All posts by vladkraykulla

Active member of alternative underground scene and culture since early 1990-ies. Underground is a way of life!

(gig report) WE SALUTE YOU X – 02.11.2024. – Prostor Čakovec

Došlo je i to doba godine, odnosno vrijeme za in memoriam koncert za pokojnog pjevača Kud Idijota legendarnog Tustu, kao i za našeg prerano otišlog brata Danka Topleka, te za sve naše sestre i svu braću prerano otišlu koji nikada nisu i neće biti zaboravljeni. Ovo je već deseti po redu We Salute You koncert i ove godine je bio stvarno raznolik i zanimljiv line-up. Prostor kao i dvorište ispred je bio super popunjen, što me dodatno razveselilo uz naravno brojna druženja sa ljudima koje nisam jedno vrijeme vidio, te onima koje viđam često.

Prvi su na stage kročili KAMENE KARE, gosti iz Srbije, točnije Beograda. Ovo je iskusna ekipa koja se ranije kalila po brojnim punk bendovima. Mogu reči da me njihov set ugodno iznenadio, sviraju neki miks oi/street punka sa dosta street hardcore utjecaja, što meni jako paše s tekstovima na srpskom što je dodatni plus. Mene su malo podsjećali na Discipline, a svirali su i jednu stvar s reggae utjecajem. Uglavnom, odličnih 45 minuta street punk/corea.

Kao drugi dolaze na red gosti iz susjedne nam Slovenije, POTATO MUSHROOM. Ovo im je bio premijerni koncert u Hrvatskoj, nikada do sada nisu svirali kod nas. Ono što sam prije slušao studijski od ovog benda bilo mi je tak-tak, ali live zato cepaju punk rock u punom smislu te riječi. Oni su pružili 45-ak minuta punk rocka inspiriranog više kalifornijskim štihom, odnosno melodičnim skate punkom, mada nisu previše melodični i onako njanjavi, nego imaju svoj stav. Koliko sam skužio sve pjesme su im na engleskom i imali su solidan kontakt s publikom kao i Kamene Kare prije njih. Dobro usvirani, energični, sve u svemu dobar set.

Kao treći na red dolaze da se tako izrazim headlineri večeri, odnosno najveći bend ovogodišnjeg line-upa, zagrebački MAŠINKO. Gledao sam ih live barem 10-ak puta, ali sada ih nisam gledao dobre dvije godine, od tada kada su bili predgrupa Lagwagonu u Zagrebu. Mašinko sviraju odličan melodični punk rock s fenomenalnim tekstovima na hrvatskom jeziku i puno himničnih i sing along refrena pjesama. Set je bio sa svih albuma, mada mi se nekako čini da je najviše pjesama ipak bilo sa Svugdje je doma…albuma koji mi je i najdraži od njihove diskografije. Publika je divljala, pogala i pjevala s bendom u glas svaku pjesmu u tih sat i nešto vremena, ali vrhunac seta su naravno bile himne Kako je potjeh tražio rakiju i Kad vjetar kaže stani, od atmosfere sam se naježio. Na bis su još odsvirali Dolje na dnu i obradu Mikrofonije Nema nikoga. U set su ubacili i obradu Kud Idijota da odsviraju jednu prigodnu koncertu. Publika i bend su s radosnim osmijesima i zadovoljni dočekali kraj Mašinkovog seta.

Nakon Mašinka zasvirali su još i domaće snage ZAGUŠLJIVI DIM, ali previše pozdravljanja, druženja i veselih zdravica je uzelo svoj danak, pa njihov set nisam pogledao, biti će drugih prilika.

Sve u svemu, još jedan odličan We Salute You, svaka čast ekipi iz Prostor Cezama na organizaciji i uveseljavanju nas svih ovih godina odličnim koncertima. Puno ima hvala i veliki support!

(novi post – recenzija) 1349 – The Wolf & The King (Season of Mist)

Norvežani 1349 su se vratili novim opusom nakon pet godina od zadnjeg, njihov osmi po redu. Na novom opusu nalazimo 8 pjesama. Tko ne zna, 1349 sviraju norveški black metal, onakav kakav se svirao nekada, znači old school, ali sa dosta thrash i malo modernijeg utjecaja u nekim stvarima. Tekstovi su na engleskom jeziku i govore o sotonizmu, tami, mizantropiji i ostalim veselim temama black metala. Uz trademark glas vokala Ravna, kojeg razumiješ veći dio što pjeva, tu je i skoro nehumano nevjerojatno bubnjanje legende Frosta, poznatog kao bubnjara Satyricona. Uz brutalnost i blast beatove ima i dosta izmjena ritma i ponešto thrash utjecajem prožetih dionica, ali uglavnom se radi o full speed in your face black metalu, kakav se danas često ne svira više. Od pjesama koje bih ja izabrao kao neki moji favoriti su Shadow Point i Inferior Pathways koji imaju neku ukletu melodiju u pozadini sve brutalnosti. Ovaj album je energetska bomba za sve nas koji volimo old school norveški black metal. Odličan album.

(novi post – recenzija) Deicide – Banished by Sin (Reigning Phoenix Music)

Glen Benton i njegove trupe ne posustaju. Trinaesti studijski opus nam donosi dvanaest novih pjesama. Za one koji ne znaju Deicide su legende floridskog death metala. Sviraju old school satanic death metal sa puno thrash i utjecaja europskog death metala u nekim dijelovima pjesama. Bentonov trademark vokal dominira ovim albumom kao i uvijek, a uz starog bubnjara Stevea Asheima, dvojica novijih gitarista rasturaju cijeli ovaj album. Uz brutalne blastove i death metal rasturačinu, album ima i nekih melodičnijih gitarskih catchy dijelova, a to su pjesme kao što su Faithless, te Woke From God. Uz brutale kao što su Banished By Sin, From Unknown Heights You Shall Fall, ovaj album je jedan od boljih njihovih albuma. Nikada više neće biti na razini prva četiri, pet koji su legendarni albumi death metala, ali ovaj je solidniji od nekih njihovih recentnijih uradaka.