Category Archives: Reviews

(review) Samiam – ‘Stowaway’

Samiam su bili jako popularni devedesetih, barem su se ovdje među punkerima koji vole melodični punk u Hrvatskoj slušali rado i često. Ja moram priznati da sam tada imao problem s njihovim albumima, jer su mi bili jednostavno prespori i previše pop punk u odnosu na brže kalifornijske melodic punk bendove koje sam tada slušao, no sada mi leže i više nego ikada ovakvi bendovi i bio sam se jako obradovao kada se bend ponovo okupio i počeo svirati i najavljivati novi materijal. Evo nam novog albuma koji sadrži dvanaest pjesama pop punka, ultramelodičnog i senzibiliziranog, no dovoljno čvrstog da to bude onaj pravi punk rock sa srcem i dušom. Ima nešto laganijih pjesama kao što je odlična ‘Monterey Canyon’, ali pjesme poput ‘Crystallized’, ‘Shoulda Stayed’ ili ‘Scout Knife’ savršeno odgovaraju raspoloženju u kojem se nalazite i ovaj album sa svojim odličnim gitarskim melodijama uz ponešto post punk utjecaja, još boljim vokalnim melodijama i backing vokal harmonijama će stvoriti sunčan dan i kada je sivo i oblačno. Odličan povratak benda koji je utjecao na mnoge, pa i mene.

(movie) Postoje dobri horrori, a postoji i The Overnight(2022.)

Mladi par ide na romantičan vikend, no dospije u prelijep starinski hotel u kojem stvari nisu kako treba, zapnu u nekom loopu sa ubijenim bivšim gostima hotela, a naganja ih i demon opsjednute sestre vlasnika hotela. To je kratak sinopsis odnosno sadržaj ovog promašaja. Da, dobro ste pročitali, promašaja jer ništa drugo ovaj film i nije. Priča je sto puta prožvakana i prolazi minimalo kod mene jedino zbog mjesta u kojem se događa, a to je hotel. Ima nešto strašno u hotelima kod mene, bojim ih se pomalo, otkad sam prvi puta pročitao Kingov Shining, pogledao Kubrickovu ekranizaciju ili pogledao Psiha. No, ovaj film radnjom nema veze ni izdaleka s ovim legendama koje sam naveo. Ovdje je riječ o trećerazrednom pokušaju redatelja Bobby Francavilla i Kevina Rhoadesa (zar dvojica za ovakav promašaj?!) i scenarista Mela Hagopiana da naprave horror film.

Gore efekti: 0/10 sjekira – ono malo što ih ima su napravljeni traljavo i nikako.

Gluma: 1/10 sjekira – da ne dajem nulu glumcima koji nisu krivi za ovako kriminalno loš film evo barem jedinica za drvenu glumu i plastične i nikako napisane likove.

Zaključak: 2/10 sjekira – nisam dao jedinicu ili nulu samo zato što se događa u hotelu, a to mi je osobno strašan okoliš za horror film.

(book) Stephen Davis – ‘Watch you bleed: the saga of Guns N’ Roses’

Nema sumnje da su Guns N’Roses u jednom trenutku bili najveći rock ili ako hoćeš i metal bend uz Metallicu tamo početkom devedesetih i punili su stadione i bili svjetski fenomen. Stephen Davis je napisao ovu knjigu koja je točno kako naslov kaže, saga o ovom legendarnom bendu čije hitove znaju i oni koji inače ne slušaju takvu vrstu glazbe. Ova knjiga počinje selidbom putem autostopa dvojice prijatelja iz Indiane u Kaliforniju kako bi ostvarili svoj glazbeni san. Počinje i sa street kredibilitetom ovog benda i prikazuje svu drogu, brutalnost ali i glamur života bendova sa Sunset Stripa. Prikazuje uspon Gunsa i svu autodestrukciju vlastitih života koju je ovaj bend provodio kao i golemi uspjeh legendarnog prvog albuma ‘Appetite for destruction’, kao i sve probleme oko snimanja, turneja, ‘Use your Illusion’ albuma, raspad benda, probleme i kašnjenja s ‘Chinese Democracy’ i Axlovo ludilo uz brojne sočne anegdote, zanimljive priče i nekad sam se uhvatio glasno se smijući kada sam čitao ovu knjigu. Jedino što mogu potvrditi, iako su svi osobenjaci, Axlovo ludilo koje je graničilo s glazbenim genijem je nenadmašno. Bipolarni frontman Gunsa je naprosto legenda sa svojim luđačkim postupcima, hapšenjima, suđenjima i tužbama prikazanim u ovoj knjizi. Znao sam da je diktator, ali nisam imao pojma da je ovakav nenadmašan šupak. Preporučam ovu knjigu svima koji su barem jednom pjevali uz koji hit ovog legendarnog benda.