Negdje stoji podataka da je ovaj film iz 1973., a na IMDB-u da je iz 1974., no nije ni bitno, jedino što je bitno je da je dobar film. Ovaj film ima odličnu glumačku postavu, ali u sporednim ulogama, kao što su Christopher Lee, Joan Collins, Herbert Lom i Jane Birkin, no zapravo je glavni glumac Robert Hardy koji igra Edwarda Fostera, čovjeka koji je naslijedio imanje od kolege, prijatelja koji je preminuo u psihijatrijskoj ustanovi praktički Edwardu na rukama. On dolazi na imanje, počinje živjeti u velikoj samotnoj kući i priviđaju mu se životi, odnosno likovi zbog kojih je pokojni vlasnik poludio, ubojstva i vriskovi. Za to vrijeme brat i sestra Mandeville, igraju ih Lee i Collins, pokušavaju plesti zavjeru i isprepadati toliko Edwarda da naslijede imanje, pošto je negdje u zidovima skrivena basnoslovna svota keša u tisućama funti. Kako to biva, umiješaju se nadnaravne sile i događaji se zakoturaju nepovratno. Ovaj film je ustvari gotički ghost story sa nekoliko twisteva u radnji koji su neočekivani, moram priznati da me kraj filma poprilično iznenadio, a nagledao sam se horror trilera dovoljno da sam oguglao i mogu predvidjeti neke twisteve u radnji, no ovaj me zatekao. Uglavnom, ovaj film spada u slatke male filmske tajne i super ga je pogledati, zato moja preporuka svima.