
Dobro ste pročitali, radi se o književnoj verziji filma, odnosno episode 2. Napisao je R.A.Salvatore, kojeg inače ne cijenim previše, pošto mi je uvijek spadao pod štancere petparačkih jeftinih fantasy romana. Možda griješim, no takva mi je percepcija ovog autora. Srećom, kod ovoga nije imao nešto posebno za zaribati, tako da se radi o sasvim zanimljivoj, usudio bih se reći odličnoj knjizi.
Što se tiče toga, pitati će netko, zašto bismo sada čitali tu knjigu, pošto smo gledali film, mnogi od nas i po nekoliko puta? E, ima i to svoj razlog. Zbog toga što film ne može pokazati sve što knjiga može, npr otmicu Anakinove majke Shmi od strane Tuskenskih jahača na Tatooineu, napetu potjeru i spektakularnu zasjedu, Anakinovo propadanje polako ali sigurno na tamnu stranu i odnose s Obi Wanom. U knjizi možemo naći i puno prošireniji ljubavni odnos Anakina i Padme, koji je u filmu onako zbrljan, sve do spektakularne bitke na Geonosisu i borbe Yode i Dookua. Dakle, knjiga pobjeđuje film u broju detalja.
Moja Star Wars anegdote broj 1: Negdje sa devet godina, znači oko 1986. morao sam u bolnicu na operaciju mandula. Proveo sam u bolnici 2-3 dana, a kao klincu mi je to izuzetno teško palo. Kada sam se vratio, tata mi je rekao da me kod kuće čeka pire krumpir i saft od paprikaša, pošto nisam smio u početku odmah jesti sve. Na televiziji je taj dan bio Star Wars episode 4:A New Hope. Tada sam prvi puta gledao jedan od SW filmova i odmah sam se zaljubio u princezu Leiu(počivaj u miru Carrie Fisher, hvala ti i volimo te :( ), bio sam impresioniran Darth Vaderom i Moff Tarkinom, te mi se zauvijek urezalo u pamćenje kao jedan od najboljih i najdražih filmova svih vremena. Pa, episode 4 i moje mandule zauvijek ostaju u sjećanju.


