Category Archives: Reviews

(movie) Children of the Corn(2020) – jedan od rijetkih Shudderovih promašaja

Kada sam vidio da je Shudder preuzeo produkciju i izdanje novog izdanka Children of the Corn serijala, ni sam ne znam više koji je po redu to film u kvazi serijalu još tamo od 1984.i prvog filma koji je zapravo bio spooky i najviše se naslanjao na odličnu kratku priču Stephena Kinga koju još nijedan iz serijala, remakeova i rebootova nije uspio premašiti u jezi i atmosferi, mada je prvi film bio nekako najbliže. Dakle, ovaj najnoviji film služi kao miks između nekog reboota i prequela, odnosno autori su nam željeli pokazati kako je došlo do masakra odraslih u malenom gradiću u Nebraski od strane djece i kako su ista preuzela vlast u tom gradiću.

Film počinje kada mladić počini masakr odraslih u domu za siročad kraj kukuruznog polja u gradiću u Nebraski, no šerif kako bi riješio talačku krizu iskoristi plin koji ubije i napadača i nekoliko štićenika doma. Sve to gleda mala djevojčica Eden. Par godina poslije, zbog nepažnje odraslih, kukuruzni usjevi su uništeni i trunu, a odrasli se sastaju u gradskoj vijećnici i odluče uništiti i izvaditi sve usjeve i pokušati nešto drugo. No, nešto se čudno dešava i djeca koja se igraju u polju i oko polja krenu u akciju i počnu ubijati odrasle kako bi nahranila Onog koji hoda između redova i kako bi kukuruz opet bio moćan. Ovo je otprilike radnja ovog suludog i na momente jako dosadnog filma u kojem se ništa od važnosti ne počinje događati tamo do prvih 45 minuta, odnosno do polovice filma. U originalnoj priči i nekim od filmova bio je fascinantan taj kult tog Onog, nečeg čudovišnog što se kreće između redova kukuruza i mislio sam da će ovdje pošto se radi o prequelu biti bolje objašnjeno o čemu je riječ i što to je zapravo. No, ćorak. Likovi su katastrofalno napisani i odglumljeni. Scenarist i redatelj Kurt Wimmer je u karijeri napisao neke odlične filmove kao što su Equilibrium i Law Abiding Citizen, ali i promašaje kao što su Total Recall remake i Point Break remake. Očito da mu ti remakeovi/rebootovi ne leže i da bi se trebao držati originalnih ideja i filmova. Likovi su takvi da se ne možeš vezati uz glavnu junakinju Boleyn(Elena Kampouris) i simpatizirati s njom, jer ti je sasvim svejedno. Jedino što je dobro od glumačke ekipe je pojava kultnog Brucea Spencea kao pastora, ako se sjećate on je bio onaj ekscentrik s helikopterom The Gyro Captain u Mad Max:Road Warrioru, pa mi je bilo drago da ga vidim nakon tolikih godina.

Gore efekti: 7,5/10 sjekira – nema ih puno, zapravo jako malo, no kada se pojave su dobro napravljeni, isto tako i Onaj koji hoda između redova kreatura je dobro napravljena kao i završni štos u filmu koji jedino vrijedi od gledanog.

Gluma: 5/10 sjekira– nategnuta ocjena samo jer mi je drago da sam opet vidio Brucea Spencea.

Zaključak: 3/10 sjekira – ovu katastrofu i jedan od rijetkih promašaja Shuddera potrebno je zaboraviti čim prije i zakopati ovaj serijal tamo gdje i pripada, u povijest horrora.

(review) Metallica – ’72 Seasons’

Thrash metal giants, one of the Big 4 of thrash metal are back! Metallica is back with new studio full length album, first one since 2016 and ‘Hardwired…’. This one contains twelve songs and I was a bit sceptic upon hearing they will deliver new music, but now I am totally convinced that Metallica still got something to say. If I must compare some older albums to this one, it would be a mixture of ‘And Justice For All’ and ‘Metallica’, being a thrash metal bomb yet still retaining that old spirit of Metallica history. The title song has such contagious chorus that I listened to over and over again. James’ voice is convincing and strong and although album has some weaker points it shows mainly some strong songwriting and sense of drama, melody and harshness. There are couple of more mid tempo songs on there, but also some really thrash metal speed jewels and I am glad that band returned in couple of songs to that kind of songs and not only long and epic progressive thrash metal that they applied on couple of last albums. Also, guitar solos are back, with all that wicked melodies and hooks. Although there is one very long song, over eleven minutes, called ‘Inamorata’ which closes the album and if you listen to it closely and carefully, you will hear how great that one is. One other song that I must also highlight is ‘Lux Aeterna’, short anthem in the vein of NWOBHM old school influenced style. My other highlights on this album are ‘Crown Of Barbed Wire’ and ‘If Darkness Had A Son’ being two standouts for me. This is an awesome come back and I am glad that Metallica can still make a killer album!

8/10

(book) Branko Kranjčević – ‘Proklet bio rock ‘n roll’

Kutina je od osamdesetih, a posebno u devedesetim i ranim dvijetisućitima imala veliki utjecaj na hrvatsku underground scenu svojim brojnim odličnim bendovima, ali i jednim mjestom za svirke, klubom koji se zove Baraka i ovo je priča o toj sceni i tom fenomenu, tom klubu koji je zapravo DIY priča, sve što se tamo događalo je posljedica entuzijazma tamošnje ekipe i ljubavi prema toj našoj underground sceni.

Branka koji je autor ove knjige upoznao sam u nekoliko navrata osobno i djeluje mi kao jako srdačan i prijateljski tip čovjeka, kao uostalom i svi bendovi i ljudi iz Kutine koje sam u ova tri desetljeća imao čast upoznati i/ili svirati s njima. Dakle ova knjiga počinje u bivšoj državi, prikazuje bendove koji su počeli scenu u Kutini s rockom, punk rockom, pa i heavy metalom. Slijedi meni najzanimljiviji dio, a to su devedesete, jer sam ja suvremenik te scene i poznajem većinu ljudi o kojima knjiga govori, ljude iza bendova kao što su Razlog Za, K.O.O., Bakanali, La Kurtizana… Knjiga sadrži brojne povijesne činjenice vezane uz tu scenu, kao što su nastajanje svih tih bendova, svirku američkih Ignite u Kutini što je i dan danas jedan od najboljih Ignite gigova na ovim prostorima ma što tko rekao, uređivanje Barake i gradnja scene kroz svirke, performanse, predstave, festival Organizirani Kaos čije ime se neizostavno pojavljuje u mozgu kada pomislim na grad Kutinu. Naravno, sve je to nabrojeno u knjizi kroz oči mnogi protagonista na dokumentaran način. Osobno sam također sa svojim bendom Corewar svirao u Kutini u Baraci daleke 1998.i koncert mi je ostao u sjećanju kao jedno od boljih gostovanja koje smo imali. Mi u Čakovcu smo također tih devedesetih gradili za naše prilike moćnu scenu i fascinantno je koliko su naše dvije priče slične, a različite. Veže ih kao nepogrešiva činjenica i čvrsto ljepilo ljubav prema ovoj sceni koja gori i danas u nama, gdje god se nalazimo.

Ova knjiga je vrijedan dokument jedne povijesti, jednog vremena i nije vrijedna samo kutinskoj sceni, već kao i dokument scene cijele ove regije i važan dio njene povijesti.