(record review) SUB DIO-Sub Dio (Underground Communique Records / Side With Us Records

Sub Dio released their same titled e.p. and I listened and reviewed it for our zine.

The San Francisco hardcore punk band is made of Brian Moss(vox/guitar) from Great Apes, The Ghost, Olehole and Hanalei with Shane Hendry(Reunions) on drums, Ryan Marshall( Great Apes) on bass, Rob Carter(Great Apes) on guitar and Danica Von Hartwig on lead vocals.

a3653472686_10

There are five songs on this e.p. The music of Sub Dio is hardcore punk with some bizarre song structures here and there. Besides fast hardcore punk songs like Takies or Skeeters, there is a bit bizarre slower song Credible Fear which adds to the variety and greatness of this band. Danica´s shrieky yet melodic vocals are superbly interwined with Brian´s shouted, yet also melodic voice creating one unusual yet interesting whole. This is old school hardcore punk with middle finger pointed high in the air and facing all the polished and clean shitty stuff that passes for hardcore nowadays. I recommend this one if you want to scratch the underground and find another jewel in the crown of our scene.

8/10

https://subdiosf.bandcamp.com/releases

 

(review) GOOD RIDDANCE-Thoughts And Prayers(Fat Wreck Chords)

The new full length studio album by Good Riddance is out with Fat Wreck Chords and I listened to the record and reviewed if for our zine.

GR_Thoughts_Fat124_3000pxl_yellow_2000x

After returning from eight year hiatus with Peace In Our Time in 2015., this new record is ninth studio full length for the band. When the first note plays and the drums start to thunder what immediately comes to mind, meaning ear is another fine job with the sound done by legendary Bill Stevenson. Every record he does sound better and more better, I don´t know how he manages to do it, but the sound is crystal clear, yet it doesn´t lose any of the ferocity of hardcore punk.

What I also love about the new record is the continuation of melody in the song structures, it seems to me like the band decided to go into more melodic hardcore waters while writing songs and it nostalgically brings me back to the legendary first three albums being a milestone in my growing up in the scene. But, don´t be afraid, there are still hardcore short rapid fire outbursts on the new record like fantastic Rapture. The title of the album is significant, because of the political situation in their country, and also the world, this band has a lot to say in their songs. The musicianship is tighter than ever, Russ Rankin delivers fantastic vocal performance and lyrics both in fast anthemic songs like one of my favorites being No King But Caesar which I listened for at least five times in a row, also slower songs like Wish You Well. It is hard to highlight songs from this record, because all of the songs are just fantastic and make you wanna listen to the album again and again. The whole material delivers an aural impact on the listener and maybe some would say this band repeats itself on the albums, but that is just not true. This is a tour de force in melodic hardcore with a strong political stance done by one of the best bands in the genre. Surely the favorite for melodic hardcore punk record of the year 2019.

10/10

(in memoriam) Ivan Antolić-sjeti se, ne zaboravi, tko smo to bili mi!

Prije nekih pet godina 2014.prvi puta sam slušao tvoj bend i album Nedovršena priča. Na prvu loptu sam postao fan tvog benda, tvojih riječi, pjesama, melodija. Mogao sam se pronaći u tvojim pjesmama i pomagale su mi da se borim dalje, ne predajem se, da živim i da ne posustajem.

Kada ste prvi puta svirali u Sloveniji na Tepih Na Paleti festivalu, prišao sam ti nakon giga kao fan da se upoznam s tobom i da ti kažem koliko volim tvoj bend i koliko sam uživao u vašem gigu po prvi puta. Ti si se nasmiješio onim svojim lagano šeretskim osmijehom i pitao me: A, je li? A koji bend? Pa rekoh ti ime tvog benda pomalo zbunjen, kako si me u šali testirao da nisam neki pijani tip koji ni ne zna s kim priča. Kasnije smo se godinama smijali toj situaciji i mojoj zbunjenoj faci.

Dan nakon toga čuli smo se online, često se čuli, a vidjeli smo se poslije još puno puta na tvojim koncertima i na koncertima drugih bendova koji su nam dragi. Sjećam se Hoodoo festa u Kutini kada si bolestan otpjevao svoj set, a kasnije smo rame uz rame pjevali uz Debeli Precjednik i želio sam da ta noć nikada ne prestane. Na Tepih Na Paleti, jednom od zadnjih izdanja, družili smo se i pod toplim noćnim ljetnim nebom uz pivo dugo pričali privatne stvari, o snovima, željama, budućnosti. Nikada nismo znali da će se kao neki ružan san sve uskoro završiti. Odavno smo prestali biti fan-član benda, već iskreni prijatelji, braća.

Zajedno smo se radovali konačnom izlasku drugog albuma tvog benda i nisam mogao skriti oduševljenje pjesmama, često smo dugo pričali o nekim od njih, kako su napisane, što znače, koliko nam znače.Na zadnjem koncertu u lendavskoj Mansardi, pjevali smo zajedno na bini Oprosti i toga ću se sjećati dok god sam živ.

Najvažnije, što ti nikada neću zaboraviti dok god dišem, je da si bio uz mene u jednom od najcrnjih perioda mog života prije dvije zime. Kada god mi bilo teško javio sam ti se, razgovarali smo, bio si uvijek tu, uvijek si me svojom pozitivom i svojim toplim riječima iz srca i svojim primjerom vratio natrag. Ne usuđujem si ni pomisliti gdje bi bio danas da nije bilo tvojih riječi tada. Ne želim da ovo bude patetičan tekst, želim se na neki način oprostiti od tebe nečim što ti nikada možda nisam rekao, ili jesam, ali ne dovoljno, brate moj, uvijek ću te voljeti. Šok je ovo, boli, znam da nisi namjerno slomio naša srca, ali jesi, slomio si i nikada neće zacijeliti.

Koliko god zvučalo sjebano i nemoguće, na neki način tvoj odlazak nije bio uzaludan. Obećavam ti jednu stvar brate, živjeti ću zbog tebe od sada punim plućima, voljeti, udisati, jer život je samo jedan, sve je tako krhko, da nemamo vremena samo sjediti i čekati nešto što možda nikada neće doći, nego voljeti se i živjeti odmah i sada. To si me naučio u svom kratkom životu i ovih nezaboravnih pet godina koliko smo braća. Ima jedna želja koja će zauvijek ostati neispunjena. Da čujem još jednu tvoju novu pjesmu, da te zagrlim još jednom i da zajedno se nasmijemo, popijemo pivo i da mi se onako šeretski nasmiješiš. Ali, pamtim te zauvijek  Osjećam kao da si još uvijek s nama. I jesi. Počivaj u miru brate Ivek, jednog dana ćemo opet biti united as one!

Sjeti se
ne zaboravi
zavijek mlad ostani
sjeti se ne zaboravi
tko smo to bili mi

20180707_234023
In memory of Ivan Antolić-Ivek(1987.-2019.)

 

 

The Power Of The Underground