Zahvaljujući dobrim ljudima iz Cult Never Dies izdavačke kuće koji rade odličan posao izdavanja fenomenalnih i zanimljivih knjiga, dokopao sam se mojeg primjerka ove knjige, potpisane od strane samog Hammya. Riječ je o svojevrsnoj autobiografiji Paula Hammy Halmshawa, čovjeka koji je utemeljio i dugi niz godina vodio jednu od najvećih i najpoznatijih britanskih i svjetskih underground music labela, Peaceville.
Knjiga je bogato uređena, s predgovorima, slikama, plakatima, te oslikava jedno vrijeme od osamdesetih i tape tradinga, te početka anarho punk i crust punk scene, čiji sudionik je i sam Hammy, svirajući bubnjeve i pjevajući u bendovima. Volio bih da je malo podrobnije u knjizi opisan taj prelazak dosta sudionika scene s punka u metal vode. Hammyevo odrastanje i ulazak u punk preko benda Crass i njihovih ideala je jako zanimljiva priča i s guštom sam pročitao prvi dio knjige do osnivanja prvo tape labela, pa širenja Peacevillea koji je pomalo konfuzna priča i podosta se nekad pogubio u likovima, nekim business događajima koji nisu meni kao čitatelju baš interesantni, više sam volio dio knjige gdje se opisuje odnosa s bendovima, kao svađa s Doom, Darkthrone kontroverta oko Norsk Arisk Black Metal spike, odnos s My Dying Bride, Katatonia, At The Gates, Anathema, te svim ostalim odličnim bendovima čije je legendarne albume Peaceville izdao. Knjiga je interesantna, brzo se čita, da se tako izrazim, pitka je, no jednostavno se ne mogu oteti dojma da njoj nešto fali i da je mogla biti puno, puno bolja.



