All posts by vladkraykulla

Active member of alternative underground scene and culture since early 1990-ies. Underground is a way of life!

(gig report) Kriva Istina/Vršnjačko Nasilje/Shin – AKC Attack Zagreb – 14.12.2024.

Kraj godine se bliži, no dobri koncerti ne staju. Nakon što smo bili na čak četiri dobra giga u studenom, evo gigova u prosincu. Naša četveročlana ekspedicija se otputila u Zagreb, mjesto događanja AKC Attack, stara Medika. Večer je bila posvećena promociji novog albuma Krive Istine zvanog Mural Kolapsa, a i promociji odličnog fanzina Out Of The Darkness koja se trebala održati prije same svirke. Na samom početku moram primijetiti da nije bilo jako puno ljudi za Zagreb, onako ugodno popunjeno, ali nije bila gužvetina kao nedavno na Mašinku i Debelom Precjedniku u Vintageu. Na bini su na početku bila postavljena dva stolca, pa se sa kojih pola sata zakašnjenja od satnice, na njih sjedaju legenda hardcore punka iz Novog Sada, Igor Todorović – Zgro i moderator Neven Fitnić. Zgro je u Zagreb došao kao predstavnik uredništva Out Of The Darkness fanzina, koji izlazi od 2016.po dva broja godišnje i riječ je o jednom od rijetkih fizičkih fanzina na ovom području, a meni daleko najboljem. U razgovoru sa Zgrom saznali smo više detalja o samom njemu, kao i svim zanimljivim činjenicama vezanim uz sam fanzin. Razgovor je trajao kojih 40ak minuta. Attack se već lijepo popunio i bilo je vrijeme za prvi bend da otpočne koncert, a prvi su otvorili VRŠNJAČKO NASILJE iz Novog Sada. Ovo je bilo prvi puta da sam ovaj bend gledao i slušao uživo. Od njih smo dobili cirka 45 minuta odličnog street punka sa dosta Oi utjecaja i tekstovima na srpskom jeziku. Energija koju je bend dao, vraćala se iz publike i odmah se vidjelo da će koncert biti odličan. Meni je bilo super to što je pjevač govorio između pjesama i objašnjavao o čemu govore njihove stvari, a prije koncerta mi je odavao dojam pomalo stidljivog tipa, dok se na bini pretvorio u živu energiju skačući i pjevajući. Muzika je onako nastavak tih novosadskih street punk bendova s dosta žestine, protestnim, a pomalo osobnim tekstovima i tu i tamo uletom melankolije i melodije. Odličan bend i odličan set. Zagrebački SHIN su uletjeli kao zamjena za otkazani Replicunts i svoj dio su odrokali energično i istovremeno melodično. Nisam ih gledao jedno vrijeme i bilo mi je baš drago kada sam saznao da će svirati. Odsvirali su kojih 45 minuta seta svog žestokog, a istovremeno melodičnog hardcorea s miksom old school hardcorea i ovog novog modernijeg hardcorea. Pjevačica Tea ima odličan onako harsh vokal, a koji paše jako uz strukturu melodičnih riffova, brzine, pomalo mid tempo punk rocka i vidjelo se koliko im je drago što sviraju. Ja sam stajao na sredini i jedina zamjerka njihovog seta mi je bila što su se i Tein main vokal i back vokali čuli nekako previše tiho u cijelom miksu. No, nema veze, sve je to punk. Zadnji bend večeri bili su meni vrlo drag bend, KRIVA ISTINA čiji članovi dolaze iz Slavonskog Broda, Koprivnice i Vodica, no zajedničko im je da svi žive u Zagrebu, pa ispada da je Kriva Istina zagrebački bend, što je i u neku ruku točno. Pošto su promovirali novi album Mural Kolapsa, u svom setu od 15ak pjesama odsvirali su otprilike pola novog albuma plus hitove kao što su Manifest, Old School Stvar, Uvijek Tu…Meni je upravo nevjerojatno koliko energije ovaj bend isporučuje sa bine, ovo mi je bio tek drugi put da ih gledam, gledao sam ih prije dosta godina u Sloveniji, tada kao trio i jedva sam čekao da ih ponovo vidim, jer ovako moćna mašina zaslužuje to. Brzo, energično, hardcore punk s melodijom najbolje kategorije. Odsvirali su i na bis ponovo Crni Ovan, te Jedna Obitelj. Svirali su kojih sat vremena, no ni na trenutak nisu bili dosadni. Tako je završio još jedan feel good hardcore gig, a mi smo se polako uputili u noć na put kući.

(gig report) Prosti Prst/Najveribest/Waitapu -Prostor Čakovec 30.11.2024.

Prije 4 godine hrvatska underground scena je izgubila jednog od najboljih ljudi, najboljih prijatelja, najbolje braće. Još boli kad se sjetim da nas je naš brat Emil Marciuš napustio tako naglo i šokantno. Svake godine se njegovi prijatelji sjete njega i napravi se koncert koji je tribute, sa bendovima u kojima je Emil svirao ili u kojima svira netko od njegove obitelji. Ove godine me iznenadilo da se u Prostoru uz nas staru gardu našlo toliko mladih snaga i to raduje moje srce da ima netko tko nastavlja borbu i tko svira dalje i scena počiva na zdravim nogama. Prvi su nastupili PROSTI PRST, naše mlade snage na međimurskoj underground sceni i moram priznati da, iako su dosta puta već svirali okolo tu kod nas, ovo mi je bilo prvi puta da ih gledam i slušam uživo. Dali su nam 50 ak minuta svog autorskog materijala sa prvog EP-a kojeg su nedavno izdali. Prosti Prst sviraju neki miks metala, punk rocka, sa primjesama grungea tu i tamo. Noa je super frontman i bend ima zavidnu bazu fanova odnosno mladih snaga koji pohode njihove koncerte. Meni su se jako dopali. Za kraj su odgruvali obradu moćne Sepulture-Territory. Nakon njih na binu stupaju veterani NAJVERIBEST, meni još od 90-ih jedan od najdražih bendova međimurske scene, a i šire. Dugo ih nisam gledao live, a nisu ni pretjerano aktivni u zadnje vrijeme. Za početak seta su odsvirali tri instrumentalne pjesme, za koje brijem da su nove stvari, samo još nema vokala na njima, a muzika je odlična i jedva čekam da ih dovrše. Oni su se zajebavali da je to predgrupa Najveribestu, a tada nastupa “pravi” Najveribest. Standardan polusatni set od Idemo na more, Ustanimo trčimo, Mučenje i glupost, Noćna mora, Najveribest, Fuckin War, Bar nešto i za kraj su ponovili još jednom Najveribest. Hiper energičan nastup cijelog benda pogovoto frontman Vito je pokazao da još itekako ima dinamita u kostima. Za kraj su nastupili WAITAPU, bend u kojem je Emil ostavio nekako najveći trag, koji mu je zapravo bio životni projekt što se tiče sviranja u bendovima u kojima je svirao. Waitapu dijele istog bubnjara s Najveribest, a još sviraju i dvojica članova, gitarist i basist poznat po radu s Emphasis. Waitapu su pružili kojih sat vremena kvalitetnog duba, post rocka s tu i tamo izletom u žešće riffove i s podosta semplova dajući plesnu, a istovremeno nekako mističnu atmosferu i kao da sam mogao vidjeti Emila na bini kako roka svoj bas s njima. Nadam se da nas je gledao od nekuda i bio ponosan na nas, da scena koju je s ljubavlju stvarao i čiji je bio dio živi i dalje, djelomično zahvaljujući i njemu.

(gig report) Mašinko/Debeli Precjednik – 22.11.2024. – Vintage Industrial Bar Zagreb

I to smo dočekali. Mašinko slavi 10 godina albuma Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše i to sa dva koncerta u Vintage Industrialu u Zagrebu, doma. Prvi dan su im bili gosti Fraktura Mozga, to nismo bili, ali drugi dan smo zato pohodili rasprodani koncert kada su im gosti bili Debeli Precjednik, legende melodičnog hardcorea iz Osijeka. Vintage je bio dupke pun kada su Debeli Precjednik skoro po satnici stupili na stage. Očekivao sam standardni set, ali iznenadili su me. Odsvirali su stvari sa splita s Mašinkom, to jest Tomorrow Home i Surender Now, pa je slijedila Nights Underneath Your Window, stari hit. Koca i bend su bili odlično raspoloženi, a pun Vintage je pjevao svaku stvar u glas. Da ne bi bilo da nemaju novi album, odsvirali su s njega Misery Loves Company, a posebno emotivno je bilo posvetom pokojnom Iveku, našem prijatelju i bratu, vokalu benda Pičke Vrište koji je tragično preminuo prije pet i pol godina, za njega su odsvirali stvar s aktualnog albuma Pičke Ne Vrište. Blok stvari na hrvatskom započeo je himnom Nema Me s aktualnog albuma, nastavila se sa Subotom Kićo, Nedjeljom Slabinac, pa onda trolist Zaboravi, Puška Ne Ubija..,Moja Su Koljena…Na toj stvari je Koca doveo na binu nekog malog klinca koji je s njim otpjevao tu stvar kao i predzadnju Legica koju je pjevao naravno i cijeli Vintage. Završilo se sve kao i uvijek Farmerskim Srcem. Odličan koncert, koliko god ih gledao, još uvijek su mi najdraži hrvatski bend na punk hardcore sceni.

Mašinko su uskoro krenuli sa svojim dugim setom. Kao što su obećali, odsvirali su sve pjesme s albuma Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše i sa split albuma s Debelim Precjednikom plus bonus stvari. Krenulo se sa Glečerima, nastavilo sa Rijetka Sprava, te Dolje Na Dnu. Stvar 041 je uvijek prelijepo čuti kada je sviraju doma u Zagrebu, sav se naježim od sing alonga i atmosfere. Redali su se hitovi Kad Idemo Van, Srkijev San, a na obradi Debelog Precjednika – Pobuna gostovao im je na vokalu Koca iz Debeljaka. Nastavilo se sa najdužom pjesmom koju je Mašinko ikada napisao, a to je Monumentalna, pa Bumerang, Pogledaj Me U Oči, Zajedno Unatrag, Punim Plućima, a kraj redovnog seta završile su Odzvanjala Je Pjesma i Kada Vjetar Kaže Stani, pred raspamećenim Vintageom koji je pjevao uz Mašinko od početka do kraja. Naravno da su se vratili na bis i odsvirali još Sretan, Izgubljenom Vremenu, Preko Zidova i na samom kraju naravno neizostavna himna Potjeh. Nakon sat i četrdeset pet minuta svirke Mašinko je trijumfalno završio svoj dvodnevni pohod na Vintage i Zagreb. Odličan koncert dva najjača odlična benda.