Prognan su objavili treći dio svoje sage nakon Naši Životi Više Ne Postoje i Sjene Nad Balkanom, ovo je dosada najambicioznije, najšire i najbolje remek djelo ovog odličnog benda. Na albumu se nalazi 12 pjesama u trajanju preko dva sata i nastavljaju priču glavnog lika kako je stala na prošlom albumu, sada glavni lik traži oca kroz turbulentni bijeg od Nijemaca i odlaska na Kozaru, gdje sudjeluje u slavnoj bitci na Kozari koja je opisana u odličnoj dugoj 25 minutnoj pjesmi. Prognan ima temelje black metala, ali to je toliko više toga. Ima agresivnih blastova, melodičnih i melankoličnih gitara, kao i thrasherskih dionica. Vokali variraju od black metal growla, preko clean vokala, zborova, glumaca koji izvode svoje dijelove i stvaraju zapravo epopeju i priču veću od života uz atmosferu filmske muzike u pozadini kao da gledamo neki odličan film. Moj savjet je da nikako ne slušate album, ako ne pratite tekstove, jer ćete na taj način najbolje osjetiti, vizualizirati i čuti što je Prognan htio reči ovim albumom. Moji favoriti su osim spomenute gore pjesme, također naslovna pjesma i Mali Komad Raja. Kraj je odličan i napet, ostavlja cliffhanger, pa se ne mogu dočekati idućeg albuma, koji će navodno biti i zadnji završetak priče.
Tag Archives: black metal
(novi post – recenzija) Cradle Of Filth – The Screaming Of The Valkyries
Eto nam, ako se ne varam. četrnaestog po redu studijskog albuma engleskih legendi Cradle Of Filth. Neuništiva mašina predvođena pjevačem i jedinim originalnim članom Dani Filthom gazi sve pred sobom. Neki kažu da je Dani tiranin koji često mijenja postavu, ali ova postava je manje-više već jedno vrijeme zajedno i napisala je ovaj prekrasan album koji svojim zvukom podsjeća na rane COF radove kao što su Midian, Cruelty And The Beast i naravno Dusk And Her Embrace, dakle radi se o songwritingu par excellence. Ima tu dugih epova koji podsjećaju na duge Maidenovske pjesme kao što je You Are My Nautilus. Tu su i singlovi pametno odabrani, odnosno To Live Deliciously i Demagoguery koji mi je također jedan od highlighta albuma. Ima tu svega, od agresije i thrash riffova, preko blast beatova koji nas tu i tamo podsjete na Cradleovu black metal prošlost prije nego su prevazišli razne granice ekstremnog metala. Ali, ima i odličnih gitarskih melodija, na momente gotovo nježnih kao i fenomenalnih klavijaturskih dionica uz backing ženske vokale koji pašu točno tamo gdje se pojave. Pjesma koju još moram spomenuti kao highlight i pohvaliti je Ex Sanguine Draculae koja mi je naprosto iznad nekih na ovom albumu. Spoj žestine i melodije, blastova i gotske tame, ovaj album je odličan i jedan od boljih Cradle uradaka u zadnjih 15ak godina.
(novi post – recenzija) 1349 – The Wolf & The King (Season of Mist)
Norvežani 1349 su se vratili novim opusom nakon pet godina od zadnjeg, njihov osmi po redu. Na novom opusu nalazimo 8 pjesama. Tko ne zna, 1349 sviraju norveški black metal, onakav kakav se svirao nekada, znači old school, ali sa dosta thrash i malo modernijeg utjecaja u nekim stvarima. Tekstovi su na engleskom jeziku i govore o sotonizmu, tami, mizantropiji i ostalim veselim temama black metala. Uz trademark glas vokala Ravna, kojeg razumiješ veći dio što pjeva, tu je i skoro nehumano nevjerojatno bubnjanje legende Frosta, poznatog kao bubnjara Satyricona. Uz brutalnost i blast beatove ima i dosta izmjena ritma i ponešto thrash utjecajem prožetih dionica, ali uglavnom se radi o full speed in your face black metalu, kakav se danas često ne svira više. Od pjesama koje bih ja izabrao kao neki moji favoriti su Shadow Point i Inferior Pathways koji imaju neku ukletu melodiju u pozadini sve brutalnosti. Ovaj album je energetska bomba za sve nas koji volimo old school norveški black metal. Odličan album.


