Wow! To je sve što mogu reči nakon opetovanog slušanja novog opusa Fleshgod Apocalypse. Italija je uvijek prednjačila dobrom melodičnom muzikom i izvrsnim smislom za emociju, toplinu, ali i mrak u glazbi. Fleshgod Apocalypse dolaze iz Italije i na sceni su od 2007.godine. Ovo im je šesti dugosvirajući album, prvi nakon pet godina od zadnjeg opusa. Što očekivati? Fleshgod Apocalypse sviraju prvenstveno death metal s dosta agresije, blast beatova, ali i melodije i odličnih gitarskih pasaža. Sve se to spaja s bombastičnim klavijaturnim dionicama, simfonijskim orkestralnim dijelovima koji su jako pod utjecajem klasične glazbe i nadasve odličnim pjesmama. Francesco Paoli, inače mastermind benda, pjeva agresivnije i guturalne deatherske dionice, iako ga se može razumjeti veći dio što pjeva i to mu je dodatni plus, a savršeno se nadopunjuje sa soprano vokalom pjevačice Veronice Bordacchini koja pjeva takve sjajne clean i soprano dionice da zvuči gotovo nestvarno i anđeoski, kao međuigra ljepotice i zvijeri da se tako izrazim. Tekstovi su na engleskom jeziku, bave se više internim borbama, društvom, humanizmom, anti religijskom tematikom i jako su pametno i dobro napisani. Zaboravio sam napomenuti da ovaj opus nudi odličnih 10 pjesama od kojih jedna služi više kao intro i završava instrumentalom negdje u trajanju oko 43 minute sve zajedno. Da zaključim, ovo je fenomenalan album i žao mi je da je ovo tek prvi kojeg sam slušao od ovog odličnog benda, ali tu ću grešku uskoro ispraviti nadam se. Zakon i topla preporuka!
All posts by vladkraykulla
(novi post – recenzija) Feigd – Warrior’s Path
Feigd dolazi iz Norveške i na sceni je od 2006. Ustvari, Feigd je proizvod uma individue zvane Mordvarg koji svira sve instrumente i zadužen je i za vokale. Što ovdje imamo? Nakon dva dema, ovo je treći dugosvirajući opus prvi nakon pet godina od zadnjeg. Ovaj novi opus sadrži samo 6 pjesama u trajanju od malo više od 40 minuta. Feigd svira melodični black metal, prilično epski sa podosta viking elemenata u tekstovima i tematici kao što se može zaključiti iz pjesama kao što su Ragnarok ili naslovne pjesme. Sve je prilično žestoko, s puno blast beatova, onako više old school norveški black metal, ali u pozadini se vrti podosta onako očajničke melankolične melodije, a tu je i pametna uporaba klavijatura tamo baš gdje treba, da kreiraju atmosferičnost. Vokal je onako standardno blackerski, ali ima ponešto spoken worda i clean pjevanja koje paše baš gdje je to potrebno. Moji favoriti su naslovna stvar, The Loss i Ragnarok. Pjesme su malo poduže, ali ne smeta, taman kako treba.
(gig report) WE SALUTE YOU X – 02.11.2024. – Prostor Čakovec
Došlo je i to doba godine, odnosno vrijeme za in memoriam koncert za pokojnog pjevača Kud Idijota legendarnog Tustu, kao i za našeg prerano otišlog brata Danka Topleka, te za sve naše sestre i svu braću prerano otišlu koji nikada nisu i neće biti zaboravljeni. Ovo je već deseti po redu We Salute You koncert i ove godine je bio stvarno raznolik i zanimljiv line-up. Prostor kao i dvorište ispred je bio super popunjen, što me dodatno razveselilo uz naravno brojna druženja sa ljudima koje nisam jedno vrijeme vidio, te onima koje viđam često.
Prvi su na stage kročili KAMENE KARE, gosti iz Srbije, točnije Beograda. Ovo je iskusna ekipa koja se ranije kalila po brojnim punk bendovima. Mogu reči da me njihov set ugodno iznenadio, sviraju neki miks oi/street punka sa dosta street hardcore utjecaja, što meni jako paše s tekstovima na srpskom što je dodatni plus. Mene su malo podsjećali na Discipline, a svirali su i jednu stvar s reggae utjecajem. Uglavnom, odličnih 45 minuta street punk/corea.
Kao drugi dolaze na red gosti iz susjedne nam Slovenije, POTATO MUSHROOM. Ovo im je bio premijerni koncert u Hrvatskoj, nikada do sada nisu svirali kod nas. Ono što sam prije slušao studijski od ovog benda bilo mi je tak-tak, ali live zato cepaju punk rock u punom smislu te riječi. Oni su pružili 45-ak minuta punk rocka inspiriranog više kalifornijskim štihom, odnosno melodičnim skate punkom, mada nisu previše melodični i onako njanjavi, nego imaju svoj stav. Koliko sam skužio sve pjesme su im na engleskom i imali su solidan kontakt s publikom kao i Kamene Kare prije njih. Dobro usvirani, energični, sve u svemu dobar set.
Kao treći na red dolaze da se tako izrazim headlineri večeri, odnosno najveći bend ovogodišnjeg line-upa, zagrebački MAŠINKO. Gledao sam ih live barem 10-ak puta, ali sada ih nisam gledao dobre dvije godine, od tada kada su bili predgrupa Lagwagonu u Zagrebu. Mašinko sviraju odličan melodični punk rock s fenomenalnim tekstovima na hrvatskom jeziku i puno himničnih i sing along refrena pjesama. Set je bio sa svih albuma, mada mi se nekako čini da je najviše pjesama ipak bilo sa Svugdje je doma…albuma koji mi je i najdraži od njihove diskografije. Publika je divljala, pogala i pjevala s bendom u glas svaku pjesmu u tih sat i nešto vremena, ali vrhunac seta su naravno bile himne Kako je potjeh tražio rakiju i Kad vjetar kaže stani, od atmosfere sam se naježio. Na bis su još odsvirali Dolje na dnu i obradu Mikrofonije Nema nikoga. U set su ubacili i obradu Kud Idijota da odsviraju jednu prigodnu koncertu. Publika i bend su s radosnim osmijesima i zadovoljni dočekali kraj Mašinkovog seta.
Nakon Mašinka zasvirali su još i domaće snage ZAGUŠLJIVI DIM, ali previše pozdravljanja, druženja i veselih zdravica je uzelo svoj danak, pa njihov set nisam pogledao, biti će drugih prilika.
Sve u svemu, još jedan odličan We Salute You, svaka čast ekipi iz Prostor Cezama na organizaciji i uveseljavanju nas svih ovih godina odličnim koncertima. Puno ima hvala i veliki support!




