Evo i novog e.p.-a Furze. To je inače one man band iz Trondheima, Norveške nastao u umu jednog Woe J.Reapera i na sceni je od 1998., te je do sada izdao sedam dugosvirajućih albuma. Furze svira miks old school norveškog black metala, kao što se može čuti u pjesmi Powers of Darkness, te avantgardnog, na trenutke čak i progresivnog black metala, a u nekim dijelovima pjesama može se čuti čak i utjecaj mrvice industriala i atmosferičnog blacka. Meni inače leži ovakav pomalo čudan black metal, drugačiji od nekih okvira i nemam ništa protiv ponekim eksperimentiranjima u pjesmama, dok to ne zvuči previše pretenciozno i naporno, a u ovom slučaju ne zvuči tako. Ima i neke autoironije u ponekim dijelovima pjesama i crnog humora. Sve u svemu, dobar novi e.p.
Helheim su iz Norveške, okolica Bergena i na sceni su od davne 1992.godine i ovo im je već jedanaesti dugosvirajući album. Ovi veterani scene sviraju black metal stare škole s viking tematikom tekstova koji su uglavnom na materinjem im jeziku osim pjesme na kraju albuma koje je svojevrsno iznenađenje, obrada Richard Marxa – Hazard. Muzika Helheima je brzi black metal s puno blast beatova, ali i srednjeg tempa, onako epski melankolično melodičnih riffova kakve samo norveški black metal bendovi mogu napraviti i naravno finski. Vokali su kričavi onako pravo blackerski, ali upotpunjuju ih i odlični clean melodični vokali koji ulijeću onako baš kamo treba. Pjesme nisu preduge osim jedne, Det kommer i bolger koja mi je ujedno i jedna od favorita na ovom albumu uz Vije av stal i Tankesmed. Ovo je old school black metal koji ponosno stoji sve ove godine i nije pokleknuo pred ovim modernim današnjim hipsterskim bendovima koji tvrde da sviraju black metal. Odličan album
Sinister King are band based in Bergen, Norway. This is their new self released e.p. and it contains 5 songs of melodic metal. Music of Sinister King borders somewhere in between melodic heavy metal, melodic death metal, more modern oriented groove metal and epic harmonies in greatly written choruses. Lyrics are more melancholic, as are guitar hooks and melodies providing atmosphere of darkness and despair mixed with beauty. Vocals are good, demanding of the song, sometimes growled and more shouted, sometimes more classic metal singing. Piano and synth undertones provide rich soundscape taking us away for the duration of this e.p. My personal favorites are the title song and Death Of All Joy. I await eagerly for more from this band.
KRAYKULLA-WEBZINE 