I ove godine smo se okupili da ispoštujemo lik i djelo nikad prežaljenog prerano otišlog dobrog duha naše scene Emila Marciuša, čovjeka koji je toliko napravio i toliko zadužio našu scenu svojim radom i još uvijek mi glas zadrhti kada spomenem tog, u svakom smislu velikog čovjeka koji nas je napustio 2020.
Početak koncerta je bio najavljen u 20:00, a prije toga se dijelio na dvorištu fini HC grah kojeg je skuhao Vito Najveribest. No, kako Čakovec očito nije spreman za gigove koji tako rano počinju, koncert se pomaknuo kojih 30-35 minuta, taman dovoljno da se klub solidno napuni ljudima dobre volje i neka pozitivna energija se osjećala u zraku. Prvi su na binu stupili POD SILOM ŽIV, naš lokalni bend koji se okupio i zasvirao ponovo nakon 12 godina, pod vodstvom neuništivog Deka na basu i vokalu, ovaj trio nam je pružio kojih pedesetak minuta kvalitetnog melodičnog hard alternative rocka s tekstovima koji variraju od ljubavnih, osobnih i politički angažiranih, na hrvatskom jeziku. Komunikacija benda s publikom je bila super, a bend je dao sve od sebe i publika je to znala prihvatiti. Svirali su svoje stvari i par obrada Dekovog prijašnjeg benda zvanog Drač.
Atmosfera se digla za uvijek nepredvidljiv entitet zvan EIKONOISE. Bojan i ekipa koju je okupio oko sebe pružili su oko sat vremena noisea, elektronike, sampleova i zvučnih efekata kreirajući atmosferu koja se dala rezati nožem. Vrhunac njihovog seta je bio kada su odsvirali neke prerade Emilovog benda Waitapu, a bas je preuzeo nitko drugi nego Emilov sin Dorian. U jednom momentu sam se naježio, jer mi je Emilov duh bio pred očima kako se odobravanjem promatra svog sina i nasljeđe koje nam je ostavio, a oči su mi istina malo ovlažile, sjećajući se svih zajedničkih momenata i koncerata, kao i kava i dogovora koji se nažalost nikada neće ostvariti.
Došlo je i vrijeme za svojevrsnog headlinera, gosta KANDŽIJU sa svojim pratećim bendom. Moram reći da je prošlo više od godinu dana kako sam ih zadnji puta gledao i uvijek su mi dobri njihovi gigovi, no ovaj mi je bio top i jedan od najboljih, ako ne i najbolji njihov do sada koje sam pogledao. Isto tako, Kandžija ima novi album zvan Trostruki Salto friško izašao i preporučam da ga preslušate. S njega su odsvirali neke stvari kao što su Igrice s kojom su otvorili set, pa odličnu Mate Rimac i Plan, a nove stvari su super išle s publikom kao i stari provjereni hitovi. Nakon malih tehničkih problema na početku, sve se posložilo i redali su se hitovi kao što su Seljak, moj favorit Bambus i kavijar, Nema labavo, Đuro, Kruva masti, paprike, Fiš paprikaš…Kandžija je bio jako raspoložen i nasmijao nas je nekoliko puta svojim spikama između stvari, a publika je skakala, plesala i pjevala s njim, kao i repala. Završili su svoj regularni dio seta sa epskom Mali mržnja, no publika je htjela još. Iako je Kandžija rekao da inače ne svira biseve, odsvirali su još Magična butra i ponovili Nema labavo i to je bilo to.
Što reći na kraju? Još jedna odlična večer i poštovanje prema našem bratu Emilu, vidimo se dogodine u još većem broju i nekom super gigu.


