Category Archives: Reviews

(review) The Damned – ‘Darkadelic’

Britanske punk rock legende The Damned su objavili novi dugosvirajući album koji sadrži dvanaest pjesama. Album počinje pomalo horror atmosferičnom ‘The Invisible Man’ koja ima u sebi određenu dozu psihodelije, pogotovo u klavijaturnim dionicama. Dvije pjesme koje su također prije objavljene kao singlovi, a to su ‘You’re Gonna Realise’ i ‘Beware of the Clown’ su ubojice, pogotovo ova druga. Od svih starih punk rock bendova iz prvog vala tamo iz sedamdesetih, The Damned su mi uvijek nekako legli najviše, zato jer imaju taj darker štih, sa skoro grand guignol klavijaturama, atmosferom koja se može rezati nožem i odličnim melodijama i aranžmanima pjesama. To sve ne bi bilo dovoljno da nema pjevača Dave Vaniana i njegovog fenomenalnog glasa koji drži ovaj bend desetljećima. Fun fact, Dave Vanian je bio prvi pick novooformljenih Misfitsa devedesetih, ali je umjesto njega ipak upao Michale Graves. Često se zapitam kako bi i kamo bi Misfitsi otišli da je Dave preuzeo vokale. Najbolja stvar, bar meni na ovom albumu je ‘Western Promise’, u kojoj svo bogatstvo melodije i dubine Daveovog glasa dolazi do izražaja kao i svo bogatstvo zvuka ovog legendarnog benda. Ovaj album se može lako svrstati među top pet albuma u opusu ovog benda. Odlična kombinacija punk rocka, gothica, psihodelije na momente ukusno ubačene u strukture pjesama i nadasve, odlične melodije i napisane pjesme!

8/10

(review) Melonball – ‘Breathe’ (Thousand Islands Records/Lockjaw Records)

Melonball are melodic hardcore punk band from Germany and this is their debut full length album. This album contains ten songs of excellent energetic melodic punk with some fast hardcore punk influences. Songs are full of great main melodies, anthemic sing along choruses and they remind me in some ways of Not On Tour especially faster songs like ‘Sinking’, main singer has a great voice, similar to Sima Brami of above mentioned band. Backing vocal harmonies are great too, just so sweet and Melonball makes you pump your fist in the air with energy, but also besides hardcore energy feeling sweetness and joy because of listening to such great band and glad you found another jewel of the underground. Almost all of the songs on this record are fast, some having more mid tempo punk rock vibe here and there, but returning to fast skate punk after some time. Lyrics are personal but you can also find criticism of modern society and trying to survive this fast and furious modern world, friendship, love, coping with rage among main lyrical themes of this album. My personal favorites are ‘Rage’, ‘We All Go Down’, ‘Lost’ and ‘Your Love’, damn that’s nearly half of this superb album. If you like fast melodic punk hardcore check out Melonball.

Bandcamp

(movie) Renfield(2023.) – solidna horror komedija i Nicolas Cageom kao Draculom!

Sjećate li se Dracule iz 1931.godine i Bele Lugosia kao nemrtvog legendarnog grofa vampira? E, pa ovaj film je svojevrstan nastavak, čak je isječak iz originalnog klasika ubačen kao sjećanje u ovaj film, a Nicolas Cage je odlično napravio hommage horror legendi Lugosiu i licem i glasom i kretnjama. Renfield iz naslova filma se odnosi na Draculinog slugu, ako se sjećate onog koji je boravio u ludnici i jeo kukce i tako komunicirao s Draculom koji mu je zapovijedao što da čini.

E, pa selimo se u moderni New Orleans. Renfield(Nicholas Hoult) je nezadovoljan i pohađa tečaj kako se izbaviti iz toksične veze, a istovremeno obavlja prljave poslove za Draculu(Cage) i donosi mu leševe kao hranu. No, Renfield stane na put moćnoj mafijaškoj organizaciji Lobo te zajedno s policajkom Quincy(Awkwafina) pokušava stati na kraj mafiji, preživjeti, a istoimeno se osloboditi toksičnog zagrljaja gospodara i uništiti ga ako treba. To je otprilike radnja ove horror komedije Chris McKaya(The Tomorrow War, Lego Movie) koja je prepuna odličnih akcijskih scena, posvete horroru i prelijepo napravljenih krvavih gore scena. Obično se horror komedije srame gore scena i nagnu ili na stranu horrora(manje), a komedije(više) no ne upuštaju se u gore. Ovdje krv šprica na sve strane, duhovite scene poput odsijecanja ruka poslužavnikom, glava koje lete na sve strane, eksplodiralih ljudi, svega ima za nas gore houndse koji vole svoj horror takav. Komedije isto ima i uhvatio sam se nekoliko puta glasno se smijući, vidim da je i Nicolas Cage uživao u ovom filmu glumeći Draculu, stvarno je ispao odličan, kao i ostali glumci. Jedina mala zamjerka mi je malo previše cgi krvi i efekata, koji bi mogli biti bolje napravljene s obzirom da je budžet filma bio popriličan, ne radi se o nekoj jeftinjavi. No, svejedno vrijedi ga pogledati.

Gore efekti: 10/10 sjekira – može se naći za svakoga ponešto.

Gluma: 8/10 sjekira– Cage je zakon i prevodi, no i ostali nisu daleko.

Zaključak: 8/10 sjekira -gledati!!!