Grima dolaze iz Rusije, točnije Sibira, aktivni su od 2014. i riječ je o bendu kojeg čine dvojac blzanaca Morbius na gitari i basu i Vilhem na gitari, basu, klavijaturama i vokalima. Ovo im je šesti dugosvirajući opus i sadrži osam stvari plus intro i outro. Album otvara epska Beyond The Dark Horizon koja svojim kotrljajućim melodičnim atmosferičnim riffovima melje sve pred sobom nošena Vilhelmovim kričavim black metal izmučenim vokalima. Tekstovi su na engleskom jeziku i teme su uglavnom osobna tama, priroda i paganizam. Ima nekih dužih pjesama, ali album nijednom ne postaje dosadan u tih pedesetak minuta koliko traje. Stvari koje bi svakako još mogao izdvojiti su odlične Skull Gatherers i Flight Of The Silver Storm koje su s pravom odabrane za singlove i za koje su napravljeni spotovi, pogotovo potonja koja je savršeni spoj pagan klavijaturnih melodija i harmonike, te melankoličnih riffova sa catchy hookovima spojenim mid tempo epic black metal sa odličnom melodijom miksanom sa atmosferom brzih bubnjeva. Grima se inače na koncertima i spotovima pojavljuju maskirani u drvene maske tako da dodaju na mistici i atmosferi. Tu su još Mist And Fog, kao i Where We Are Lost koje mogu izdvojiti kao moje favorite na albumu. Odličan hladan sibirski black metal.
Vrijeme je za malo finskog black metala na stranicama ovog zinea. Havukruunu dolaze iz Finske i aktivni su od 2005.godine. Ovo im je četvrti full lenth opus, prvi u zadnjih pet godina. Cijeli opus sadrži osam stvari, sve otpjevane na njihovom materinjem jeziku. Muzika koju Havukruunu sviraju je epic black metal, možda s manje blast beatova, ali epskih pasaža i sporijeg kotrljajućeg ritma, gdje se obični black metal vokali miješaju sa odličnim višeglasnim clean pjevanjem, dajući cijeloj slici pagan black metal ugođaj. Odlična mi je otvarajuća stvar albuma Kuolematon Lulunhenki koja daje spoken word početak i nastavlja u kotrljajućem melodičnom tonu dalje. Blast beat agresija i brzina vraćaju se u stvari Havukruunu ja Talvenvarjo koja daje istodobnu agresivnost black metala i melankoličnost melodije kakvu samo finski bendovi mogu stvoriti u svojim stvarima. Neki višeglasni clean dijelovi su me malo podsjetili na Emperor za vrijeme Anthems ere. Koliko mogu prevesti online tekstovi na opusu govore o tami, zimi, usamljenosti, prirodi, finskom paganizmu i takvim temama. Dodatan plus je da pjesme nisu preduge da bi postale dosadne. Jedina zapravo duga pjesma na albumu je odlična De Miseriis Fennorum koja traje skoro jedanaest minuta. Tko voli black metal brz, agresivan, a istodobno melodičan i epski to je to! Vrh album!
Ovo je već malo starije izdanje, no nikada nije kasno kada recenziraš novi opus jednog od svojih omiljenih bendova. Borknagar su izdali novi opus, dvanaesti dugosvirajući i prvi nakon pet godina od zadnjeg True North albuma koji mi je bio njihov najbolji album ikada, pa sam se živo pitao hoće li nove stvari nadmašiti prijašnji opus. Kako god bilo, evo nam novih 8 pjesama. Već otvarajuća Summits pokazuje da bend unatoč prog i melodičnim elementima koje su dodali u svoj pagan viking black metal tijekom godina, nisu zaboravili svoje black metal korijene i tu je riječ o blast beatovima i agresiji koje prekine ICS Vortexov clean melodičan vokal, koji dokazuje zašto je čovjek vlasnik jednog od najboljih glaseva u ekstremnoj metal glazbi. Naravno, sredinu pjesma možemo proglasiti vrlo atmosferičnom i služi kao most između agresije. Tekstovi su i dalje između oda prirodi, paganizmu, spiritualnosti i internih promišljanja. Vortexovi vokali se odlično isprepliću sa onim klavijaturista Larsa A.Nedlanda, a tu su i odlične gitarske dionice osnivača benda Oysteina G.Bruna, koji je jedini ostao u bendu od njegovih početaka. Kao što je na prošlom albumu bilo himne sjeveru, evo je i na ovom Nordic Anthem mi je osobno jedna od najdražih na albumu, nježnijeg početka, ali pretvarajući se u pravu melodičnu odu sjeveru i prirodi. Pjesma je to prekrasnog refrena. Jedna od boljih pjesama na albumu je i svakako Northward koja uspješno kombinira norveški tradicionalan black metal sa progresivnim viking metal elementima i epskim klavijaturnim dionicama i koja je najduža na albumu u trajanju skoro deset minuta, no nimalo nije dosadna. Da li je ovaj novi album uspio nadmašiti prošlo remek djelo od albuma? Nije, ali je riječ o jako dobrom albumu ovog legendarnog norveškog benda. Ovdje je riječ o agresivnijem i više blackerskom albumu od prethodnika.
KRAYKULLA-WEBZINE 