(little movie secrets) Female Inquisitor(1987) – japanska slatka tajna

Nedavno sam pročitao ponovo knjigu Velimira Grgića o japanskom filmu i slažem se s njim, potrebno je probati druge kinematografije, pogotovo nama koji smo navikli na američku ili povremeno europsku kinematografiju. Kao što možda znate, u japanskim kinima i na tv-u ništa nije cenzurirano, jedino se genitalije ne smiju pokazivati, ostalo je sve dozvoljeno. Zloćko japanske kinematografije Kazuo ‘Gaira’ Komizu je napisao i režirao ovaj film kao jedan od svog ‘Female…’serijala. U glavnoj ulozi je legendarna Keiko Asano kao sadomazohistička vođa bande koja otme pokvarenog bankovnog službenika koji je ukrao i sakrio novac, kako bi ga mučenjem seksom i ostalim sado mazo stvarima natjerali da im oda gdje je novac. U filmu se reda svašta, ali vrijedi ga pogledati samo zbog mučenja jeguljama. Naime, bad guysi toče šampanjac u kadu punu jegulja. Jegulje su sve pijanije, kako ustvrdi jedan od članova bande. Svežu bankarevu ljubavnicu iznad te kade i jegulje je pijanim vrludanjem muče orgazmima. Isto tako, zadnjih dvadesetak minuta filma je ludnica i gledaš i pitaš se koliko smo tako kulturološki različiti da je ovaj film igrao u Japanu u kinima, a kod nas teško da bi išao dalje od VHS-a, ali niti to. U tome je bogatstvo i ljepota raznolikosti.

Gore efekti: 8/10 sjekira – nije klasičan gore per se, nema klanja i krvi, ali ima inovativnih seksualnih i inih metoda mučenja.

Zaključak: 6/10 sjekira – pogledajte koji Komizuov film, čisto da odate počast bad boyu japanske kinematografije.

(review) The Bouncing Souls – ‘Ten Stories High’

Punk veterani iz New Jerseya, The Bouncing Souls su objavili svoj novi materijal, prvi nakon 7 godina i jedanaesti puni album u karijeri. Album sadrži deset pjesama odličnog punka, punog melodije, a sa onim gradskim street punk utjecajem u tekstovima i muzici, dajući istovremeno žestinu i nježnost, odnosno senzibilitet pop punka sa hardcore korijenima. Čuli smo već dva singlea kao najavu, a naslovna pjesma je bila pun pogodak kao single sa uptempo ritmom i uplifting melodijom na refrenu i Gregovim prekrasnim glasom koji sve ove godine opravdano slovi za jednog od najboljih vokala u melodičnom punk rocku, što je istina. Hardcore korijeni se vide u brzoj ‘Back to Better’ te gostovanjem legendarnog Kevin Seconds, vokala 7 Seconds u ‘Vin and Casey’ koji je obogatio meni jednu od najdražih pjesama na ovome albumu. Ono što sam uvijek volio kod ovog benda je to, da kroz njihove pjesme naprosto mirišem gradski asfalt, vrući i ponekad miris kiše na vrućem asfaltu, totalno se uvijek uživim u njihovu muziku i koncerte i to čini ovaj bend odličnim i jedinstvenim, kao da slušam punk verziju Bruce Springsteena recimo. Odličan album i odličnih trideset godina benda. Bar još dvadeset želim.

(gig report) The Exploited i Nula napunili Boogaloo!

Dugo nisam bio na ovako brojnom gigu i okupljanju punk naroda u metropoli nam našoj. Kada je organizator Tomi Phantasma objavio na FB eventu da je koncert rasprodan znao sam da ćemo svjedočiti nečem spektakularnom i odličnom. Cijeli dan se lagano psihički pripremalo na punk kaos i popodne prema večeri našla se naša mala vesela družina i krenula na put prema Zagrebu. Ako ste ikada išli s ekipom na punk gig, znate kako to funkcionira, red zajebancije, red smijeha, red smrdljivog prdeža, red piva i stajanja za pišanje i tako to ukrug i put od devedesetak kilometara autoceste brzo prođe.

Kada idemo na koncerte u Zagreb, čest problem predstavlja parking i kako ga pronaći relativno blizu kluba. Ovaj put smo imali sreće i pronašli parking odmah i to odmah preko puta Boogalooa tamo kod ZG Holdinga, a pošto je bilo blizu 20 sati parking se više nije naplaćivao. Hura! Već pri dolasku lijepo je bilo vidjeti cijelu hordu pankera, koraša i metalaca kako zajedno rješavaju tekuća pitanja i pripremaju se za koncert sa svim punk stvarima koje se rade prije koncerta. Frend i ja smo otišli vidjeti za karte koje su nas čekale na upadu, platili i riješili to, ostavili ploče koje smo teglili na distru i otišli se još malo pozdraviti s ekipom. Dakle, ekipe je bilo puno i trebalo se pozdraviti sa svim tim ljudima iz Zagreba, Velike Gorice, Pule, Podravine i gdje god se okreneš neko poznato lice, a vremena do koncerta malo, pošto je početak koncerta najavljen za 20 sati.

Taman smo ušli u Boogaloo, a šibenska NULA je počela svoj nastup sa ‘Pobjedimo laž/Kurvini sinovi’. Za one koje ne znaju Nula dolazi iz Šibenika i sviraju anarhopunk hardcore i devedesetih su bili i ostali jedan od najvažnijih bendova ove underground scene i ovih prostora. Klasika, vokali Frua i Mitra raspoloženi i cijeli bend pršti energijom i prži svoje brze političke hardcore punk pjesme s tekstovima na hrvatskom jeziku. Komunikacija i interakcija benda i publike je bila solidna, a setlista se nije pretjerano razlikovala od onog što su svirali prošlog rujna kod nas na 3ff festivalu. Čini mi se da su ovog puta svirali samo stvari s ‘Pobjedimo laž’ albuma, da nije bilo nijedne s onog odličnog splita s Bijes zdravog razuma. Redali su se ‘Nismo s vama’, ‘Tupilo’, ‘Demokracija’, ‘Žrtve’ uz odličan singalong publike, kao i ‘Sos’, ‘Ubica’, ‘Tvoja doza mržnje’, a za kraj su ostavili obradu ‘Anarchy Language’ i ‘Ljubavna pjesma 92’. Odličan nastup kultnog benda čije ime imam urezano žiletom iz mladih dana na lijevom ramenu hehe.

Oko 21 sat nastupila je pauza zbog preuređivanja stagea za nastup škotskih hardcore punk legendi THE EXPLOITED. Iako je početak njihovog seta bio zakazan za 21.15, počeli su s minimalnim zakašnjenjem od 15 minuta i pružili paklenih sat i pol odlične energije svojim bijesnim hardcore punk himnama kao što su ‘Let’s start a war’, ‘Alternatives’, ‘Troops of tomorrow’, ‘Cop Cars’, ‘I believe in Anarchy’, ‘Disorder’, ‘UK82’, pa preko hitova ‘Beat the Bastards’, ‘Chaos is my life’, ‘Massacre’, ‘Fuck the system’, ‘Porno Slut’….Ovaj bend predvodi i zaštitni znak je pjevač Wattie, legenda u svakom pogledu te riječi, koji je bio vidno raspoložen i bila je osjetljiva u zraku ta vječna hardcore punk energija i ljubav između benda i publike koja je s Wattiem pjevala svaku riječ i bilo je predivno vidjeti kako oko tisuću ljudi divlja na te vječne evergreene punka. Bend sam zadnje gledao u Mariboru 2018.i tamo su bili odlični, ali ovdje su bili još bolji i mogu reči da mi je ovo bio najbolji njihov nastup od tri puta koliko sam ih do sada gledao. Publika nakon regularnog dijela seta dugo nije dala bendu da ode, te su odprašili dobrih pet-šest biseva uz obostrano oduševljenje. Nakon giga smo se ostali malo druškati i tada krenuli put kući, pošto je bila sredina tjedna i valjalo je iduće jutro doći na posao. Ponovilo se. Nadam se da radi Wattievih zdravstvenih problema sa srcem ovo nije bilo zadnji put da ove legende nastupaju kod nas.

The Power Of The Underground