Tag Archives: hardcore punk

(gig report) Prosti Prst/Najveribest/Waitapu -Prostor Čakovec 30.11.2024.

Prije 4 godine hrvatska underground scena je izgubila jednog od najboljih ljudi, najboljih prijatelja, najbolje braće. Još boli kad se sjetim da nas je naš brat Emil Marciuš napustio tako naglo i šokantno. Svake godine se njegovi prijatelji sjete njega i napravi se koncert koji je tribute, sa bendovima u kojima je Emil svirao ili u kojima svira netko od njegove obitelji. Ove godine me iznenadilo da se u Prostoru uz nas staru gardu našlo toliko mladih snaga i to raduje moje srce da ima netko tko nastavlja borbu i tko svira dalje i scena počiva na zdravim nogama. Prvi su nastupili PROSTI PRST, naše mlade snage na međimurskoj underground sceni i moram priznati da, iako su dosta puta već svirali okolo tu kod nas, ovo mi je bilo prvi puta da ih gledam i slušam uživo. Dali su nam 50 ak minuta svog autorskog materijala sa prvog EP-a kojeg su nedavno izdali. Prosti Prst sviraju neki miks metala, punk rocka, sa primjesama grungea tu i tamo. Noa je super frontman i bend ima zavidnu bazu fanova odnosno mladih snaga koji pohode njihove koncerte. Meni su se jako dopali. Za kraj su odgruvali obradu moćne Sepulture-Territory. Nakon njih na binu stupaju veterani NAJVERIBEST, meni još od 90-ih jedan od najdražih bendova međimurske scene, a i šire. Dugo ih nisam gledao live, a nisu ni pretjerano aktivni u zadnje vrijeme. Za početak seta su odsvirali tri instrumentalne pjesme, za koje brijem da su nove stvari, samo još nema vokala na njima, a muzika je odlična i jedva čekam da ih dovrše. Oni su se zajebavali da je to predgrupa Najveribestu, a tada nastupa “pravi” Najveribest. Standardan polusatni set od Idemo na more, Ustanimo trčimo, Mučenje i glupost, Noćna mora, Najveribest, Fuckin War, Bar nešto i za kraj su ponovili još jednom Najveribest. Hiper energičan nastup cijelog benda pogovoto frontman Vito je pokazao da još itekako ima dinamita u kostima. Za kraj su nastupili WAITAPU, bend u kojem je Emil ostavio nekako najveći trag, koji mu je zapravo bio životni projekt što se tiče sviranja u bendovima u kojima je svirao. Waitapu dijele istog bubnjara s Najveribest, a još sviraju i dvojica članova, gitarist i basist poznat po radu s Emphasis. Waitapu su pružili kojih sat vremena kvalitetnog duba, post rocka s tu i tamo izletom u žešće riffove i s podosta semplova dajući plesnu, a istovremeno nekako mističnu atmosferu i kao da sam mogao vidjeti Emila na bini kako roka svoj bas s njima. Nadam se da nas je gledao od nekuda i bio ponosan na nas, da scena koju je s ljubavlju stvarao i čiji je bio dio živi i dalje, djelomično zahvaljujući i njemu.

(gig report) Savršeni Marginalci/Bakterije/Dirty Dozen – 16.11.2024. – Prostor Čakovec

Ovaj mjesec su se zaredali baš neki dobri koncerti. Tako je bilo i ove subote kada nam je marljiva ekipa iz Cezama ugostila tri benda i to kakva. Dvorište ispred Prostora je bilo i više nego ugodno popunjeno, a uranio sam na koncert pošto je postojala bojazan da će koncert biti rasprodan i da neće više biti karata. Skupila se ekipa i činilo mi se da svugdje vlada, unutra i vani neka dobra i posebno pozitivna atmosfera. Prvi su večer otvorili skoro po satnici DIRTY DOZEN iz Čakovca. Jako je lijepo vidjeti da postoje u Čk family mlade snage koje sviraju hardcore i da ne ostaje sve na starijoj ekipi, da postoji netko tko će pronijeti štafetu dalje i držati plamen upaljen. Dirty Dozen sviraju miks hardcorea tipa Madball s nešto street punk utjecaja i modernog hardcorea. Ovo im je bio treći koncert do sada, a bio sam na svima i mogu reči da im je ovo bio najbolji do sada. Uz sve svoje stvari odsvirali su na kraju i obradu Cro Magsa tako da smo dobili 40 ak minuta dobrog hardcorea za otvoriti večer taman. BAKTERIJE nisam gledao jedno vrijeme, pa mi je bio gušt odgledati i odslušati njihov set, čini mi se da nisu svirali doma jedno godinu dana, tu negdje. Na njima je bila prava energetska bomba, odnosno kaos, uz pogo, singalong i sve njihove hitove iz respektabilnih skoro tri desetljeća benda. Odrokali su Zaboravi me, Kako da živimo, Kad si mlad, Sistem, Sam…publika im nije dala da odu tek tako nego su se vratili i odrokali još obradu Antifa Hooligans i za kraj Mir. SAVRŠENI MARGINALCI su u biti trojica bivših članova Hladnog Piva s novim vokalom, Krmpom iz Deafness By Noise, a rokaju stvari s prva tri albuma Hladnog Piva, odnosno old school Hladno Pivo i mislio sam da mi njihov set neće biti zanimljiv, pošto sam ih gledao kada su bili u Čakovcu prije 11 mjeseci i znao sam kakav set nas očekuje. No, bio sam u krivu. Totalno sam poguštao cijeli set i pjevao s Krmpom na sav glas, kao i sva ekipa u Prostoru. Bilo je odlično vidjeti ekipu kako ozarenih lica pjeva, skače, poga, svu tu punk energiju koja se osjetila u zraku za vrijeme skoro dvosatne svirke Savršenih Marginalaca. Krmpa je odličan frontman, kapa dolje. Zvuk je bio dobar, bar meni, nemam nikakve zamjerke na zvuk sva tri benda. Super je bilo vidjeti da većina ekipe uključujući mene nije gledalo koncert kroz mobitele, već je uživalo u koncertu kako je i red. Hvala Prostor crew, još jedan super koncert i dernek nakon njega duboko u noć.

(novi post – recenzija) Wolfbrigade – Life Knife Death (Metal Blade)

Evo nam novog albuma švedskih Wolfbrigade. Što možemo očekivati na ovom albumu? 12 stvari u njihovom prepoznatljivom stilu. Znači red d beat hardcore punk crusta, red stare škole švedskog death metala, a sve to začinjeno odličnim catchy, a melankoličnim melodijama. Sve to skupa zvuči jako energično i većina stvari je brza, ali ima i nekih u mid tempu kao što su punkerskije Life Knife Death, te Cyanide Messiah. Meni nekako najdraže su Ways To Die, Disarm Or Be Destroyed, naslovna Life Knife Death s epskim riffom na refrenu, a i Your God Is A Corpse. Tekstovi su i dalje angažirani i govore o ratu, smrti, nepravdi, anti religiji, a potkrao se tu i tamo i poneki malo osobniji tekst. Vokal je brutalan i dubok, ali razumije ga se većinu toga što pjeva, pa mu je tu i plus od mene. Potkrade se tu i thrash metal utjecaja, pa i Motorheadovskog rock n rolla kao na moćnoj prije spomenutoj Your God Is A Corpse. Ovaj cijeli album je jedna velika energetska bomba i iako nije ništa različitiji od prethodnih Wolfbrigade albuma, za ovo ide moja topla preporuka.