Nikada nisam volio Nirvanu, ne volim je niti sad. Cijeli grunge pokret je za mene potpuni promašaj i svi bendovi su mi bili apsolutno nezanimljivi, dosadni i nikad se nisam mogao poistovjetiti s tom muzikom. No, srećom, Dave Grohl nije ostao zarobljen kao onaj bubnjar iz Nirvane, već je krenuo drugim putem i osnovao planetarno poznati rock bend Foo Fighters, koji svoje korijene ima u hardcore punk sceni, kao i uostalom Dave Grohl.
Moram priznati da sam se na Foo Fighters nakačio čitajući onu slabiju biografiju i ovu autobiografiju u izdanju Rockmarka koja je naprosto odlična. Knjiga je napravljena odnosno napisana u obliku priča o životu i glazbi, kao što naslov i govori. Nekako je kronološki poredana, od Daveovih dječjih početaka, do prvih turneja kao bubnjara hardcore punk benda Scream. Ona priča o Harley Flanaganu iz Cro-Magsa i njegovom divljem psu ispred CBGB-a je meni jedno od omiljenih poglavlja ove knjige. Što se tiče Nirvane i samoubojstva Kurta Cobaina, ovdje se ne dotiče puno toga, vjerojatno ga još boli u vezi tih svih događanja. Sve priče su odlične, od zatvora u Australiji, slomljene noge na koncertu, ludog putovanja na kćerkin prvi ples, do emocija i glazbe koja na kraju povezuje sve nas. Ova zvijer od 400+ stranica je moja apsolutna preporuka kao zanimljivo i lijepo glazbeno štivo.
Možda kasnim, ali bolje ikad no nikad. Nisam do sada pročitao ovu knjigu, a pošto mi je u zadnje vrijeme pala nekako u pandže, uzeo sam si vremena da to ispravim. No, nekako mi se nije dopalo sve skupa, ostavilo mi je slatko kiseli okus u ustima. Ramonesi su bend koje svi vole, od zadrtijih punksa koji ne fermaju nijedan drugi stil ekstremne muzike i undergrounda osim punka, preko metalaca, pa i takozvane normalne ekipe koja se ne smatra dijelom nikakve subkulture. U međuvremenu se majice Ramonesa mogu naći i u komercijalnim dućanima s tekstilom u šoping centrima i izgledalo mi je da se sjena ovog legendarnog benda jako prostituirala time. No, nakon što sam pročitao ovu knjigu, ispada da su Ramonesi uvijek bili gladni slave i uspjeha i patili na neki način što nisu nikada postigli razinu prodanih ploča kao mlađi bendovi tipa Green Day i Offspring koji su navodili Ramonese kao uzore i inspiraciju. Ova knjiga govori cijelu priču o bendu od početaka do kraja, uz sve trzavice, svađe, opsesivno kompulzivne poremećaje i smrti članova, uspjehe i padove. Ono što me smeta kod ove knjige je da previše skače s timelinea na timeline, od povijesti do sadašnjosti i prilično je neuredno i zbrda zdola napisana, iako ima pozamašan broj stranica. Možda je to zato što je loš prijevod što je bio slučaj i s biografijom Davea Grohla koju sam pročitao nedavno, pa zato više volim čitati takve knjige na engleskom jeziku. Nekada mi je toliko konfuzno bilo s nekim bezveznim intervjuima s članovima ekipe benda, da mi je bilo jako dosadno pročitati neke stvari i nekako sam jedva čekao da završim poneka poglavlja. Šteta, moglo je biti puno bolje.
Wow! This is all I can say after I finished this 500+ pages monstrosity by Daniel Lake with a foreword by legendary Tom G.Warrior of Celtic Frost and Hellhammer fame. I always somehow held European black metal in higher worth and regard than American black metal scene, but now I understand how wrong I was. Leaning more into punk rock and hardcore back ground than its European counterparts, American bands and projects have managed to create their own identity and large quantity of originality not trying to sound like third grade clones of Darkthrone and Burzum, rather evolving and thus becoming hated by some black metal purists circles, but also becoming original in their diy and free spirit. This book covers it all in shape of articles and rich interviews, from old school masters Judas Iscariot, Absu, Von, across Inquisition, Deafheaven, Panopticon, Krieg, Leviathan, Xasthur and many, many others. This book is a worthy document of a scene and its worth cannot be grasped in one reading, so I am definitely going to have to read it once or twice more soon. Great book!
KRAYKULLA-WEBZINE 