Dutch punkrockers Antillectual released their new video, but apart from being awesome song, this video is so much more!
For their song Change the Standard Antillectual and director Ivana Smudja created a music video in combination with 5 mini documentaries. The documentaries show people and organizations changing the standard in their field of work towards more sustainable, fair trade and organic industries and society. The series is proof that entrepreneurs like these, many with a background rooted in punk rock and DIY ethics, can make a change.
So, catch the guys on tour because they are awesome live, I tell you that!
Moram priznati da već jedno vrijeme nisam bio na koncertu u Mansardi u susjednoj nam Lendavi, u prelijepoj nam Sloveniji u kojoj sam pohodio milijun odličnih gigova. Za one koji ne znaju, Mansarda je mali klub u centru gradića Lendava, cirka 20 km udaljen od Čakovca i izgleda kao mali intimni obiteljski klub u potkrovlju zgrade, za sve koncerte na kojima sam tamo bio vežu me samo odlične uspomene.
Kada je naša ekspedicija u večernjim satima te tople subotnje večeri stigla pred klub, nekoliko ljudi je razbijalo vrijeme do početka giga ispijajući pivo i časkajući o svemu i svačemu. Naravno, kako to obično biva, kada ne možeš nekoga pobijediti onda im se pridružiš, pa smo se svesrdno pridružili sveopćem veselju zabavljajući se. Pošto je počela koncertna sezona, bilo je vidljivo da je prilično malo ljudi koji su došli na gig, ali nema veze, ponekad su mali gigovi sa dvadesetak ljudi bolji nego oni sa dvije tisuće.
Malo po malo, došlo je vrijeme da gig počne i kao prvo su nastupili THE INSURGENT iz Gornje Radgone.
Riječ je o mladom bendu koji svira melodični punk koji me ne znam zašto podsjetio jako na Face To Face. Svirali su otprilike 40-ak minuta svoj autorski materijal sa tekstovima na engleskom jeziku, nešto sa dema kojeg su izdali, nešto novijih plus sve skupa začinili sa ponekim coverom kao što je “Linoleum” od Nofx. Postoji još puno mjesta za napredak, The Insurgent su mladi bend i biti će jednog dana super bend jer marljivo rade, a hrabro su otpilili svoj set sa smiješkom na licima pred ne baš brojnom publikom koja je pratila njihov nastup.
Nakon kraće preinake i setupa, na red je došao i drugi bend, a to su bili DIAREJAEKSPLOZIV iz Ljubljane.
Ovi momci sviraju punkrock i to rade jako dobro, sa tekstovima na slovenskom jeziku i to čini mi se ako sam dobro shvatio na ljubljanskom dijalektu koje ja baš ne razumijem previše. Neke stvari su mi dobre, neke manje dobre, jer ne volim previše tu vrstu punkrocka kakav oni sviraju, ali nitko im ne može oduzeti to da su dali cijele sebe u taj svoj set i odrokali kao da ne postoji sutra. A sad, meni su čak bili i dobri na neki čudan način, pogotovo veliki hit “Menstruacija” kojeg su sačuvali za sam kraj seta.
Za kraj, ostali su headlineri, bend zbog kojeg sam i došao na ovaj koncert, a to su zagrebačke PIČKE VRIŠTE. Ovo mi je bio šesti njihov gig kojeg sam pohodio, a još uvijek sam prije bio uzbuđen kao da mi je prvi.
Teško je nešto objektivno pisati za bend čiji članovi su ti prvenstveno prijatelji, pa ispasti objektivan, a ujedno ti je taj bend jedan od najdražih hrvatskih punk bendova. Svi koji su ikada slušali ovaj bend znaju što mogu očekivati, a to je odličan melodični punk sa tekstovima na hrvatskom jeziku punim emocija i životne energije koja te nekako rastuži, ali ti ujedno da snage da u najcrnjim trenucima kreneš dalje i boriš se vječno. Pred binom se okupila brojem ne velika, ali srcem ogromna publika koja je uz raspoloženog vokala Iveka otpjevala sve stare provjerene hitove sa prvog albuma “Nedovršena priča”. Krenuli su sa provjerenom “Zrno nade” preko “Sam” da bi nastavili novim pjesmama sa novog albuma “Crna kutija” koji bi trebao izaći za nekoliko dana, od kojih su mi nekako najdraže “Tko ostaje” “Dostojanstvo prodano” i “Večeras odlazim”. Naslušao sam se tih pjesama po gigovima već tako da neke od njih već znam kao da su izašle, a album još nije vani. Ali biti će, jedva ga čekam. Naravno našle su se tu i “Tvoje ime” i “Boje tuge”, a za kraj naravno najveći hitovi “Oprosti” za vrijeme koje se jedan gospodin iz publike spontano popeo na binu i otpjevao je cijelu zajedno sa bendom hehehe. “Sjeti se” me uvijek rastuži, jer postanem svjestan da je kraj još jednog giga meni ovog jako dragog benda. Prije samog zadnjeg dijela, Ivek je pozvao sve da se popnu na binu i otpjevaju sa bendom kraj pri čemu sam se naježio na činjenicu da tako malo ljudi može proizvesti tako veliku koncertnu energiju.
Gig je završio, a mi smo nastavili druženje još neko vrijeme pred Mansardom uživajući u prijateljstvu i toploj proljetnoj noći. Imao sam prilike čuti neke glasine da se Mansarda zatvara i da je ovo bio zadnji gig tamo, ali se toplo nadam da to nije istina i da su to samo glasine i ništa drugo. Bila bi šteta, jer se samo lijepe uspomene i pozitivna energija nalaze u tom prostoru.
Maja je vrsna glazbenica koja svira u tri različita benda. Proizašla je iz punkrock hardcore scene i čast mi je predstaviti njen rad u mom webzineu. Osim toga, Maja je i moja prijateljica, što mi je još veća čast. Pročitajte što smo razgovarali za moj webzine.
Dobrodošla u moj webzine, pa za početak reci mi nešto o Me As Well, jeste li još aktivni, nekako malo u zadnje vrijeme čujem za vas?
Pozdrav i hvala ti na ovoj prilici od srca, stvarno mi puno znači. MAW je još uvijek aktivan i bit će aktivan dokle god smo živi, zajedno smo od 2006. to više nije bend to je obitelj, prošli smo toliko toga zajedno, ne forsiramo se previše, ja sam završila faks tako da sam skinula taj teret sa leđa pred par godina, a Pero i Leo imaju svoje za riješiti, uz poslove i obaveze i život i slično, tako da izbacujemo kad možemo i kako možemo, sad imamo 5 stvari u pripremi, pa kad bude sve spremno izbacit ćemo van EP : )
Sada kada je prošlo podosta vremena od albuma Group Therapy, reci kakav je bio feedback i kako si zadovoljna albumom, bi li nešto mijenjala u svemu tome?
Užasno sam zahvalna, a i dečki zajedno samnom, na potpori i divnim riječima koje smo dobili od ljudi, koji i dalje slušaju album i kojima naše pjesme i priče iza njih isto znače kao i nama. Album se ne zove bezveze Group Therapy, unutra je sve ono dobro i loše što smo izbacili iz sebe, a prošli smo kroz najgore i najbolje jedni uz druge, svirali zajedno, zafrkavali se zajedno i u biti naše prijateljstvo je ujedno i naša terapija. Ne bih mijenjala apsolutno ništa : )
Kako si uopće počela svirati bas? Je li Me As Well tvoj prvi bend? Kako si uopće došla u kontakt s underground punkrock/hardcore scenom?
Prvo sam išla u glazbenu školu svirala sam flautu, došla u srednju, tamo svirala i klavir, trebala sam nastaviti sa obrazovanjem i postati akademski muzičar kao brat (profesor mentor saksofona), međutim negdje u periodu od 12-te godine mi je puko film i bilo mi je dosta ne imanja vremena za ništa i vježbanja 4-5 sati dnevno, više mi nije bio gušt ni svirati jer nisam mogla izbaciti sve što imam u sebi preko klasične glazbe, ispisala sam se, i onda smo brat i ja smo svirali doma negdje 2005., on je napravio jedno desetak stvari (koje danas sviramo i bit će na novom albumu EoT-a), svirali smo par obrada of NOFX-a i tako, međutim nismo mogli naći ljude jer je tad melodični punkrock bio marginaliziran, jer nije bio „pravi punk“. Pošto je brat svirao gitaru, ja sam uzela bass ali su nam se razišli putevi na nekoliko godina. Nedugo nakon toga javila sam se na neki oglas na blogu od frenda koji je bio prvi bubnjar MAW-a da traži bassistu, u međuvremenu upoznala Lea, i spojili smo se.
Je, MAW mi je prvi bend, ni tad nam nije bilo drukčije nego meni i bratu, melodije nisu dolazile u obzir, stalno su nas ljudi kritizirali dok nismo popili dovoljno pivi sa svima pa su prekinuli pametovat s vremenom haha. U biti većinu muzike koju znam sam dobila od brata, on me pazio kad sam išla na koncerte išao je samnom jer sam bila klinjo još, i usađena mi je kultura još kad sam prvi put krenula „van u grad“ . Sa hardcore scenom sam došla u doticaj malo kasnije jer tada nije bio Internet kao danas, sve smo prek cd-a, kazeta, većinu hardcore bendova sam prvi put čula il preko tuđih kompilacija il prek igrica i slično.
Karlovac ima sjajnu povijest i uvijek je imao odličnu punkrock/hardcore scenu(Kontra, Pžbuka, NSIB, Scud, Flaster of Disaster…sjećam se i odlične kompilacije This Karlovac…) Jel što ostalo od te scene i slavnih dana i kakva je situacija danas u Karlovcu?
Karlovac je imao odličnu ne samo punkrock/hardcore scenu, Karlovac je bio vrlo bitno povijesno-kulturno središte sa bogatim sadržajem, umjetnicima, glazbenicima, povijesnim ličnostima i slično, i ova scena je bila također jedna od njih.
Kontra mi je jedan od najdražih bendova tog perioda moram reći, tekstovi i muzika me totalno preuzeli prvi put kad sam to čula. Međutim kad je ta scena bili aktualna ja sam imala 2, 3, 4 godine, moj brat zna više jer je on stariji od mene. Taman kada sam prvi puta počela ići van u grad, osjetila sam dašak stare scene i Male scene (kultnog prostora u Karlovcu) gdje su stalno bile slušaone, koncerti svaki vikend, hrpu ljudi i slično, i par puta nakon toga se zatvorila i ta atmosfera je nestala zajedno sa starom scenom. Nema više baš te specifične scene koliko znam, ne bi htjela krivo reći jer ih ne znam sve pošto sam puno mlađa generacija, zadnje što je postojalo od ljudi sa te punkrock/hardcore scene nekadašnje bili su Carl Hunter ali su se nažalost raspali. Oni su puno pomogli MAW-u da krenemo zapravo svirati jer su nas zvali na konceve i to im nikad nismo zaboravili. Scud je svirao pred nekoliko godina ali su se okupili samo za tu priliku. Ali bilo je predobro, osim punk/hc scene bilo je još hrpu preludih bendova, izdavale su se kompilacije na cd-ima, brat je donio sve te cd-e doma pa sam pohvatala dok je on slušao.
Ima bendova na Maloj sceni uvijek, Opaki Jahači Vatrenih Riffova Iz Pakla su tu, Lorelei su tu, Trea Viit su tu, mi smo sa EoT također tamo i tako. Naravno da nije kao prije, velim ja sam počela ići u grada taman kad je zamrla ta starija scena i imala sam sreću da sam doživjela bar 5 posto toga, međutim više ništa nije kao prije, ali danas je drugo vrijeme koje će se skroz drugačije obilježiti od prethodnih, tako to ide, dakle drugačije nije nužno loše.
Pogađaju li te jal na sceni i ljudi koji seru samo po tipkovnici, a kada ih sretneš oči u oči ne usude se ništa reči? Oduvijek sam mrzio za hardcore punk bendove reklamiranje po flyerima „female fronted“ jer mi to odvajanje cura od dečki u bendovima bilo nekako debilno? Što misliš o tome? Jesi li imala kakvih neugodnosti ili doživjela kakav seksistički ispad nekada kada si svirala s bendom zbog toga jer si djevojka?
Mene osobno ne pogađaju jer nemam vremena baviti se takvim stvarima, reagiram rijetko i samo ako je netko od ljudi koje volim povrijeđen. Pošto sam sa druge strane ujedno profesor i pedagog, uvijek prvo pokušavam shvatiti ponašanje, racionalno razložiti, zaključiti u čemu je stvari i ići dalje. Vrlo rado bih s nekim ušla u zdravu raspravu osobno, međutim takva su vremena da se svatko može sakriti iza ekrana, lažno njegujući samopouzdanje i sve ono nezdravo u čovjekovoj psihi, zato se trudim što više slati pozitivnu energiju i pozitivne poruke jer ujedno takav svijet i želim oko sebe. Iako sam svjesna da postoje takvi ljudi, ne pridajem im pažnju jer samo hrane svoje unutarnje svjesne ili podsvjesne psihičke probleme, za osobnu i zdravu konfrotaciju bez nasilja je potreban integritet, hrabrost i mentalna disciplina. Kenjaža po drugima iza tipkovnice i ekrana u mraku u 3 ujutro je zeleno svjetlo za lagani posjet psihijatru :D
Što se tiče „female fronted“ situacije, a šta da ti kažem, nemam ništa protiv ako je to ljudima đir, ne volim naravno da me se izdvaja jer sam cura, međutim to je više stvar mene kao osobe jer ne volim da me se općenito izdvaja ili stavlja u centar pažnje. S druge strane, kako se ti postaviš prema drugima tako će se i oni prema tebi, uvijek djelujem kao dio kolektiva i ne dajem do znanja da bi me se trebalo izdvajati zbog nečega jer stvarno ne bi trebalo, tako da me ljudi ne diraju uopće što se tiče toga. Nisam nikada imala problema, svi ljudi su bili više nego divni prema meni.
Osim Me As Well, sviraš u još dva odlična benda, jedan od njih je EoT, pa objasni molim te o kakvom se bendu radi i kako je došlo do suradnje s tim bendom? Koliko shvaćam, tamo sviraš s bratom? Vidim da ste dosta aktivni pa gdje se može čuti/nabaviti vaša muzika?
Hvala na divnim riječima, EoT je punkrock metal đir, tamo svira moj brat Boris, brother from another mother Goran i ja. Svirali smo već nekoliko puta zajedno kroz godine ali nikada se stvari nisu posložile, i sad eto zadnje dvije godine je sve sjelo na svoje mjesto i svirat ćemo zajedno dokle god smo živi. Sa Goranom se znamo isto cijeli život tako da je i to obiteljski bend, čak smo nedavno saznali da smo stvarno u rodu, što je prebolesno :D Izdali smo album ‘Defibrilacija’ 2017. i sada će izaći ove godine ‘Teorija Ludog Chovjeka’ kao posveta punkrock korijenima i bendu koji se trebao tako zvati kad smo brat i ja prvi put počeli svirati zajedno 2005., sadrži neke nove pjesme i neke stare 15 godina koje je brat napisao dok je bio klinac, jedna od njih je ‘Nažalost u pravu’ koja je izašla sada nekidan, može se chekirati na youtube-u. ‘Defibrilacija’ se može nabaviti kod nas prek fejsa ili bilo kojeg načina komunikacije, novi album će izaći pod Menartom, kao i službeni cd-i, negdje u 6. mjesecu, tako da će se moći kupiti kod nas i u trgovinama nekim il tak neš, ugl. stavit ćemo na fejs obavijest jer nisam sigurna kako taj dio ide : )
Sviraš u još jednom, opet drugačijem bendu odnosno Manntri. Vidim da ste po turneji često, da svirate vani, kako se dogodilo da si ušla u taj bend? Sada kada imaš perspektivu sa turneje, koja je osnovna razlika ljudi na gigovima kod nas i vani? Jesu li kod nas ljudi na gigovima malo „razmaženi“? Kakav je osjećaj znati da ćeš uskoro svirati na legendarnom Wackenu?
Tako je, pjevač Marko je ujedno i producent i živi od toga, on je snimao prvi album od EoT-a ‘Defibrilacija’, u tom trenutku je Manntra bila pred raspadom, Marko je pitao brata Borisa hoće li svirati, onda je došao i prethodni bassist Danči, ja sam dolazila na koncerte i prodavala merch i brzo sam zavoljela dečke, kada je Danči otišao, pitao me Marko hoću svirati bass, četiri probe kasnije svirali smo zajedno u Rusiji u St. Petersburgu. U isto vrijeme smo došli Fili, drugi gitarist i ja. Prošli smo zasad dve turneje zajedno, jednu manju jednu veću, ove godine gostujemo In Extremu kao predgrupa i sviramo na Wacken i Rockharz festivalima u Njemačkoj, zajedno smo prošli popriličnu kilometražu, namirisali se tenisica jedni od drugih, spavali i tuširali se po svakakvim mjestima, upoznali sjajne ljude i tako.
Osnovna razlika je u kulturi, nema kašnjenja, nema živčanih i nekvalificiranih tonaca kojima baš danas nije dan, tonci i tehničari su tamo za vas da naprave svoj posao i da vama bude ugodno kad svirate, ne smijete imati neispravne instrumente, neispravne kablove, zna se točno kad je tonska, kad je ulaz, završetak koncerta, ljudi znaju da će za cijenu ulaznice dobiti kvalitetu koju su tražili i zato kupuju i merch i ulaznice i podržavaju vas maksimalno moguće, što je ujedno i vama motivacija da dajete 150% od sebe. Koncerti završavaju u 11 tako da se ljudi stignu odmoriti za posao drugi dan i slične vrlo zanimljive kulturološke razlike.
Ne znam kako da opišem našu publiku jer stvarno ovisi gdje dođete i na koga naletite. Ima gigova gdje svi stoje prekriženih ruku ocjenjuju vas i osuđuju od glave do pete haha, ima gigova gdje ljudi doslovce lete po prostoriji i ne zna se tko više čaga i tko se više zabavlja i tko više časti. Ne treba dolaziti sa predrasudama, samo dati sve od sebe, dati ljubav i šta se desi, desi se.
Što se tiče Wackena, jako sam zahvalna ponajprije dečkima što su me primili u bend jer zbog njih to mogu doživjeti, a drugo sam zahvalna životu što je tako dobar prema meni. Uzbuđenje, zahvalnost i ljubav, eto to osjećam. I nadam se da mi kabl neće riknut do 8. mjeseca.
Što misliš da je tebi hardcore/punkrock dao? Misliš li da te napravio boljom osobom? Ja često osjećam hardcore u sebi, bez zajebancije, kao neku silu(Force hehe), kao neku unutarnju energiju. Jel možeš i ti to osjetiti? Ja se još radujem kao klinac svakom novom odličnom bendu kojeg čujem. Jel se ti raduješ novim bendovima koji ti naježe kožu?
Spasio mi je život, eto ukratko. Naučio me da stojim čvrsto na zemlji, volim ljude koji su uvijek tu uz mene u dobru i u zlu maksimalno, pokazujem im to svaki dan na najbolji mogući ili meni svojstven način, da cijenim život i sve što donosi, i da ne odustajem kad je teško, ono najbitnije, kad je najteže, treba najjače udariti.
Iskreno, slušam jako puno različite mjuze uopće mi nije bitan žanr dokle god mi je sjajno, ali nisam nikad nigdje osjetila to što osjećam u punkrocku, ne znam je li to do mene jer ga preferiram, ali taj osjećaj zajedništva i kolektiva je prisutan i na koncertima, jednostavno ima drugačiju vibru od ostalih žanrova. Stvarno sam bila na svakakvim koncevima ali jedino sam to ovdje osjetila. Ili brijem, neš od toga je :D
Veselim se svakom novom bendu isto kao i ti, najgore je šta onda forsiram tri mjeseca na repeat pa se svima zgadi tako da to u tišini odradim sama sa sobom, veselim se svakom koncertu, obožavam ići na koncerte, a kad se naježim mislim da nema boljeg osjećaja na svijetu jer je po meni to i poanta glazbe, eto.
Jel misliš da ćeš jednog dana moći živjeti od glazbe koju sviraš?
Haha ako nešto kapne neću imati ništa protiv :D
Za kraj, klasično fanzinaško pitanje, reci mi nešto što bi možda željela, a da te nisam pitao u prijašnjim pitanjima. To je to za ovaj put, puno ti hvala, bila mi je čast.
Ja sam Neo ovo je Matriks.
Hvala ti na ovoj prilici i na podršci, puno mi to znači i meni je prvenstveno čast.
KRAYKULLA-WEBZINE 