Category Archives: Gig reports

(gig report)MICHALE GRAVES(Usa)+CLOCKWORK PSYCHO(Slo)-26.04.2018.-Boogaloo, Zagreb

Svakom čitatelju ovog webzinea je poznato da smo veliki ljubitelji horrorpunka, a pogotovo Misfitsa i Blitzkida. Kada smo čuli da dolazi Michale Graves, bivši vokal Misfitsa, koji će svirati svoje solo odlične stvari koje su pretjerano podcijenjene i zapostavljene kao i hitove Misfitsa sa albuma na kojima je on pjevao, rekli smo si idemo.

Gledao sam Misfitse u postavi Graves/Doyle/Only/Dr C.h.u.d. 1999.u Austriji i veliki sam fan Gravesovih solo radova, pa me živo zanimalo kako će ovo zvučati. Isto tako svi znaju da nam je Blitzkid najdraži horrorpunk bend ikada, a kao basist u Gravesovom bendu svira na ovom touru nitko drugi do legendarni Argyle Goolsby, polovica Blitzkid-a i jedan od naših najvećih glazbenih i životnih uzora, pa nije bilo šanse da se na ovo ne ode.

No, kako to obično bude, do dan prije giga nismo točno znali hoćemo li ili nećemo, kako će biti sve to zajedno i tako to….Srećom, dogovor je pao i stigao je i četvrtak popodne kada smo se Allegra i ja uputili u Varaždin kako bismo se našli sa prijateljima Bojanom i Tinom, pa smo se svi zajedno uputili u dobrom raspoloženju u Zagreb. Uz malo gubljenje, ali bez gubitka dobre volje, stigli smo u Boogaloo taman kada je vani počeo pljusak.

Sudeći prema malobrojnoj publici koja je čekala otvaranje vrata, bili smo malo razočarani kako će koncert proći, no, srećom razočaranje nije dugo potrajalo. Nedugo, nakon otvaranja vrata na binu dolaze slovenski CLOCKWORK PSYCHO. Riječ je psychobilly triu iz Ljubljane koji drma onako čvrsti psychobilly sa velikim utjecajem pankčine.

IMG_20180426_205738

Kada govorimo o ovom bendu, treba kazati da se radi o jednom od najmarljivijih bendova tog žanra sa ovih prostora i upravo njihova marljivost i upornost ih je dovela do poštovanja i uvažavanja na sceni koje su stekli upravo svojim marom i svojom željom i radom. Prvi puta sam ih gledao uživo kao predgrupu Banane Metalik 2013.u Ljubljani i nekoliko puta nakon toga, bili su mi okej, a sada kao da sam gledao i slušao neki drugi bend. Očito su godine nemilosrdnog ritma turneja dale svoje i bend je sada uvježbana, tight, war mašina. Predvođeni karizmatičnom frontmawoman Lilith na kontrabasu, rasturili su setlistom u kojoj su naglasak dali na najnoviji, nedavno izašli album “The Hated”. Ono što je meni super kod ovog benda je to, da svo troje članova pjevaju i izmjenjuju se na vokalima, pogotovo genijalan gitarist Erž i ništa manje super bubnjar Marko. Na licima im sed vidjelo da su jako uživali u ovom gigu, koji im je ujedno bio prvi dan nove turneje.

IMG_20180426_205746

Za vrijeme njihovog seta dvorana se lijepo punila. Počeli su sa “Today I Met My Maker” pa su preko novih stvari i na kraju “The Ripper” i “I Don´t Give A Fuck”, trijumfalno završili svoj nastup pred sveopćim odobravanjem okupljene publike.

Pauza za preinaku bine je kratko potrajala i na binu ubrzo dolazi Loki, gitarist Gravesovog benda i također legenda horrorpunk scene.

IMG_20180426_210148

Počeo je kao roadie u Misfitsima, a svirao je u Mister Monster i Darrow Chemical Company, a fanovi horrorpunka će znati o kakvim se odličnim bendovima radi. Stiže i bubnjar, pa legendarni Argyle Goolsby na basu i na kraju on, Michale Graves i show počinje. Za početak su lupili Gravesovu “Bedlam” kao uvod, a onda počinju pravi šusovi u glavu sa “Scream”, “Hate the living love the dead”, pa opet malo Gravesovih “We wait”, odlične “When worlds collide”, “Teenage monster”…Graves je bio odlično raspoložen, kao i ostatak benda i bilo ih je praktički po cijeloj bini.

IMG_20180426_221035

Prvo veće ludilo i raspamećenost u rulji je izazvala “Saturday night”, a “Crimson ghost”, “Crawling eye”, “Pumpkin head”, “Scarecrow man” su raspametili ljude i pjevanje publike je često nadglasalo Gravesa i bend. Naravno, prave stvari su ostavljene za sam kraj, pa su tako “Lost skeleton returns”, “Descending angel”, “Helena” i “Dig up her bones” bili trenuci od kojih se, kada ih se sjetim naježim još i sada, jer je takva publika, takva atmosfera jedinstvena i dokazuje zašto je horrorpunk najbolja muzika na svijetu!!! Bend inače ne svira biseve uopće na turneji, a ovdje su bili tako oduševljeni da su se vratili i na bis još uz sveopće zborsko pjevanje odsvirali još “Hunting humans”, “Dust to dust” i “Don´t open till Doomsday” i trijumfalno završili koncert. Ono što me još oduševilo je da su svi na čelu sa Gravesom odmah čim su sišli sa bine došli među ljude i grlili se, slikali, potpisivali, razgovarali sa ljudima, slušali njihove priče i sada kada pišem ove retke, moje srce je puno i tople i mogu samo reči, LONG LIVE THE HORROR!

 

(gig report)Pičke vrište(Zg)+Diareja Eksploziv(Slo)+The Insurgent(Slo)-14.04.2018.-Mansarda, Lendava(Slo)

Moram priznati da već jedno vrijeme nisam bio na koncertu u Mansardi u susjednoj nam Lendavi, u prelijepoj nam Sloveniji u kojoj sam pohodio milijun odličnih gigova. Za one koji ne znaju, Mansarda je mali klub u centru gradića Lendava, cirka 20 km udaljen od Čakovca i izgleda kao mali intimni obiteljski klub u potkrovlju zgrade, za sve koncerte na kojima sam tamo bio vežu me samo odlične uspomene.

Kada je naša ekspedicija u večernjim satima te tople subotnje večeri stigla pred klub, nekoliko ljudi je razbijalo vrijeme do početka giga ispijajući pivo i časkajući o svemu i svačemu. Naravno, kako to obično biva, kada ne možeš nekoga pobijediti onda im se pridružiš, pa smo se svesrdno pridružili sveopćem veselju zabavljajući se. Pošto je počela koncertna sezona, bilo je vidljivo da je prilično malo ljudi koji su došli na gig, ali nema veze, ponekad su mali gigovi sa dvadesetak ljudi bolji nego oni sa dvije tisuće.

Malo po malo, došlo je vrijeme da gig počne i kao prvo su nastupili THE INSURGENT iz Gornje Radgone.

IMG_20180414_215003

Riječ je o mladom bendu koji svira melodični punk koji me ne znam zašto podsjetio jako na Face To Face. Svirali su otprilike 40-ak minuta svoj autorski materijal sa tekstovima na engleskom jeziku, nešto sa dema kojeg su izdali, nešto novijih plus sve skupa začinili sa ponekim coverom kao što je “Linoleum” od Nofx. Postoji još puno mjesta za napredak, The Insurgent su mladi bend i biti će jednog dana super bend jer marljivo rade, a hrabro su otpilili svoj set sa smiješkom na licima pred ne baš brojnom publikom koja je pratila njihov nastup.

Nakon kraće preinake i setupa, na red je došao i drugi bend, a to su bili DIAREJA EKSPLOZIV iz Ljubljane.

IMG_20180414_224414

Ovi momci sviraju punkrock i to rade jako dobro, sa tekstovima na slovenskom jeziku i to čini mi se ako sam dobro shvatio na ljubljanskom dijalektu koje ja baš ne razumijem previše. Neke stvari su mi dobre, neke manje dobre, jer ne volim previše tu vrstu punkrocka kakav oni sviraju, ali nitko im ne može oduzeti to da su dali cijele sebe u taj svoj set i odrokali kao da ne postoji sutra. A sad, meni su čak bili i dobri na neki čudan način, pogotovo veliki hit “Menstruacija” kojeg su sačuvali za sam kraj seta.

Za kraj, ostali su headlineri, bend zbog kojeg sam i došao na ovaj koncert, a to su zagrebačke PIČKE VRIŠTE. Ovo mi je bio šesti njihov gig kojeg sam pohodio, a još uvijek sam prije bio uzbuđen kao da mi je prvi.

IMG_20180414_234001

Teško je nešto objektivno pisati za bend čiji članovi su ti prvenstveno prijatelji, pa ispasti objektivan, a ujedno ti je taj bend jedan od najdražih hrvatskih punk bendova. Svi koji su ikada slušali ovaj bend znaju što mogu očekivati, a to je odličan melodični punk sa tekstovima na hrvatskom jeziku punim emocija i životne energije koja te nekako rastuži, ali ti ujedno da snage da u najcrnjim trenucima kreneš dalje i boriš se vječno. Pred binom se okupila brojem ne velika, ali srcem ogromna publika koja je uz raspoloženog vokala Iveka otpjevala sve stare provjerene hitove sa prvog albuma “Nedovršena priča”. Krenuli su sa provjerenom “Zrno nade” preko “Sam” da bi nastavili novim pjesmama sa novog albuma “Crna kutija” koji bi trebao izaći za nekoliko dana, od kojih su mi nekako najdraže “Tko ostaje” “Dostojanstvo prodano” i “Večeras odlazim”. Naslušao sam se tih pjesama po gigovima već tako da neke od njih već znam kao da su izašle, a album još nije vani. Ali biti će, jedva ga čekam. Naravno našle su se tu i “Tvoje ime” i “Boje tuge”, a za kraj  naravno najveći hitovi “Oprosti” za vrijeme koje se jedan gospodin iz publike spontano popeo na binu i otpjevao je cijelu zajedno sa bendom hehehe. “Sjeti se” me uvijek rastuži, jer postanem svjestan da je kraj još jednog giga meni ovog jako dragog benda. Prije samog zadnjeg dijela, Ivek je pozvao sve da se popnu na binu i otpjevaju sa bendom kraj pri čemu sam se naježio na činjenicu da tako malo ljudi može proizvesti tako veliku koncertnu energiju.

Gig je završio, a mi smo nastavili druženje još neko vrijeme pred Mansardom uživajući u prijateljstvu i toploj proljetnoj noći. Imao sam prilike čuti neke glasine da se Mansarda zatvara i da je ovo bio zadnji gig tamo, ali se toplo nadam da to nije istina i da su to samo glasine i ništa drugo. Bila bi šteta, jer se samo lijepe uspomene i pozitivna energija nalaze u tom prostoru.

 

 

(gig report)HOODOO FEST KUTINA-23.03.2018.-Saučešće/Pičke vrište/One Step Away/Mašinko/Debeli Precjednik

Čim sam vidio lineup za ovaj festival na kojem sviraju moji najdraži hrvatski bendovi, znao sam da moram otići na ovaj gig. Stvari su se poklopile, prošlo je vrijeme čekanja pa je stigao i taj petak kada nam je bilo vrijeme  krenuti.

Petak popodne, oko 16 sati, nas petero sjevernjaka se uputilo na cirka 140-150 km dug put do Kutine, srca Moslavine. Put je uz uobičajenu zajebanciju i šale i pošalice brzo prošao pa smo autocestom tamo bili za kojih sat i pol.

Odlučili smo prvo napraviti check in u Hotel Kutina, gdje smo imali iznajmljen apartman za spavanje. Da, dobro ste pročitali, hotel. Spoiled punks, kažete? Možda. Jebiga, godine su tu kada voliš imati krevet da se onako uništen nakon giga možeš samo baciti i odspavati nekoliko sati. Apartman je prilično lijep, noćenje s doručkom nije niti preskupo, pa smo se lijepo smjestili i odlučiti ubiti par preostalih sati do giga baveći se ispijanjem piva, gina i tonika koje smo lijepo donijeli sa sobom da podmažemo tekuća pitanja malo prije giga.

Oko 20:30 odlučili smo se prošetati da na vrijeme nađemo klub gdje je gig, a pošto je Marko iz Bakterija tamo svirao nedavno, tvrdio je da zna gdje je klub. Putem smo sreli prijatelje iz Pičke vrište, Saučešća i ostatak Zg ekipe koji je baš stigao. Naravno, našli smo se na parkiralištu kraj kluba, ali pošto smo mi bili jako pametni, kategorički smo im rekli da ovo nije to mjesto, pa smo se svi nastavili jedno vrijeme gubiti po gradu, umjesto da smo samo pogledali za ugao. Orijentacija, jebiga.

Kada smo konačno oko 21 sat došli pred klub, ništa od najavljenog početka giga, unutra su još bile tonske, a prilično malo ljudi je vani ćaskalo, a kada smo bolje pogledali, mi smo praktički bili jedini koji smo ispijali ostatke naše cuge, ostali ljudi vani su samo nešto pričali i tako to…Malo po malo, došla su i poznata lica iz Koprivnice, Osijeka, Varaždina itd, pa smo se svi lijepo ispozdravljali i ušli konačno unutra. Na upadu me zaštitar pretresao kao da stižem iz Sirije i nosim kilu plastičnog eksploziva na sebi. Klub je prilično lijep, stane dosta ljudi, a čelična ograda zauzimala je mjesto ispred bine. Malo po malo, stigao je red da počne prvi bend večeri, SAUČEŠĆE iz Zagreba.

IMG_20180323_225330

Trojac sastavljen od članova Mašinka, Frakture mozga, Pičke vrište…svira horrorpunk i to onako lijep melodičan, a basist Perica i gitarist Deeda se jako dobro izmjenjuju na vokalima u pjesmama. Oni su upali sasvim nenajavljeni, kao bend iznenađenja pa je njihov set od pola sata bio sastavljen od samih hitova kao što su “Krv”, “Pola riba, pola riba, vazda mrtva”, te naravno kao vrhunac seta “Baka” i “Apokalipsa zombija”. Meni su bili super, mada su oni tvrdili da nemaju probe i da nisu baš usvirani.

Nakon kratke preinake, mjesto na bini zauzima meni jedan od najdražih domaćih bendova Pičke vrište iz Zagreba. Oni su na neki način meni djelomično popunili rupu koja je nastala smrću Tony Slya, pošto su za mene oni hrvatski No Use For A Name, znači emocionalan melodični punkrock.

IMG_20180323_232534

Prije giga je do mene doprla vijest da je vokal Ivek prilično bolestan, no svi smo pomogli da set bude super odsviran i odpjevan i Pičke vrište su odsvirali set sastavljen od provjernih hitova sa njihovog genijalnog debut albuma “Nedovršena priča” kao što su “Sam”, “Zrno nade”, “Boje tuge”, “Tvoje ime” koje su isprepleli sa nekoliko novih stvari sa nadolazećeg(konačno!) novog albuma. Za kraj, naravno provjereni hitovi “Oprosti” i “Sjeti se”.

IMG_20180323_232942

Da ne bi sve išlo kao po loju, moram napomenuti i par stvari koje mi se nisu svidjele na festivalu. Kao prvo, nedostatak drugih pića osim craft piva koje osobno ne volim baš piti. Dobro, stvar ukusa, to je tak osobno kao i muzika. Uz to moram napomenuti da se moglo i napraviti dva reda za račune koje prvo moraš platiti da bi onda s njima otišao do šanka po pivo. Bilo je jako sporo i zamorno. Kao važniju stvar moram napomenuti idiotske nepotrebno brutalne i agresivne redare/zaštitare, pogotovo jednog koji je valjda mislio da je u Oluji 95., pa da brani Kutinu od četnika ili nešto, a ne od pijanih klinaca koji su se samo zabavljali i željeli malo odpjevati sa omiljenim bendovima.

Treći su na redu bili ONE STEP AWAY, koprivničko-varaždinska zvijer od benda. Meni su oni još uvijek vjerojatno svirački najuvježbanija mašina od benda, a sviraju odličan melodični brzi punkrock.

IMG_20180324_003748

Ono što mene uvijek oduševi kod ovog benda je količina zajebancije koju uspiju ufurati u nastup između pjesama, pa nisu po zajebanciji daleko od NOFX-a, a bogami niti po usviranosti.

Mic po mic, stiglo je vrijeme za zadnja dva benda večeri, pa kao prvo, zagrebački MAŠINKO. Ovaj bend sam pogledao već najmanje šest puta, ali uvijek me ponesu i volim ih stvarno jako. Popeo sam se na jedan povišeni plato da na miru pogledam njihov gig i odpjevam si sa njima sve te drage pjesme kao što su “041”, “Kada vjetar kaže stani”, “Odzvanjala je pjesma” i sve ostale. Odsvirali su i dvije nove nedavno objavljene stvari “Punim plućima” i “Veća lopata”. Mašinko je sa “Kad idemo van” trijumfalno završio svoj set.

IMG_20180324_021551

DEBELI PRECJEDNIK je čest gost na stranicama ovog zinea. Već i vrapci na nebu znaju da je moja ljubav prema ovom bendu počela još daleke 1995.kada sam ih prvi puta gledao i slušao uživo u Čakovcu pa mi je ovo bio možda i preko trideseti njihov gig. Setlista se nije puno razlikovala od one prije mjesec dana u Novom Marofu, znači standardne “Marionette”, “Still Breathing”, “Waste of my time”, “Guilty conscience”, “Another day conquered”, “Ready to Fight”, nova “Warzone”, megahit nova meni jako draga “Nema me…u apotekama”, “Kićo”, pa standardni hrvatsko jezični set “Zaboravi/Puška/Koljenja” i na kraju “Farmersko srce”. Mene fascinira kod ovog benda količina isporučene energije koja nakon svih tih pustih godina ne jenjava, upravo suprotno. U Debelom Precjedniku vidim na neki način refleksiju sebe. Još smo zajedno tu, još uvijek vičemo zajedno, ljutimo se na nepravdu, veselimo se i zajedno kucaju naša farmerska srca.

Nakon giga samo otišli na spavanac, spavali negdje do pola 10, pa otišli gubiti se po Kutini i skupiti misli rasute kao male boginje hehe. Negdje oko 14 30 popodne smo stigli umorni, ali sretni svojim kućama.