Ove godine se ponovo održao Petroleum Beat festival, drugi po redu, pa je to bio događaj koji se ne propušta ove festivalske sezone koja se ozbiljno zahuktala.

Petak, prvi dan festivala je došao brzo, cijeli dan smo se spremali, pakirali stvari, šator, ruksake i sve što ide uz to, naravno da nešto uvijek zaboravimo, ali nije bed. Krenuli smo iz Čakovca autom oko 14 sati, pošto je predviđeni početak bio u 18 sati, da nađemo dobra mjesta za šatore i da sve postavimo i popijemo nešto prije početka prvog benda. Put do tamo nam je brzo prošao u ugodnom druženju i kada smo stigli tamo, vrijeme je bilo li-la, hoće li biti kiše, neće biti kiše, no na kraju nije bilo kiše cijelo vrijeme festivala i zapravo je bilo odlično vrijeme, ni prevruće, niti hladnjikavo, onako kako treba.

Kada smo stigli na mjesto, nije bilo puno ljudi, ustvari bili smo prvi kamperi, dok nam se nisu pridružili kolegica i kolega iz Kopra. Ljudi su polako počeli dolaziti, tonske probe su završile i bilo je vrijeme da počne prvi bend svirati, a bend koji je otvorio festival su biti REACH, hardcore bend iz Pomurja, naši susjedi čiji bubnjar je moj dobar prijatelj. Nažalost, njihov set sam propustio pozdravljajući se sa nekim ljudima koje nisam vidio dugo i nije bilo namjerno, sorry, bit će prilike. Kao drugi bend nastupili su BAKTERIJE iz Čakovca.

O ovome bendu je već bilo toliko riječi na stranicama ovog zinea, a isto su mi dobri prijatelji, pa ne mogu biti objektivan, mogu samo konstatirati da im je ovo bio jedan od boljih setova koje sam u zadnje vrijeme gledao, sličan onom energičnom setu iz Maribora prošli mjesec. Vrijeme se rasčistilo za vrijeme njihovog seta i bilo je vrijeme da punk žurka započne.

Set im je bio sastavljen od provjerenih uspješnica kao što su “Kad si mlad”, “Zaboravi me”, “Živio punk”, a na kraju su sve završili uspješno hitom “Sam”. Ovdje negdje me polako počeo ostavljati na cjedilu moj mobi odnosno kamera, pa nisam nažalost slikao sve što sam želio poslikati. DEADENDS iz Austrije, točnije Graza su meni jedan od dražih bendova i u ovom zineu ste imali prilike pročitati interview s njima, a isto tako i recenziju njihovog odličnog albuma, pa me jako veselio njihov set, jer kada sam ih prvi puta gledao i slušao uživo u Varaždinu 2016.odmah sam se zaljubio u njihov melodični punk hardcore pun emocija.

Nažalost, ekipa koja je išla na festival je još postavljaja šatore, pozdravljala se i nije bilo previše ljudi koji bi popratili Deadends i njihov set, ali svi koji smo bili tamo, bili smo od srca i bend nas je nagradio energičnom svirkom u svojih pola sata.

Redali su pjesme uglavnom sa svog zadnjeg studijskog albuma bez puno priče pošto je vrijeme bilo ograničeno, što je normalno na ovakvim festivalima. Po licima članova se vidjelo da bend uživa u svom nastupu i cijeni svaki sekund koji dijeli s nama koji ih slušamo i gledamo. Slijedeći su bili na redu prvi gosti iz Mađarske na festivalu, a to su DON GATTO koji se jedan od vodećih bendova na mađarskoj hardcore sceni i moram priznati da nikada prije nisam slušao ovaj bend. Ostao sam ugodno iznenađen jer se radi o odličnom streetcoreu sa puno utjecaja oi punka i vidi se gdje leže korijeni benda. DEAFNESS BY NOISE su hardcore prvaci iz Samobora i bend sa četvrt stoljeća staža na sceni i bend koji mi je jedan od najdražih hrvatskih hardcore bendova još otkad sam bio klinac 90-ih. Prva stvar koja mi je upala u oko dolaskom bend na binu je da se promijenila postava, vratio se stari, prvotni gitarist Rođo, a imaju i novog bubnjara. Druga stvar koja me oduševila je set lista koja je bila svojevrsni best of old school hitova benda. Startali su sa “Long way down” sa zadnjeg albuma, ali redali su se stari hitovi kao što su “Take a stand”, “Street justice”, legendarne “Flaše” i bilo mi je stvarno odlično gledati ove momke kako još uvijek rasturaju i s vremenom su još bolji i nikako ne gube na snazi. Svoj set su završili obradom Gang Green-“Alcohol”.

ODPISANI su meni najdraži slovenski hardcore punk bend i kao što sam napisao preko 20 godina ih pratim i slušam, a i privatno su ljudine velikog srca, tako da opet ne mogu biti objektivan. Svojski su energično otprašili set sličan kao prije mjesec dana u Mariboru, pun provjerenih hitova kao što su “Na grmadi”, “Papež”, “Mater vam sajavo”, odličan novi hit “Marsovci”, provjerenu himnnu “Prleki v vesolju” i ekipa koja se popunila ispred bine se odlično zabavljala uz Odpisane. Headlineri prvog dana festivala su bili TOTAL CHAOS, legendarni američki hardcore punk bend predvođen pjevačem Rob Chaosom. Zadnji puta kada sam ih gledao na Punk Rock Holidayu 2016.su mi bili okej, ali ništa posebno. Osobno sam više fan melodičnijeg hardcore punka, pa glazbu Total Chaosa ne doživljavam nešto previše, a čini se i da im je setlista bila slična kao i pretprošle godine, sastavljena od provjerenih uspješnica, uglavnom sa prva tri albuma benda. Primijetio sam i da su imali novog basista u odnosu na zadnji put kada sam ih vidio. Redali su “Squatters song”, “Punk no die”, a za kraj svog seta su ostavili valjda najveći hit benda “Riot City”. Bend zadovoljan, publika zadovoljna, sve je bilo odlično. Bend koji je zatvorio prvi dan festivala, slovenski MUŠKAT HAMBURG nisam gledao, ali iz onog što sam čuo, ljudi su se dobro zabavili uz njihov punkrock set.

Kako to obično biva, druženje se otegne do sivih jutarnjih sati, pa smo malo umorni dočekali jutarnje sate subote i kad smo malo došli k sebi, otišli smo do grada Lendave po hranu i piće za dan kako bismo okrijepljeni prebrodili sate do početka drugog dana festivalskog lineupa. Zabavljali smo se u kampu, u goste su nam došli i slovenske kolege pa smo se u smijehu i zajebanciji tako zabavili da sam u jednom momentu želio da ovakvo druženje nikad ne završi. Stigao je i početak programa drugog dana festivala i otvorili su ga THE INSURGENT iz Gornje Radgone.

Ovaj bend sam prije mjesec-dva gledao i slušao prvi put u nažalost danas zatvorenoj Mansardi u Lendavi. To su mladi dečki koji sviraju melodični punk hardcore, onako više u kalifornijskom stilu, a ja sam slab na takvu muziku koja mi je omiljeni punk stil.

Bili su mi nekako puno bolji i energičniji nego u Lendavi, bilo je nekih simpatičnih fuševa i tako to, ali neka, sve je to pankčina. Mogu reči i da mi je njihov vokal jedan od boljih glasova koje sam čuo u bendovima u zadnje vrijeme. Lijepo su otprašili svoj polusatni set praćeni nemilosrdnim suncem, jer sam tek tada skužio koliko je zapravo vrući dan bio to popodne oko 18 sati kada su The Insurgent svirali.

PANICKA iz Lendave su praktički bili bratski bend mom bendu kada smo svirali i najviše koncerata smo odsvirali upravo s njima, a i članovi benda su moji dobri prijatelji, pa opet ne mogu biti previše objektivan. Ali, neka, tako i treba. U odnosu na njihove prijašnje koncerte koje sam gledao, odmah sam primijetio jednu novost.

Naime, dosadašnji gitarist/vokal Ken više nije glavni vokal, već se u bend vratio negdašnji basist koji je sada pjevač i ovo je bio premijerni nastup Panicke sa novim/starim članom. Unatoč nekim tehničkim problemima lijepo su otprašili set od starih hitova “Vse to”, “Mi delamo” plus jedna ili dvije nove stvari koje su mi bile odlične. Jedini bed je da nisu odsvirali svoju himnu benda “Kolo sreće”, ali ponestalo je vremena, pa su mjesto na bini morali ustupiti slijedećem bendu.

BKD iz Varaždina su vjerojatno jedini oi punk bend na ovim sjevernim prostorima, pa i šire i o njima je isto već bilo puno riječi na stranicama ovog zinea. Za vrijeme njihovog seta nastala je totalna ludnica, svi ispred bine su plesali, pjevali, ludirali se i mogu sa sigurnošću napisati da su od uvjetno rečeno manjih bendova na ovom festivalu oni napravili najveću i najbolju feštu.

Uz standarnu zajebanciju između pjesama prašili su hitove sa aktualnog albuma “Leta su prešla, pameti ga ni”, a odrokali su i jednu novu stvar koju sam sada prvi puta slušao i odlična je. Nažalost, festivalska satnice je brzo prolazila i BKD su bili primorani zaključiti svoj nastup, ali po osmijesima na licima i benda i publike, trijumfirali su ovaj put. Došao je red na druge goste iz Mađarske, HCHC čiji set nisam gledao, jer sam stigao tek na kraj nastupa i vidio da se radi o hardcore bendu, onako Madball/NYHC škole, sa dva vokala i kao zadnje dvije pjesme su odsvirali “Falu” od Ignite i “For my family” od Agnostic Fronta. SOCIAL FREE FACE su također iz Mađarske i sjećam se njihovih koncerata u Čakovcu i u Gornjem Kuršancu u drugoj polovici 90-ih kada su imali dva vokala. Danas je ostao sam jedan od te dvojice kao vokal i riječ je o veteranima mađarske hardcore scene koji praše hardcore u stilu Madball na koje me najviše podsjećaju sa tekstovima kompletno na mađarskom jeziku, tako da nisam razumio apsolutno ništa što su pjevali. RADIOSTORM iz Slovenije nisam gledao, jer sa zapeo družeći se sa nekim dragim mi ljudima, ali po onome što sam jednim uhom čuo, radi se o nekom miksu metala i punka, a bubnjeve svira Elvis Jackson bubnjar. Nažalost, drugo ne mogu previše napisati o ovom bendu.

DEBELI PRECJEDNIK i mene veže neraskidiva ljubav već 23 godine i na njihove koncerte odem barem 4-5 puta godišnje, jer su mi jednostavno najdraži hrvatski bend. Koca je ovaj put bio jako raspoložen u komunikaciji s publikom koja je pjevala uz bend svaku riječ. Setlista je bila praktički ista kao i uvijek, odsvirali su i dvije nove neobjavljene pjesme “Nema me…u apotekama” i “Warzone” koje zapravo meni više i nisu nove pošto sam ih se naslušao na koncertima hehe. Ekipa ispred bine je zapalila i neke baklje/prskalice šta li već, kao neke navijačke rekvizite i meni je to bilo jako bezveze, ali ajde, valjda nekoga to veseli. Debeljaci su naravno uspješno priveli svoj set kraju kolopletom(kakve li riječi) pjesama na hrvatskom “Zaboravi/Kićo/Puška/Koljena” i naravno pjesmom koju većina ekipe koja ni ne zna baš drugi opus Debeljaka uvijek čeka cijeli koncert, a to je “Farmersko srce”. Baš bih volio da bend jednom napravi eksperiment i na jednom gigu ne odsvira tu stvar, koliko bi u publici bilo obješenih njušaka hehe.

Headlineri drugog dana festivala, slovenski punk/reggae/metal velikani ELVIS JACKSON su praćeni oduševljenom publikom odsvirali svoj standardni set uz konfete, luftić surfanje po publici, stage diving i tako to i ekipa se kao i bend odlično zabavila. Meni njihova muzika nikada nije baš legla, tako da sam onako sa pola snage i uha otpratio njihov set, pošto mi se ne sviđaju baš. Slovenski psychobilly bend CYPHRE LOUIS je zatvorio ovogodišnji Petroleum Beat festival i druženje se nastavilo dugo u noć hehe.

Svaka čast publici koja je došla, a organizatorima ovog festivala želim posebno zahvaliti na svemu, jer znam iz prve ruke ogromnu količinu rada i truda koja je uložena u ovaj festival da ispadne okej, a ispao je super. Momci i djevojke, cijeloj Petroleum Beat crew kapa do poda. Vidimo se dogodine!