Mystic Circle su mi bili jedan od dražih bendova kada su u drugoj polovici devedesetih izdali svoj prvi album Morgenrote i tada sam jaako volio melodični i simfonični black metal sa vampirskim štihom a la Cradle of Filth, pa mi je ovaj njemački bend jako dobro sjeo sa svojim prvijencem i preslušavao sam ga na kazeti do iznemoglosti. Isto tako, drugi album, Drachenblut čijim konceptom su obradili sagu o Nibelunzima bio mi je još bolji i ovaj bend mi je bio jedan od najdražih bm bendova tada. Kasnije su prešli na neki više satanic death metal štih, koji je bio dopadljiv, ali mi nije toliko bio drag, album The Great Beast mi je prilično drag. Kasnije su se raspali i prešli u sviranje u drugim bendovima. Bio sam jako iznenađen kada sam vidio novi spot i single ovog benda sa dvojicom originalnih članova koji se odazivaju na Graf von Beelzebub i Aaaarrrgon. Ovaj novi album, povratnički, ujedno osmi dugosvirajući sadrži osam pjesama. Ima tu svega, od nemilosrdnog blast beata, potpomognutog melodičnim temama gitare i klavijature u pozadini u singlu Belial Is My Name, te brutalne Seven Headed Dragon, ali tu je i raznoritmična Hell Demons Rising, koja nas pomalo vraća u stari stil benda, ali sa podosta thrash izričaja i izmjena ritma i pomalo groovea. Grafovi vokali su blackerski uz pokoje deathersko growlanje tu i tamo, ali uvijek bih prepoznao taj glas koji me vraća u meni drago doba. Ima tu i atmosferičnih dijelova. Lirikalne teme su sotonističke, antikršćanske plus smrt i demoni, a atmosfera je ratnička i inspirativna na cijelom albumu. Stvari kao što su Letters From The Devil i Curse Of The Wolf Demon pale iskru plamenom jačim no ikad. Odličan povratak.
U zadnje vrijeme mi baš nešto švicarski bendovi i projekti pohode dvorac i stvaraju milozvučne muzičke napade pustim i kamenim hodnicima moje grobnice. Jedan od takvih je i Evangelion, koji su nedavno izdali prvi dugosvirajući album nakon četiri e.p.-a. Na ovom albumu imamo 9 pjesama, muzika je melodični black metal koji graniči u čestim slučajevima sa doomom. Isto tako, blastbeatovi i melodični epski riffovi se izmjenjuju sa kričavim i odličnim čistim vokalima, kao u fenomenalnoj Of Mercenaries and Marauders. Da ne bi bilo sve prebrzo imamo doom elemenata, pa skoro i funeral dooma u The Reign of the Prophets. Na ovom opusu se nalaze i tri instrumentala od navedenih devet pjesama koje savršeno služe kao neka vrsta intermezza između priče ispričane sumornim, melodičnim i melankoličnim jezikom švicarskih Alpa. Piano i synth dijelovi su složeni da dodaju skoro old school horror atmosferu u nekim dijelovima podsjećajući me na stare horror filmove. Od ostalih pjesama moram navesti još i odličnu As the Soldiers Leave the Battleground. Još jedan odličan bend i album, moja preporuka.
Grčka je oduvijek bila rasadnik odličnih metal bendova, a to mediteransko područje, drugačije od sjevernih predjela i hladnoće, bilo je i plodno tlo za brojne odlične black metal bendove. Diablery je jedan od njih. Na sceni su od 2008.i ovo im je drugi dugosvirajući album. Što očekivati ovdje? Pa, devet pjesama u kojima Diablery na neki način miksaju melodiju i epski black metal sa sirovim i više hladnim blackom, koji nema milosti ni prema kome ili čemu, udarajući nemilosrdno blastebatovima i apokaliptičnim zvukom kao u odličnoj Three Torches Lit koja me malo po strukturi podsjetila na Marduk, naravno sa nekim dodatnim dijelovima kao što je poneki growl i melodični clean vokal iza kričećih black metal vokala koji odlično pašu na ovako napisane pjesme. Naravno, ne možemo izbjeći i melodiju i melankoliju koja je na neki način podređena agresivnosti na ovom opusu. Meni su još pjesme koje mogu izdvojiti kao favorite The Coming Fog i The Earth Covered My Face. Iako su pjesme poprilično duge u većini albuma, nijedan trenutak ne postane zamorno ili dosadno, to je odlika dobrog albuma.
KRAYKULLA-WEBZINE 