U moru dobrih ovogodišnjih izdanja evo i novog albuma jednog od ponajboljih hardcore punk bendova s ovih prostora, odnosno Krive Istine. Riječ je o bendu koji korijene vuče iz Slavonskog Broda, ali baziran je u Zagrebu. Na ovom novom albumu nalazi se 10 pjesama odlične produkcije za koju je zaslužan Studio Depth, koji je odradio odličan posao. Muzika je brz i agresivan, ali istodobno melodičan hardcore punk s tekstovima na hrvatskom jeziku. Ono što ovaj bend čini posebnim su tekstovi, koji su istodobno politički angažirani, ali pisani dovoljno iz osobnog kuta da se pojedinac može poistovjetiti s njima. Bend je tehnički odličan, malo podsjećaju na Propagandhi po tehnici i snazi. Meni nekako najdraže pjesme s ovog albuma su Na Kraju Povijesti, Tvoj Izbor sa odličnim vokalnim gostovanjem Maje Kolarić, poznate iz bendova Me As Well i EoT, a posebno mi se dojmila Ova Muzika, no sve pjesme su fenomenalne. Mislio sam da će teško moći nadmašiti prošli album Manifest, ali uspjeli su. Jedina stvar koja mi nekako ne ulazi u uho su nekako previsoki back vokali, Blaž ima odličan glas za bekove, kao na svim albumima do sada, no nekako mi se čini da su previsoko otpjevani ili previsoko producirani, da se tako izrazim u nedostatku drugog izraza. Sve u svemu, odličan album, preporučam da ovaj bend čekirate live.
Kijamet su relativno friški bend na zagrebačkoj hardcore punk sceni. Do sada imaju jedno izdanje istog naziva, dok je ovo novo i sadrži 8 pjesama. U moru odličnih izdanja domaće scene koji su izašli ove godine, teško je odlučiti što je bolje i kako sve pohvatati. Kijamet sviraju mračan hardcore punk sa dobrim angažiranim tekstovima na hrvatskom koji nisu totalno in your face nego malo treba čitati između redova, pametno su napisani, onako iz osobnog kuta, a pjevačica Petra ima jedan od boljih vokala koje sam slušao i totalno paše apokaliptičnoj viziji muzike, dal pjevala clean vokale ili growl. Jakić je snimao, miksao i masterirao, napravio je odličan posao, jer je vizija benda totalno uspjela, pomalo distopijska. Muzika malo podsjeća na Ponor što nije čudo jer basist/vokal Ponora svira u ovom bendu. Meni su bolje malo brže stvari na ovom albumu kao što su recimo Kamen škare papir ili Bilješka, te Dolazi carstvo. Sve skupa, riječ je pomalo atipičnom mračnom hardcore punku, koji meni jako paše, a ti poslušaj i ocijeni sam.
Legendarni hardcore punk iz Šibenika NULA je natrag na sceni i snimili su novi album, prvo izdanje nakon jako dugo vremena. Ovaj bend mi je jedan od najboljih domaćih bendova ikad i teško je biti subjektivan prilikom pisanja recenzije i slušanja novog albuma. Produkcija je odlična, možda čak najbolja od svih Nulinih izdanja do sada. Album otvara odlična Jebi se…ne možeš nam ništa koja podsjeća na stari Nulin materijal. Stvar koja je odabrana kao single i za koju je snimljen prvi Nulin spot Sidi doli je mid tempo punk stvar, u kojoj se izmjenjuju dva vokala Nule, Frua i Mitre svojim ljutim glasovima. Tekstualno bih se usudio reči da je ovaj album možda malo manje jak od nekih drugih izdanja, ali to je samo moje skromno mišljenje. Na albumu se nalaze i dvije obrade, Anarchy Language i Revolucija koje su odlične u ovom stilu Nule. Još jedan single Krvoproliće mi nije nikako legao, nekako je prejednostavna stvar sa skoro haiku lyricsima. Krvave ruke mi je jedna od najboljih stvari na albumu ima tupa tupa ritam i sporije punk rock dionice, ali i dobar refren. U nekim pjesmama prevladava sporiji metalizirani tempo, što dobro legne u apokaliptičnoj atmosferi, ali nisam navikao od Nule na sporije stvari. Prerada stare stvari Tvoja doza mržnje je dobra, ali mi je original bolje legao. Da li je novi album Nule dobar? Je. Da li je bolji od legendarnog Pobjedimo laž i materijala sa split albuma s Bijes zdravog razuma? Nije. Ali, riječ je svejedno o dobrom anarcho hardcore punk albumu.
KRAYKULLA-WEBZINE 