Zagrebački Stronghold su u dugo godina postojanja postali hardcore institucija na hrvatskoj sceni. Čast mi je bilo ugostiti bend u interviewu za moj zine.

Dobrodošli u moj webzine. Kako se osjećate nakon svih tih godina postojanja benda, jeste li umorni?

Hvala lijepa, umorni nismo, ali su se u preko 15 godina postojanja benda prioriteti sigurno promijenili, došli su klinci, tu je obitelj itd… život nosi svoje pa nismo toliko aktivni kao prije, nama je bend prvenstveno velika ljubav i gušt i ne želimo išta forirati niti smo si postavljati nerealne ciljeve, radimo to za sebe i ljude koji poštuju naš rad, nešto sitno ih se i nađe.

Koliko sam imao prilike čuti, novi materijal je odličan, što možete reći, o čemu govore nove stvari? Ima li 2017.prostora za bijes i kritiku društva u kojem živimo? Hoće li izaći fizički novi album ili samo u digitalnoj verziji? Jeste li na nekom labelu?

Novi materijal je snimljen u Chicken studiju kod Belog, 6 novih pjesama i ponovo smo snimili stvar Ovdje Kod Nas s Edom Maajkom i sada pjesma napokon zvuči kako je trebala.

U 2017. ima itekako prostora za bijes i kritiku društva, da li je gore nego prije ili mi samo kužimo neke stvari bolje to ne znam, u planu je mali broj cd-a tako da će biti uskoro i fizičko izdanje… Nismo na niti jednom labelu niti bi sad prešli na bilo koji, gdje su bili kad je grmilo, samo DIY!

 

Prošli ste i vidjeli svašta. Kada pogledaš početke benda, kako usporediti današnju scenu i ljude na njoj sa onim uvjetima i ljudima na sceni kada ste počinjali, je li se puno promijenilo?

Kada smo počinjali mislim da je scena bila više ujedinjena i ljudi su išli na sve koncerte, istina da ih je onda bilo bar 5 puta manje nego danas, ali tako je bilo. Mislim da danas na sceni fali klinaca, danas je na HC koncertima u ZG-u najmlađa publika preko 20 godina, fali “svježe krvi”, novih bendova u žanru koji sviramo itd… A i imate uvijek par ljudi na sceni koji si uzimaju za pravo biti moralna vertikala pa onda ako je netko drugačiji od njih ili njihovih stavova ne valja, ne bi ulazio u razloge takvog ponašanja, ali drago mi je da rijetki duže opstanu i truju to malo od scene što je ostalo…

Svirali ste na dosta mjesta i sa dosta bendova, koji bi bili recimo top 3 Stronghold gigova koje ste odsvirali, a da su ostali onako jako u pamćenju? Koliko ste ih uopće odsvirali?

Do prije par godina sam vodio popis gigova i bendova s kojima smo svirali, ali onda sam prestao, tako da ne znam neku brojku koliko bi ih bilo, neki su ostali u lijepom sjećanju, neki u malo manjem, a ima i onih kojih se ne sjećamo hehe.

Top 3 giga, pa sigurno bi to bila zadnja dva nastupa u Vintage Industrial  Baru kao predgrupa Sick Of It All-u i Agnostic Front-u, ipak su to bendovi koji su nam kao klincima bili uzori i onda kad dijeliš stage s njima ima neki poseban osjećaj, a i ekipa iz VIB-a jako dobro radi svoj posao. I svaki odlazak u Sarajevo i Vojvodinu bude odlična avantura i dobar provod, tamo smo uvijek bili odlično prihvaćeni…

Vjerojatno vas je puno zineova to pitalo, ali eto opet, kako je došlo do suradnje sa Edo Maajkom, i jeste li surađivali sa još kojim muzičarima?

Edu smo upoznali negdje 2000e godine preko našeg dobrog prijatelja i tattoo artista Filipa Cigarčića, prvu suradnju smo imali na pjesmi Differences na našoj demo snimci koju smo snimili početkom 2002 godine, a mislim da je i Edo imao prvi nastup u Zagrebu kao naš gost u KSET-u, to je bio travanj 2002 godine, ubrzo nakon toga je izbacio album Slušaj mater i postao ikona balkanskog repa… Surađivali smo još s Krmpom iz DBN-a, Karlo Pleteš nam je snimio trubu na pjesmi s Edom “Ovdje kod nas”, ja sam gostovao na pjesmi Pure Stems Packa  Balls itd…

Pjevanje na engleskom vs pjevanje na materinjem. Pjevate na oba. Koje je bolje? Na kojem je lakše napisati tekst za pjesmu?

Sigurno se lakše izraziti na materinjom jeziku, a engleski dopire do šire publike, do nedavno smo sve pjesme radili na engleskom, ali mislim da ćemo od sad više na hrvatskom…

Kako živite van benda? Jeste li svi zaposleni? Jel se može preživjeti u današnjem stanju u kakvom je naša zemlja?

Svi radimo osim gitarista Tafre, on je trenutno u potrazi za poslom, preživjeti se može, ali živjeti malo teže, uz poslove neki od nas se bave svim i svačim kako bi živjeli, a ne preživljavali… a mislim da je u našoj zemlji jako puno toga postavljeno na krive temelje pa ćemo vidjeti što nas čeka u skoroj budućnosti, mislim da bi moglo biti svega…

Vjerujete li u street justice? Ovo pitam u svjetlu nedavnih događaja u zemlji, netko ubije/siluje unakazi nekog tebi dragog i hoda slobodan, ima li smisla u street justiceu? Ja nekako mislim da ima.

Pa ne znam tko više vjeruje u institucije i da smo svi jednaki pred zakonom, nažalost koliko imaš toliko vrijediš, sami smo svjedoci da možeš ubiti i nekoliko puta i ne biti niti dana u zatvora, a neki zbog sitnih prekršaja pune zatvorske ćelije…

E sad ne vidim razloga zašto bi netko bio žrtva samo zato što u obitelji nema nikoga tko je uhljeb, političar, ratni profiter ili bilo koji oblik primitivnog života na zemlji, jedini način koji ja vidim da se obranimo od njihovog bahatog ponašanja je upravo kako kažeš “street justice”, ljudi nisu svjesni snage koju imaju, zato bi preporučio trenirajte i naoružajte se :)

U čemu je ljepota hardcore muzike i scene da nas drži i šiba sve ove godine?

U poštovanju, čišćenju od negativne energije na pozitivan način, upoznavanju novih gradova i  ljudi sa sličnim pogledima na život, putovanju i druženju, iako se na nekim mjestima i situacijama osjećaš kao outsider, tu si kod kuće…

Ovo je sve za prvi puta. Hvala puno. Za kraj, ima li nešto što želite reći, izreklamirati možda neki merch ili nešto drugo što vas nisam pitao?

Hvala vama, evo pozivamo sve na pravu HC poslasticu 18.10. u Grey roomu, Spidercrew, Only Attitude Counts i Stronghold, znači srijeda, špajza, krv, znoj i pive… vidimo se, živjeli!