Tag Archives: prog black metal

(novi post – recenzija) Borknagar – Fall (Century Media Records)

Ovo je već malo starije izdanje, no nikada nije kasno kada recenziraš novi opus jednog od svojih omiljenih bendova. Borknagar su izdali novi opus, dvanaesti dugosvirajući i prvi nakon pet godina od zadnjeg True North albuma koji mi je bio njihov najbolji album ikada, pa sam se živo pitao hoće li nove stvari nadmašiti prijašnji opus. Kako god bilo, evo nam novih 8 pjesama. Već otvarajuća Summits pokazuje da bend unatoč prog i melodičnim elementima koje su dodali u svoj pagan viking black metal tijekom godina, nisu zaboravili svoje black metal korijene i tu je riječ o blast beatovima i agresiji koje prekine ICS Vortexov clean melodičan vokal, koji dokazuje zašto je čovjek vlasnik jednog od najboljih glaseva u ekstremnoj metal glazbi. Naravno, sredinu pjesma možemo proglasiti vrlo atmosferičnom i služi kao most između agresije. Tekstovi su i dalje između oda prirodi, paganizmu, spiritualnosti i internih promišljanja. Vortexovi vokali se odlično isprepliću sa onim klavijaturista Larsa A.Nedlanda, a tu su i odlične gitarske dionice osnivača benda Oysteina G.Bruna, koji je jedini ostao u bendu od njegovih početaka. Kao što je na prošlom albumu bilo himne sjeveru, evo je i na ovom Nordic Anthem mi je osobno jedna od najdražih na albumu, nježnijeg početka, ali pretvarajući se u pravu melodičnu odu sjeveru i prirodi. Pjesma je to prekrasnog refrena. Jedna od boljih pjesama na albumu je i svakako Northward koja uspješno kombinira norveški tradicionalan black metal sa progresivnim viking metal elementima i epskim klavijaturnim dionicama i koja je najduža na albumu u trajanju skoro deset minuta, no nimalo nije dosadna. Da li je ovaj novi album uspio nadmašiti prošlo remek djelo od albuma? Nije, ali je riječ o jako dobrom albumu ovog legendarnog norveškog benda. Ovdje je riječ o agresivnijem i više blackerskom albumu od prethodnika.

(review) Borknagar – ‘Fall’

Evo, vrijeme prolazi i stigao je album broj dvanaest ovih norveških legendi. Nakon prošlog True North albuma mislio sam da će biti teško nadmašiti album koji mi je bio na repeatu cijelo jedno duže vrijeme. Ovaj album je u neku ruku uspio to napraviti, a u neku ruku nije. Borknagar su daleko odmakli od svojih black metal korijena, iako je black metal još uvijek tu u podlozi, čini se da na ovom novom albumu ima puno više blast beatova i izleta u prošlost odnosno black metal vode, ali isto tako ima i puno više prog metal elemenata, čak i pomalo izleta u psihodeliju. ICS Vortex(bass/vox) i Lars A.Nedland(klavijature) dijele vokale, ICS Vortex one harsh black metal vokale i njegov trademark glas za clean vokale, kombiniran s Nedlandovim clean vokalima čini jednu perfektnu cjelinu. Osnivač benda Oystein G.Brun(gitara) je zapravo jedini preostali originalni član benda, mada je ovo ista postava koja je napravila i prošli spomenuti True North album. Pjesme su dosta duge, no nikako ne znači da su i dosadne. Upravo suprotno. Žestoki gitarski riffovi se vješto isprepliću sa atmosferičnim dijelovima kao i agresivni blastovi koji se pretvaraju u sporije, skoro doomy melodične atmosferične dijelovi upotpunjeni sa odličnim klavijaturskim dionicama. Tekstualno Borknagar meni jako paše, iako su im je dio tekstova o prirodi, a dio više osobnog karaktera, ne pate od izbacivanja parola ili floskula. Moji osobni favoriti na ovom albumu su trenutno Nordic Anthem, Moon, Stars Ablaze i Northward, iako se to može promijeniti čim više slušam ovaj album. Iako je dobar album, nije mi uspio nadmašiti moja top četiri njihova albuma, a to su True North, Borknagar, The Olden Domain i The Archaic Course. Svejedno se radi o albumu koji volim i treba ga poslušati.

7,5/10

(review) Enslaved – ‘Heimdal’ (Nuclear Blast)

Purveyors and legends of Norwegian Viking black metal are back with new full length opus consisting of seven songs. As you might have listened on last two EP-s, they continue with their path where they left off with last full length ‘Utgard’ but I can say that for me this new one is better than the last full length opus. More epic, more melodic, with more interplay between screaming black metal vocals and clean vocal lines which touch your heart and yourself to your bones. There is brutality on this album like harsh and strong ‘Congelia’, but also there are gentle melodic atmospheric song parts like excellent ‘Forest Dweller’ which is in my personal favorite along with ‘Kingdom’. Of course, Enslaved continue in their prog part besides Viking black metal, so I can also hear some seventies style influenced keyboards in some parts. Speaking of keyboards, they are essential to this opus, because I think that they are even more high in the mix and represent a lion’s share of melodies and main themes involved in song structures. Now, for more than three decades, Enslaved are better than ever, you know what they say, wine is old but is also the best when it is old! Long live Enslaved, long live prog spacy Viking black metal.

10/10