German gothic metal legends Crematory released their new record, if I am not mistaken it is already band’s seventeenth full length opus. What do we get here? 12 songs, one being awesome Type O Negative cover of My Girlfriend’s Girlfriend. The music Crematory plays is gothic metal with enough rawness and harsh vocals, courtesy of Felix Stass, who also passes from growls to clean vocals with such easiness, mixed with melodic keyboard passages of Katrin Jullich and some catchy guitar melodies and hooks. Some of the lyrics are in English, some are in German, personally, I like those in German a bit more. My favorites on this record are The Future Is A Lonely Place, Das Letzte Ticket, Welt Aus Glas and also My Own Private God. This is a good album if you like your gothic more metal and also gothic haha.
Nizozemski Epica udaraju ponovo i to novim full length opusom. Bend je aktivan na sceni od 2003. kada je Mark Jansen 2002.napustio After Forever. Moram priznati da nisam fan nekih albuma ovog benda, tamo gdje simfonijski metal gubi primjese gothic metala i postaje previše pop i prekomercijalan, sa slabim pjesmama kao što su neki noviji albumi Nightwisha. Ovo je bendov deseti studijski full length opus koji sadrži 11 stvari. Album otvara brža i agresivnija Cross The Divide u kojoj pjevačica Simone Simons zvuči odlično, možda bolje no ikada. Tekstovi benda su možda na prvi pogled fantasy, no između crta možemo pronaći puno tog osobnog kao i kritike religije, društva, te spiritualnosti. Tu su još već poznate T.I.M.E. i Arcana mudro objavljene kao singlovi prije albuma zbog toga što su catchy i opisuju svojom glazbom samo srce Epice. Uz to bi dodao naslovnu stvar i Apparition kao higlighte albuma. Simonini anđeoski glas se savršeno nadopunjuje sa harsh growl vokalima u pojedinim stvarima i stvaraju ljepotica i zvijer efekt. Dobar album, jedan od njihovih boljih.
Eto nam, ako se ne varam. četrnaestog po redu studijskog albuma engleskih legendi Cradle Of Filth. Neuništiva mašina predvođena pjevačem i jedinim originalnim članom Dani Filthom gazi sve pred sobom. Neki kažu da je Dani tiranin koji često mijenja postavu, ali ova postava je manje-više već jedno vrijeme zajedno i napisala je ovaj prekrasan album koji svojim zvukom podsjeća na rane COF radove kao što su Midian, Cruelty And The Beast i naravno Dusk And Her Embrace, dakle radi se o songwritingu par excellence. Ima tu dugih epova koji podsjećaju na duge Maidenovske pjesme kao što je You Are My Nautilus. Tu su i singlovi pametno odabrani, odnosno To Live Deliciously i Demagoguery koji mi je također jedan od highlighta albuma. Ima tu svega, od agresije i thrash riffova, preko blast beatova koji nas tu i tamo podsjete na Cradleovu black metal prošlost prije nego su prevazišli razne granice ekstremnog metala. Ali, ima i odličnih gitarskih melodija, na momente gotovo nježnih kao i fenomenalnih klavijaturskih dionica uz backing ženske vokale koji pašu točno tamo gdje se pojave. Pjesma koju još moram spomenuti kao highlight i pohvaliti je Ex Sanguine Draculae koja mi je naprosto iznad nekih na ovom albumu. Spoj žestine i melodije, blastova i gotske tame, ovaj album je odličan i jedan od boljih Cradle uradaka u zadnjih 15ak godina.
KRAYKULLA-WEBZINE 