Category Archives: Reviews

(movie) A Man Called Otto(2022) – solidan remake odličnog predloška

Prije nekoliko godina sam gledao odličan švedski film A Man Called Ove iz 2015.godine prema knjizi Fredrika Backmana. Naravno, kako to biva, Amerikanci odnosno Hollywood napravi svoj remake kako ne bi morali čitati titlove u kinima, pa evo i A Man Called Otto. Priča govori o čovjeku zvanom Otto Anderson koji živi u jednom ograđenom naselju i grumpy je starac koji voli rutinu i da ništa ne poremećuje njegova pravila po kojima živi. Otto isto tako svako malo pokušava umrijeti kako bi se pridružio jedinoj ljubavi, supruzi, sve dok se u naselje ne dosele novi susjedi koji mu nedaju mira i stvari u njegovom životu se okrenu naglavačke. Priča istovremeno povremeno prati Ottovu prošlost odnosno mladost. Mnogi kritiziraju Tom Hanksa da u zadnje vrijeme ili glumi loše, ili glumi u lošim filmovima što ovdje za mene nije slučaj. Smatram da si je uglavnom uvijek znao odabrati dobre filmove u kojima će igrati. Da nisam gledao original i da ne postoji odlična knjiga, smatrao bih ovim filmom odličnim. No, ipak je inferioran u nekim segmentima švedskom originalu. Tamo je više pažnje posvećeno paralelnoj priči o Ottovom životu, roditeljima, školovanju i više je crnog humora, a manje, nazovimo ga holivudskog patosa.

Gluma: 7,5/10 sjekira – svi glumci su sasvim u redu, cijela postava, jedini koji mi je malo štekao i nije se uklopio je Truman Hanks, stvarni Tom Hanksov sin koji glumi mladog Otta.

Zaključak: 8/10 sjekira – solidan remake odličnog predloška, miks komedije, crnog humora, drame i melodrame, dramedy ako se tako mogu izraziti. Gledati.

(review) Steel Panther – ‘On The Prowl’

Steel Panther su izdali svoj šesti dugosvirajući album na kojem se nalazi trinaest pjesama. Prvi puta sam čuo ovaj bend daleke 2010.kada sam se smijao njihovim namjerno over the top, tekstovima i nazivima pjesama koje se na prvi pogled čine seksističke i mizoginističke, no bend se zapravo sve ove godine izruguje iz svih glam/hard n heavy Sunset Strip Los Angeleskih bendova s kraja 80-ih godina prošlog stoljeća. No, to ne bi imalo nikakvog smisla, da usput ne pišu i sjajnu muziku i pjesme su jednostavno catchy i hitoidne i uđu ti u uho s refrenima koje se uhvatiš kako pjevušiš satima ili danima kasnije. To je i slučaj na ovome albumu. ‘Friends With Benefits’ nikako ne izlazi iz uha, kao i ‘1987’, te zicer ‘Magical Vagina’, kao i ‘All That And More’, koje su jednostavno odlično. Ovo nije album koji bih svrstao u njihovih top tri albuma, ali je zabavan za poslušati i fulirati se i zajebavati usput. Riječ je o dobrom melodičnom hard sleazy rock albumu koji dugo ostaje u ušima.

7/10

(review) Galneryus – ‘Between Dread And Valor’

Dugo nismo imali neki japanski bend na stranicama ovog zinea. Galneryus su iz Osake/Tokya i na sceni su od 2001.i ovo ime je šesnaesti dugosvirajući album koji sadrži osam pjesama od kojih je jedna svojevrstan intro. Muzika koju Galneryus sviraju je power/true metal s daškom fantasya i ratničkog etosa, ali istovremeno s puno neoklasičnih utjecaja, kao i progresivnog metala i sve to upakirano u album zvuči sasvim odlično, kao miks starog Rhapsodya i Blind Guardiana, barem je mene podsjetilo na te bendove. Spoj odličnih gitarskih melodija i žešćih pasaža sa odličnim vokalom i harmonijama na backing vokalima, kao i super napisanih pjesama daju ovom bendu neku čar, kakvu već dugo nisam čuo. Pjesme su duže, ali ni sekundu nisu dosadne ili se ne ponavljaju. Meni su osobni favoriti pjesme ‘Time Will Tell’, ‘With Pride’ i ‘Bravehearts’. Odličan album.

9/10