Category Archives: Reviews

(movie time)DR PHIBES RISES AGAIN(1972.)-Eternal love with Vincent Price

MV5BMWQxNjcwY2EtZWFjNi00NjRmLTllMDAtYmMzNTY5YjM4MmYxXkEyXkFqcGdeQXVyMTE2NzA0Ng@@._V1_SY1000_CR0,0,1270,1000_AL_

I love horror culture and horror movies and one of my favourite actors and eternal inspiration is the late, great Vincent Price. I saw almost every movie he starred in and I am gladly returning to many of his works. This time I watched the classic sequel to Abominable Dr Phibes about mad and scarred doctor Anton Phibes(Vincent Price) who was left scarred monster after the horrrible accident in which his beloved wife Victoria perished. In the first movie, Phibes tried to exact revenge upon the ones whom he thought responsible for Victoria´s death. Assisted by his faithful aide Vulnavia, he managed to kill his opponents in many ingenious traps.

In this sequel, Phibes searches eternal life in Egiptian ancient pyramid and scripts to bring back Victoria to life. Police searches for him and he lays his traps again ready to fight until the bitter end.

This sequel is in many ways inferior in storyline to the first movie, but it is still a pleasure to see Vincent Price as Dr Phibes. In both movies Price doesn´t talk at all, he only acts with his face gestures and you can see all of his emotions, pain, anger, madness in his eyes and lips and gestures. His voice is only a recording. There are those creepy scenes again with Dr Phibes´s clockwork wizards, meaning his clockwork band. There are some illogical parts of the movie, the other actress starring as Vulnavia compared to the first movie and is Vulnavia also robot? Is she human at all? I think that Saw franchise, especially the first two movies found a lot inspiration in Dr Phibes movies, especially the first movie, considering death traps. In comparison to Saw movies, these two are almost child movies. One more thing that I must also mention is excellent and somewhat bizarre soundtrack in Dr Phibes movies and poetic and beautiful ending in both movies, telling us that love never dies and with strange aeons even death may die.

 

(record review)BAMBOO VIPERS-“E.P.”

Bamboo Vipers are coming from South Central England, UK. I somehow got my punk paws on their e.p. and boy am I glad that this came to my ears and this zine.

Vipers EP

This band is comprised of the scene veterans with a lot of years on the punk scene and you can hear it the first second you hear this e.p. Bamboo Vipers play excellent mix of old school punkrock with oi and streetpunk influences. When I heard “Collective Amnesia” besides excellent musicianship, what came to my attention were the vocals. The singer sounds a bit like Cock Sparrer but I love that kind of melodic but rough vocals this band uses. Another highlight of the record is for sure “Silver Boots”, great song. Producion wise, this e.p. is massive punkrock wall of sound, awesome. “Transient” and “Utopia” are also two great punkrock anthems and I would really love to see and hear this punkers play their stuff live.

8/10

Check out the video for the awesome song:

Follow Bamboo Vipers on Fb: https://www.facebook.com/BambooVipers/

 

 

 

(gig report)HOODOO FEST KUTINA-23.03.2018.-Saučešće/Pičke vrište/One Step Away/Mašinko/Debeli Precjednik

Čim sam vidio lineup za ovaj festival na kojem sviraju moji najdraži hrvatski bendovi, znao sam da moram otići na ovaj gig. Stvari su se poklopile, prošlo je vrijeme čekanja pa je stigao i taj petak kada nam je bilo vrijeme  krenuti.

Petak popodne, oko 16 sati, nas petero sjevernjaka se uputilo na cirka 140-150 km dug put do Kutine, srca Moslavine. Put je uz uobičajenu zajebanciju i šale i pošalice brzo prošao pa smo autocestom tamo bili za kojih sat i pol.

Odlučili smo prvo napraviti check in u Hotel Kutina, gdje smo imali iznajmljen apartman za spavanje. Da, dobro ste pročitali, hotel. Spoiled punks, kažete? Možda. Jebiga, godine su tu kada voliš imati krevet da se onako uništen nakon giga možeš samo baciti i odspavati nekoliko sati. Apartman je prilično lijep, noćenje s doručkom nije niti preskupo, pa smo se lijepo smjestili i odlučiti ubiti par preostalih sati do giga baveći se ispijanjem piva, gina i tonika koje smo lijepo donijeli sa sobom da podmažemo tekuća pitanja malo prije giga.

Oko 20:30 odlučili smo se prošetati da na vrijeme nađemo klub gdje je gig, a pošto je Marko iz Bakterija tamo svirao nedavno, tvrdio je da zna gdje je klub. Putem smo sreli prijatelje iz Pičke vrište, Saučešća i ostatak Zg ekipe koji je baš stigao. Naravno, našli smo se na parkiralištu kraj kluba, ali pošto smo mi bili jako pametni, kategorički smo im rekli da ovo nije to mjesto, pa smo se svi nastavili jedno vrijeme gubiti po gradu, umjesto da smo samo pogledali za ugao. Orijentacija, jebiga.

Kada smo konačno oko 21 sat došli pred klub, ništa od najavljenog početka giga, unutra su još bile tonske, a prilično malo ljudi je vani ćaskalo, a kada smo bolje pogledali, mi smo praktički bili jedini koji smo ispijali ostatke naše cuge, ostali ljudi vani su samo nešto pričali i tako to…Malo po malo, došla su i poznata lica iz Koprivnice, Osijeka, Varaždina itd, pa smo se svi lijepo ispozdravljali i ušli konačno unutra. Na upadu me zaštitar pretresao kao da stižem iz Sirije i nosim kilu plastičnog eksploziva na sebi. Klub je prilično lijep, stane dosta ljudi, a čelična ograda zauzimala je mjesto ispred bine. Malo po malo, stigao je red da počne prvi bend večeri, SAUČEŠĆE iz Zagreba.

IMG_20180323_225330

Trojac sastavljen od članova Mašinka, Frakture mozga, Pičke vrište…svira horrorpunk i to onako lijep melodičan, a basist Perica i gitarist Deeda se jako dobro izmjenjuju na vokalima u pjesmama. Oni su upali sasvim nenajavljeni, kao bend iznenađenja pa je njihov set od pola sata bio sastavljen od samih hitova kao što su “Krv”, “Pola riba, pola riba, vazda mrtva”, te naravno kao vrhunac seta “Baka” i “Apokalipsa zombija”. Meni su bili super, mada su oni tvrdili da nemaju probe i da nisu baš usvirani.

Nakon kratke preinake, mjesto na bini zauzima meni jedan od najdražih domaćih bendova Pičke vrište iz Zagreba. Oni su na neki način meni djelomično popunili rupu koja je nastala smrću Tony Slya, pošto su za mene oni hrvatski No Use For A Name, znači emocionalan melodični punkrock.

IMG_20180323_232534

Prije giga je do mene doprla vijest da je vokal Ivek prilično bolestan, no svi smo pomogli da set bude super odsviran i odpjevan i Pičke vrište su odsvirali set sastavljen od provjernih hitova sa njihovog genijalnog debut albuma “Nedovršena priča” kao što su “Sam”, “Zrno nade”, “Boje tuge”, “Tvoje ime” koje su isprepleli sa nekoliko novih stvari sa nadolazećeg(konačno!) novog albuma. Za kraj, naravno provjereni hitovi “Oprosti” i “Sjeti se”.

IMG_20180323_232942

Da ne bi sve išlo kao po loju, moram napomenuti i par stvari koje mi se nisu svidjele na festivalu. Kao prvo, nedostatak drugih pića osim craft piva koje osobno ne volim baš piti. Dobro, stvar ukusa, to je tak osobno kao i muzika. Uz to moram napomenuti da se moglo i napraviti dva reda za račune koje prvo moraš platiti da bi onda s njima otišao do šanka po pivo. Bilo je jako sporo i zamorno. Kao važniju stvar moram napomenuti idiotske nepotrebno brutalne i agresivne redare/zaštitare, pogotovo jednog koji je valjda mislio da je u Oluji 95., pa da brani Kutinu od četnika ili nešto, a ne od pijanih klinaca koji su se samo zabavljali i željeli malo odpjevati sa omiljenim bendovima.

Treći su na redu bili ONE STEP AWAY, koprivničko-varaždinska zvijer od benda. Meni su oni još uvijek vjerojatno svirački najuvježbanija mašina od benda, a sviraju odličan melodični brzi punkrock.

IMG_20180324_003748

Ono što mene uvijek oduševi kod ovog benda je količina zajebancije koju uspiju ufurati u nastup između pjesama, pa nisu po zajebanciji daleko od NOFX-a, a bogami niti po usviranosti.

Mic po mic, stiglo je vrijeme za zadnja dva benda večeri, pa kao prvo, zagrebački MAŠINKO. Ovaj bend sam pogledao već najmanje šest puta, ali uvijek me ponesu i volim ih stvarno jako. Popeo sam se na jedan povišeni plato da na miru pogledam njihov gig i odpjevam si sa njima sve te drage pjesme kao što su “041”, “Kada vjetar kaže stani”, “Odzvanjala je pjesma” i sve ostale. Odsvirali su i dvije nove nedavno objavljene stvari “Punim plućima” i “Veća lopata”. Mašinko je sa “Kad idemo van” trijumfalno završio svoj set.

IMG_20180324_021551

DEBELI PRECJEDNIK je čest gost na stranicama ovog zinea. Već i vrapci na nebu znaju da je moja ljubav prema ovom bendu počela još daleke 1995.kada sam ih prvi puta gledao i slušao uživo u Čakovcu pa mi je ovo bio možda i preko trideseti njihov gig. Setlista se nije puno razlikovala od one prije mjesec dana u Novom Marofu, znači standardne “Marionette”, “Still Breathing”, “Waste of my time”, “Guilty conscience”, “Another day conquered”, “Ready to Fight”, nova “Warzone”, megahit nova meni jako draga “Nema me…u apotekama”, “Kićo”, pa standardni hrvatsko jezični set “Zaboravi/Puška/Koljenja” i na kraju “Farmersko srce”. Mene fascinira kod ovog benda količina isporučene energije koja nakon svih tih pustih godina ne jenjava, upravo suprotno. U Debelom Precjedniku vidim na neki način refleksiju sebe. Još smo zajedno tu, još uvijek vičemo zajedno, ljutimo se na nepravdu, veselimo se i zajedno kucaju naša farmerska srca.

Nakon giga samo otišli na spavanac, spavali negdje do pola 10, pa otišli gubiti se po Kutini i skupiti misli rasute kao male boginje hehe. Negdje oko 14 30 popodne smo stigli umorni, ali sretni svojim kućama.