Well, growing up as hardcore kid in the nineties I can totally relate to this book. This is a really big book which tells about David´s adventures as a guitarist for touring bands. What I always loved reading in fanzines is tour diaries and this book reminds me of just that. Touring. All the troubles, all the joy, all the problems with promoters, sound, van breaking down or having a puncture, job worries. David is best known as guitarist for UK melodic punk band Couch Potatoes but also being a part of the UK hardcore punk scene for more than three decades now. This book is in fact a document of this life and work, but also a tour de force document about history of UK DIY hardcore punk scene in the nineties and all the bands, I must admit that I found couple of that I never heard before and will definitely investigate and have a listen. This book is just hardcore from the heart, written by hardcore kid for hardcore kids. More than 600 pages topped with superb photographs and also flyers and gig posters. A document about time which may have passed but remains in heart, also a coming of age story.
Tag Archives: DIY
(gig report) WE SALUTE YOU VIII-29.10.2022.-Prostor Čakovec
Evo, konačno se dogodio i ovaj koncert-dugoočekivan i odgođen dvije godine zbog svima nam dobro poznatih razloga. Marljiva i vrijedna ekipa iz Prostor kluba Cezam Čakovec složila je još jedan In memoriam festival na kojem se sjećamo svih onih naših dragih kojih više nema. Zamišljen je prije deset godina kao tribute prerano preminulom Tusti, pjevaču Kud Idijota, ali i svoj našoj braći i sestrama koji su nas prerano ostavili tijekom godina. Ako su nas u subotu gledali, mogu biti ponosni.
Line-up je bio koncipiran na bendovima sa Čk scene koji dugo nisu svirali ili nisu uopće aktivni neki i više od desetljeća. Dakle, svi su imali jednaku polaznu točku, okupiti se i uvježbati neki svoj set kako bi uveličali ovu večer. Samim dolaskom još od tonskih proba sam vidio da će biti puna kuća, odnosno da će publika u velikom broju posjetiti ovaj gig i da će biti super. Isto tako, koncert je sniman i bendovi su nakon nastupa davali intervjue kako bi bili dijelom dokumentarca koji će se snimati i dalje u narednom razdoblju, jedva čekam. Došlo je doba i da s minimalnim kašnjenjem po satnici počne koncert.
Prvi su na redu bili YOUTH AGAINST, hardcore bend koji nije svirao gig kojih dvadesetak godina. Predvođeni odličnim vokalom Trčom pružili su 40ak minuta old school nineties hardcorea. Možda su im neke stvari u metaliziranijim dijelovima vukle na ono što smo 90-ih zvali new school hardcore, ali ima i onih youth crew brzih dijelova. Naravno na kraju seta su odsvirali jednu od himni Čk scene 90-ih pjesmu Gajba koju su svi pjevali. Odlično zagrijavanje za nastavak večeri.
Došao je red i na nas, KGF. Mi smo zadnji koncert imali prije šest i pol godina, a u ovoj originalnoj postavi prije devet godina. Moram priznati da sam bio pomalo nervozan kako ćemo biti primljeni i kako će sve skupa zvučati. No, u naših 25 udarnih minuta pružili smo high energy set, a publika nam je vratila odličnu atmosferu, mini circle pit, mini wall of death i svi su pjevali s nama, odličan feeling, drago mi je da nas nisu zaboravili.
Jedan od bendova koji su me u najavi line-upu najviše veselili je BEZ PANIKE. Još uvijek ih smatram najboljim čakovečkim punk bendom ikada i nikada me nisu razočarali kada sam ih gledao live. Melodični, brzi i sa set listom sastavljenom od svih hitova koje bi i sam želio čuti, jednostavno su rasturili. Atmosfera je bila fenomenalna, svi su pjevali i plesali, a pjevačica Ivana je s lakoćom vladala s bine cijelom ceremonijom hehe. Ovo je jedan od bendova čije tekstove bih znao i pjesme u ponoć kada bi me netko probudio, tako da je za mene ovo bio odličan nastup.
GLAS GENERACIJE je jedan od čakovečkih bendova, uvjetno rečeno, mlađe generacije. Ne sviraju više od deset godina i ponovo su se okupili za ovu priliku. Njihov set se sastojao od pjesama s njihovog jedinog izdanog demo albuma plus coveri bendova koji su razveselili ekipu, a odlično je kako je iz benda u bend atmosfera samo rasla i zabava se nastavljala, pa se i baklja pokoja upalila na kraju moćnog seta kojeg su GG pružili tu noć.
Svojevrsni headliner večeri su bili MOTORNO ULJE. Zašto? Jer pjevaju pjesme iz realnog života, street/oi punk o zadnjoj litri, radničkom sendviču, autostopiranju, protiv igle i droge, a za krigle hehe. Vokal Lazar je bio odlično raspoložen i meni je super gledati Motorno ulje iz razloga da se uz mjuzu i nasmiješ govorancijama između stvari. Bilo je već relativno kasno, pa su da se tako izrazim, i publika i bend bili već jako inspirirani hehe. Možda nije trebalo nekom u publici razbijati flaše i staklo za vrijeme seta, no situacija se brzo razjasnila i smirila prije neke eskalacije i zabava se nastavila i tako je završio regularni koncert.
Nakon toga, dugo u noć se nastavila zabava sviranjem covera, pjevanjem uz mjuzu s razglasa sve do jutarnjih sati. Ako su nas naši braće i sestre vidjeli, mogu biti ponosni na nas. Hvala VELIKA Prostor Cezam Crew na svemu, najviše na strpljenju i perfektnoj organizaciji.
(literatura) Paul Hammy Halmshaw – Anything for a PEACVILLE life
Zahvaljujući dobrim ljudima iz Cult Never Dies izdavačke kuće koji rade odličan posao izdavanja fenomenalnih i zanimljivih knjiga, dokopao sam se mojeg primjerka ove knjige, potpisane od strane samog Hammya. Riječ je o svojevrsnoj autobiografiji Paula Hammy Halmshawa, čovjeka koji je utemeljio i dugi niz godina vodio jednu od najvećih i najpoznatijih britanskih i svjetskih underground music labela, Peaceville.
Knjiga je bogato uređena, s predgovorima, slikama, plakatima, te oslikava jedno vrijeme od osamdesetih i tape tradinga, te početka anarho punk i crust punk scene, čiji sudionik je i sam Hammy, svirajući bubnjeve i pjevajući u bendovima. Volio bih da je malo podrobnije u knjizi opisan taj prelazak dosta sudionika scene s punka u metal vode. Hammyevo odrastanje i ulazak u punk preko benda Crass i njihovih ideala je jako zanimljiva priča i s guštom sam pročitao prvi dio knjige do osnivanja prvo tape labela, pa širenja Peacevillea koji je pomalo konfuzna priča i podosta se nekad pogubio u likovima, nekim business događajima koji nisu meni kao čitatelju baš interesantni, više sam volio dio knjige gdje se opisuje odnosa s bendovima, kao svađa s Doom, Darkthrone kontroverta oko Norsk Arisk Black Metal spike, odnos s My Dying Bride, Katatonia, At The Gates, Anathema, te svim ostalim odličnim bendovima čije je legendarne albume Peaceville izdao. Knjiga je interesantna, brzo se čita, da se tako izrazim, pitka je, no jednostavno se ne mogu oteti dojma da njoj nešto fali i da je mogla biti puno, puno bolja.


