Ovaj odličan dokumentarac pokazuje svu banalnost zla i lica ljudi koji su činili nezamislive ratne zločine, tzv einsatzgruppen koji su išli iza redovne njemačke vojske i ubijali streljali civile, mahom Židove, ali i ostale vjeroispovijesti.

Film prikazuje suđenje u Nurnbergu članovima einsatzgruppa i istovremeno prikazuje ratni put policijskog bataljona iz Hamburga čiji članovi su strijeljali na tisuće civila. Fino je prikazano kako su svi očekivali lica nekih čudovišta, a to su bili obični ljudi od mesara, preko doktora nauka, lučkih radnika, obiteljski ljudi koji su bez pogovora izvršavali sramotne naredbe. Ovaj dokumentarac je dobar i iz razloga, jer ruši mit kojeg su poslije rata prodavali optuženici na suđenjima, da su morali to raditi inače bi se njih strijeljalo. Ne, imali su pravo odbiti i nekoliko članova policijskog bataljona je to učinilo i ništa im se nije strašno dogodilo. Istina, zapali su ih poslovi čišćenja latrina i slično i drugovi iz bataljona su ih nazivali kukavicama i svakakvim pogrdnim nazivima, ali nitko od njih nije izgubio život, jer je odbio strijeljati civile.

U ovih pedesetak minuta potresne priče, potrebno je pogledati lice zla i potrebno je ovakvih filmova da se Holokaust nikada ne zaboravi, ma kakvo bilo njegovo lice.

Zaključak: 8/10 sjekira – potresan, no odličan dokumentarac.