Category Archives: Columns

SILENT NIGHT by Nikolas Boleslavski

Deda Mraz sedi u fotelji i pije čaj. Na TV-u se daje repriza legendarne serije (novogodišnji
specijal). Pre toga, išla je repriza legendarnog filma.
– Svake godine isto… – mrmlja Deda Mraz nakon gutljaja čaja, otvarajući novo pismo.
Dragi Deda Mraze, piše tamo, ove godine bio sam dobar. Popravio sam ocene u školi, sklanjao
za sobom posle jela i redovno pospremao sobu…
– Uvek isto… Svake godine isto… – smeška se Deda Mraz i gladi gustu bradu, prepunu
mrvica od čajnog keksa.
Ipak, piše dalje u pismu, ove godine ne tražim ništa za sebe…
Deda zaustavi gutljaj i podiže obrvu.
Ove godine želim da mi doneseš najoštriji nož na svetu, za moju mamu. Stalno je slušam kako
priča da želi nož toliko oštar da može jednim potezom čoveku da odseče glavu. Ne znam šta će
joj to, ali sigurno to mnogo želi čim toliko o tome priča. Molim te, Deda Mraze, donesi joj takav
nož…
Deda Mraz odlaže pismo na sto, namešta se i ispija ostatak čaja. Nešto će već smisliti.
Ubrzo uzima vreću i sprema se za put.
Njegove sanke lete preko svih krovova sveta.
Tek na izmaku noći, on dolazi do dimjaka na krovu kuće u kojoj živi dečak na čije pismo ne
prestaje da misli. Malo zastane ispred dimnjaka, ali već nakon nekoliko sekundi niz njega pada u
kamin.
Kada mu se oblak gareži razbistri pred očima, ugleda dečaka koji ga oduševljeno posmatra.
– Znao sam da ćeš doći! – kaže dečak – Izvoli, uzmi keksa i mleka…
Deda se pridiže i otresa pepeo sa čizama.
– Jesi li doneo ono što sam tražio? – posmatraju ga te očaravajuće nevine oči – Kako to da
ti je brada i dalje snežno bela, a ko zna niz koliko si se dimnjaka spustio…?
– Slušaj, dečko… – Deda vadi iz poklon iz vreće – Nož je tu, ali samo zato što moji
pomoćnici po automatizmu pakuju u džak sve što pročitaju u pismima… Ipak, nož ti ne
dam. Noževi nisu za decu niti su za to da ih deca daju mamama da seku nekom glave…
Jasno?
Dečak ga gleda.
– Šta znači „po automatizmu“? – pita, a Deda Mraz pada u nesvest.

2f8647f25dacef49cef412d19012aceb--zombies-xmas

Nešto kasnije, otvara oči. Pred njim, mlada žena skida ukrasni papir sa noža koji će uskoro
bljesnuti pod snopom svetla novogodišnjih sijalica.
– Jesam li bio dobar, mama? – dečak pita mladu ženu koja zagleda sečivo.
– Bio si sjajan, dušo… – mazi ga po glavi, ne pomerajući pogled.
– Znači li to da dobijam nov telefon?
– Da… – majka hipnotisano posmatra oštri čelik.
– Kada?
Majka se trgne.
– Kada se otvore radnje, pile… – brzo se pribere, ljubi dete u obraz i pošalje ga na
spavanje.
Onda se okrene Deda Mrazu.
– Izvinite zbog udarca u glavu, ali moja procena je bila da mi nećete svojevoljno uručiti
„poklon“…
– A…
– Ššššš… Ne govorite, ne govorite… – stavlja mu ruku na usta – Dovoljno ste uradili…
Deda Mraz je nemo gleda u oči.
– … sad je na mene red… – i jednim mu potezom odseče glavu.
Dok je njegovo obezglavljeno truplo drhtalo kraj kamina, protresla je vreću, otkrila da je
prazna, zaključila da je to baš zgodno i – Dedinu glavu i telo ugurala u nju, vezala je i bacila u
kontejner koji će kroz nekoliko sati biti pun prazničnog đubreta…
… a onda otišla na sprat da ubije muža i pozove hitnu pomoć „jer misli da je njen suprug izvršio
samoubistvo dok je ona spavala kraj njihovog sina, što on može i da potvrdi…“.
Ubrzo, pred kućom su treperila svetla vozila hitne pomoći, pridruživala se i ona policijska i sve
se divno uklapalo u okolnu prazničnu dekoraciju.
Dok je pometnja trajala, poklopac na kontejneru je zadrhtao. Kada se podigao, na pločnik je
pala Deda Mrazova glava, a za njom i ostatak.
Glava osmotri okolinu, a telo se podiže, strese se i ruke vratiše glavu gde joj je mesto.
Deda Mraz još jednom pogleda oko sebe i uzdahnu:
– Uvek isto… Svake godine isto… – i poželeo je da opsuje, dok je žurio ka svojim sankama,
a na istoku se dizalo srebrno Sunce, obasjavajuću mu snežno belo bradu bez ijednog
traga gareži….ili krvi.

KRAJ

 

In memoriam koji je puno više od samo koncerta-za sve one koji više nisu s nama.

21688003_1497493360338171_6729945155759513550_n

U subotu 28.10.2017.u klubu Prostor će se održati već tradicionalan in memoriam koncert posvećen svim prijateljima i prijateljicama s čakovečke underground scene koji više nisu s nama.

To održavanje in memoriama je krenulo još ranih 2000-ih u čakovečkom Klubu, pa Pubu i još nekim mjestima nakon smrti moje sestre i još nekih prijatelja sa scene. S vremenom se dosta aktivnih ljudi na čakovečkoj sceni izmijenilo i došli su neki novi koji su nastavili s tom tradicijom u Starom Hrastu i Prostoru.

Svaka smrt je besmislena i boli, no kada umre prijatelj ili prijateljica s kojima provodiš dane sanjareći, planirajući ili jednostavno ispijajući pivo pod zvjezdanim nebom, osjećaj tupe boli te jednostavno prereže iznutra i nikada ne napušta. No, istodobno sjećanje živi i sa smješkom se sjećaš dana kada ste zajedno gazili vrućim gradskim asfaltom misleći da ste nepobjedivi.

Mnogi ljudi pitaju zašto je Tusta, pokojni pjevač Kud Idijota, postao svojevrsni simbol in memoriam koncerata zadnjih pet godina. E, pa zato što je Tusta na neki način simbol punka i obilježio je sve ljude s ove scene kojima je posvećen ovaj gig.

Ne želim sada pisati o tome tko svira, kakvi su to bendovi koji sviraju, jer uvijek je odlično i svaki bend koji je svirao na svakom in memoriamu je dao sve od sebe i uvijek je bilo zakon.

Zato dođi i ti da se zajedno sjetimo Nede, Tibora, Zmije, Mufija, Fodora, Grujića, Topleka, Rataca, Meglića i svih koji su tebi bili dragi, a više ih nema i da slavimo njihove živote kroz punk muziku, pjevanje i veselje, a uvjeren sam da će i oni biti među nama, doduše nevidljivi našem oku, ali u srcu ćemo znati da su tu. Jer oni su još tu. Počivajte u miru sestro i braćo, jednog dana ćemo opet biti UNITED AS ONE!

(columns)Kraykulla mad rantings:Our daily sexism

Hello, Kraykulla here. We have not heard each other in my mad ranting columns for about two weeks now, so it was about time for a new one. There is one thing thats been bothering me and I just need to share it with all of you because I believe that you witnessed something similar in your lives.

index

Last week I was coming to my work as usual. When I was entering the building where I work, one of my associates was just about to exit the building door and she was heading for the nearby store to buy herself something to eat for breakfast. One of my male colleagues was holding the door for her in mocked civility. When me and my friend warned him about the whereabouts of his eyes, he just laughed aloud and shouted at us not to be concerned because he actually was not looking at her ass, he was only looking at her tits. I became instantly sick to my stomach because all the other male colleagues laughed heartily at his remark and he was like a ideal male hero for them, who lighted up their morning and made their day.

Another example:the other day three of my work colleagues engaged themselves in most obnoxious talk about the women and their role in the society as being stupid, made only for kitchen and fucking. When one of my colleagues refused to join them, they told them that he is a pussy and that his turtle of a wife holds him on a tight leash. Say what, motherfucker? If someone told me that about my wife or girlfriend, I would place my Doc Martens so hard and deep in the guys balls, so he would remember it for the remainder of his days. The hardest part was that all the girls sitting around where laughing heartily at the remarks they are only good for cooking and fucking. I mean, come on. The guys are insulting you and you laugh? I asked the dude later why do you let them insult your wife? By that they also insult you because you love your wife, dont you? Youll do anything to protect her? Youll do anything for her? Why are you quiet then, motherfucker? Should I fight your wars? He told me that he doesnt want to say anything because they will turn his words in their favour. The hardest part of all that is most of the guys at my work consider those guys heroes and to them they are only having merry male jokes and to them I and couple of others are faggots who cant joke.

tumblr_mha4mz00OV1s3ljgwo1_500

The other day one of my colleagues sitting across from me told the guy from the business associate company on the phone that she is a woman and knowing cars is not her job, her female job is to know how to cook and male job is to know about cars. Why are some of the girls like purposefully demeaning themselves? Is it because of the generations of conservative upbringing? Is it because of the fear that they will not be acknowleged in society because they can think with their heads?

Some days I just want to kick some of the guys heads in at my work. Such primitivism, such neanderthal thinking and I am sometimes ashamed to be a man.

If you try to say something you are weird and you are out of real world, as they say. Well motherfucker, I would rather be out of your world forever than living inside for a milisecond.