvim bircevima, opremu klepaš i posuđuješ, rentaš, snalaziš se kak znaš, samo da bude svirke. U gradu baroka, cvijeća i bicikla nema sluha za underground scenu. Nedostatak prostora je tu najveći problem, a i organizacija koncerata (znaju svi koji su se upustili u to) je ogroman potrošač vremena, a mi pored svojih obaveza jednostavno nismo mogli nastaviti. Nadamo se da će mlađe generacije preuzeti štafetu ;)

6.Uz to što sviraš bas, ujedno si i vokal benda. Misliš li klinci još uvijek drugačije gledaju na bendove u kojima je cura frontmen? Nije li malo seksistički i podcjenjivački kada se u zinovima, labelima i sličnom bend reklamira kao “female fronted band”? Misliš li da su cure dovoljno zastupljene na sceni?

Nama je to totalno nebitno, ja sam vokal samo zato jer ova dva tuljana pjevaju
ko da im je slon prdnul u uho. Znači od dva zla izabrali smo manje. :) Al ozbiljno, mislim da je nedovoljno žena, cura na sceni..mogući razlog je i taj da jedan dio muške populacije misli da ženska osoba ne može biti dobra u sviranju/pjevanju, pa sram/strah odradi svoje i odustanu prije nego počnu, nažalost. Susrela sam se više puta sa takvim mišljenjem kod suprotnog spola. Sva sreća nisu više u većini, pa je danas to ipak malo lakše. Ponekad nisam sigurna da li je taj tip predstavljanja kao “female fronted band”
dobra ili loša stvar. Zna se dogoditi da u recenzijama više komentiraju izgled žene u bendu, nego sviranje ili pjevanje, a to nikad nije dobro, kad s druge strane bude recenzija gdje se ne rade razlike u spolovima, i to je već druga stvar -tak bi trebale biti postavljene stvari, komentirati, kritizirati, hvaliti bez obzira na spol. Mislim da ima jako puno kvalitetnih bendova u kojem cure sviraju/pjevaju i drago mi je da se ta brojka povećava.

7.Tekstovi benda su uglavnom o cugi, zabavi, nekim svakodnevnim situacijama…misliš li da je punk izgubio na neki način političku oštrinu i prestao na neki način biti prijetnja i poticati na razmišljanje, a postao je više moda, konzumerizam i trivija?

Glavna ideja našeg benda i je ta da nama i ljudima oko nas bude zabavno, da zaboravimo na sumornu svakodnevicu i uživamo u svakom slobodnom trenutku. Totalno smo apolitični i mislimo da u našem bendu nema mjesta za politiku. Njome neka se bave političari. Cilj punka i je od početka bila jednostavnost, druženje, izražavanje svojih stavova koji ne moraju nužno biti politički, a mislim da u svakom muzičkom pravcu ima pomalo i mode i konzumerizma i trivije, pa ni punk ne zaostaje. Ne mora to nužno biti loše, treba biti svega. Poštujmo različitosti!

8.Postoji li tijekom dugog postojanja benda neka smiješna ili neugodna anegdota koju bi mogla podijeliti sa nama?

Ne, mi smo ti jedan jako ozbiljan bend haha!

9.Znam da je malo teško pitanje, ali do kada mislite svirati kao bend? Gdje se vidiš recimo 10-15 godina od sada? Da sam ja punker koji jako želi osnovati bend kakav savjet bi mi dala?

Dok god budemo imali volje, vremena, zdravlja, veselja, poleta i elana hehe.   Za 15 godina se vidim na plaži s koktelom prije svirke na Karibima. Svima koji žele osnovati bend poručujem da je bitno jedno, a to su dvije stvari: red, rad i disciplina!

10.Hvala za interview. Želim vam sreću i najmanje još toliko albuma kao do sada :) Imaš li što za reći, a da te nisam pitao?

Trash N Burn, meeting ljubitelja američkih automobila i motora, kao i rockabilly/rock n roll/psychobilly fešta je već osam godina nezaobilazna stanica i zaokružen datum na kalendaru svakog ljeta. To me ponukalo da porazgovaram sa Nevenom, organizatorom i mastermindom cijele priče. Pročitajte što mi je rekao.

1.Prošlo je osam Trash n Burn meetinga. Sada kad pogledaš, misliš li da je sve vrijedilo truda? Jesi li ikada mislio da će sve to skupa poslati toliko veliko? Kako si uopće došao na ideju za to?

Uffff, godine lete, prošla je osma godina, ako se ljudima još uvijek to dopada, onda sam super zadovoljan. Trash&Burn je prvenstveno moj hobi/ljubav prema američkim automobilima,muzici i cijeloj toj kustom sceni, nikada nisam radio festival da postane velik, niti sam ikada razmišljao o tome. Ideja mi se motala po glavi prije nekih 10-tak godina, nakon što sam posjetio jedan takav miting, a pošto nešto takvog nije bilo kod nas, upustio sam se u ovu avanturu.

2.Pošto je Trash zadnjih par godina krajem lipnja, kada zapravo počinje posao oko organizacije? Možeš li malo opisati taj proces?

Posao u biti traje cijelu godinu, čim završi Trash&Burn, ima brdo sličnih festivala/mitinga po Europi koje pohodim, jer ti isti ljudi dolaze i kod nas, tako da i ja dajem support njima, negdje krajem 10. mjeseca polako to završava, bliži se kraj godine kada izdajem pin-up kalendar koji je fotkan na mitingu, tako da sam onda zaokupljen time, a pošto sezona počinje već nakon 3.mjeseca do onda trebam imati 99% gotov program, tiskaju se flyeri i kreće promocija…

3.Mnogi festivali koje znam su tek nakon pet godina  (ukoliko su se do tad održali), napravili neku pozitivnu bilancu, odnosno pokrili se i bili u plusu. Koliko je tebi trebalo da zatvoriš financijsku konstrukciju s Trashom?

Trash&Burn je počeo skromno, sa malim budžetom, tako da nismo mogli ni nešto puno propasti odmah prve godine, hehe, do sada na svu sreću nije bilo negativne bilance, a to je najbitnije za daljnji rad…

4.Znam kako si nekad izmučen i nervozan za vrijeme Trash vikenda zbog svega tog ogromnog posla kojeg uglavnom odrađuješ sam. Pošto je Trash već postao dosta velik, ne bi li ti možda bilo lakše da iza sebe imaš team ljudi u organizaciji sa podijeljenim zaduženjima?

Svake godine govorim da moram to napraviti, hehe, ali opet s druge strane volim tu d.i.y.priču kada sam 100% u tome, počevši od dizajna letaka, plakata, majica, bukiranja bendova i ostalih umjetnika, pa sve do zatvaranja financijske konstrukcije…

5.Trash n Burn se prve dvije godine održao u Murskom Središću. Od treće godine održava se u Sv Martinu na Muri. Puno je donio u taj kraj po pitanju turizma. Misliš li ikada možda promijeniti opet lokaciju? Može li se Trash nekako ugurati u godišnju turističku ponudu tog kraja i ima li to uopće smisla?

Ja mislim da je Trash&Burn pokazatelj uspješne formule za kontinentalan turizam, kojem županija tako teži, a s druge strane mi je jako žao da nemam takoreći nikakvu njihovu potporu nakon svih ovih godina. Većina naših posjetitelja su stranci dobre platežne moći, koji ovdje ostaju čak i cijeli tjedan, a ne samo vikendom. Zadnje dvije godine organiziram zajednička druženja, male izlete s američkim vozilima po Međimurju, jer ih sve više dolazi kod nas već par dana prije mitinga. Bilo je čak i razmišljanja da se Trash&Burn preseli u neku drugu sredinu gdje bi mi bilo puno lakše raditi i gdje bi se više cjenilo sve ovo što radim.

6.Subotom su uvijek veće gužve popodne, pošto dođu ljudi koji ne ostanu na koncertima i partiju, već pogledaju automobile i odu. Misliš li da je omjer tih posjetitelja puno veći u odnosu na rockabilly/psychobilly/rock n roll fanove koji dolaze zbog koncerata i partija?

Trash&Burn ima svoju publiku koju bi mogli svrstati u par skupina, one kojima je to neka vrsta obiteljskog izleta, pogledaju automobile, popiju piće, pojedu ćevape i odu doma, takvih je vjerojatno najviše, zatim one koji dolaze ovdje samo zbog glazbenog programa, one koji se pale samo na automobile, motore i žene, hehe, te one koji miting/festival konzumiraju u cijelom smislu, dolaze več u četvrtak, kampiraju, osjećaju se kao doma, i znaju da su dio ove priče i ove scene. Drago mi je da svake godine čim više ljudi ostaje do samog kraja.

7.Na koji način imaš ideju da bi sve to skupa mogao još dodatno poboljšati i obogatiti Trash n Burn meeting na još višu razinu?

Puno većom podrškom na razini županije, malo većom na razini općine, te ponekim sponzorom ne vidim gdje bi nam bio kraj, hehe…

8.Postoji i svojevrsno mini zimsko izdanje Trash n Burna, odnosno promocija pin-up kalendara snimljenog tijekom meetinga. Hoće li biti i ove godine tako?

Trash&Burn je prvi u Hrvatskoj organzirao međunarodni pin-up photo contest, koji je već postao tradicionalan, tako svake godine imamo brdo odličnih fotografija, koje bi bilo šteta ne ovjekovječiti putem ovog kalendara, kojem je promocija krajem godine.

9.Hajde reci nam neku smiješnu ili neugodnu anegdotu ili situaciju koja ti je ostala u posebnom sjećanju ovih 8 godina?

Ufff, bilo ih je i previše, neke ni nisu za podijeliti ih u javnosti, hehe…

10.Bližimo se kraju interviewa. Želim ti puno uspjeha u organizaciji i da bude još puno odličnih Trash n Burn meetinga. Imaš li nešto dodati za kraj što te nisam pitao?

Hvala puno tebi i želim ti uspjeh u daljnjem radu tvog webzinea, vidimo se slijedeće godine!