Tag Archives: punk

(gig report)HOODOO FEST KUTINA-23.03.2018.-Saučešće/Pičke vrište/One Step Away/Mašinko/Debeli Precjednik

Čim sam vidio lineup za ovaj festival na kojem sviraju moji najdraži hrvatski bendovi, znao sam da moram otići na ovaj gig. Stvari su se poklopile, prošlo je vrijeme čekanja pa je stigao i taj petak kada nam je bilo vrijeme  krenuti.

Petak popodne, oko 16 sati, nas petero sjevernjaka se uputilo na cirka 140-150 km dug put do Kutine, srca Moslavine. Put je uz uobičajenu zajebanciju i šale i pošalice brzo prošao pa smo autocestom tamo bili za kojih sat i pol.

Odlučili smo prvo napraviti check in u Hotel Kutina, gdje smo imali iznajmljen apartman za spavanje. Da, dobro ste pročitali, hotel. Spoiled punks, kažete? Možda. Jebiga, godine su tu kada voliš imati krevet da se onako uništen nakon giga možeš samo baciti i odspavati nekoliko sati. Apartman je prilično lijep, noćenje s doručkom nije niti preskupo, pa smo se lijepo smjestili i odlučiti ubiti par preostalih sati do giga baveći se ispijanjem piva, gina i tonika koje smo lijepo donijeli sa sobom da podmažemo tekuća pitanja malo prije giga.

Oko 20:30 odlučili smo se prošetati da na vrijeme nađemo klub gdje je gig, a pošto je Marko iz Bakterija tamo svirao nedavno, tvrdio je da zna gdje je klub. Putem smo sreli prijatelje iz Pičke vrište, Saučešća i ostatak Zg ekipe koji je baš stigao. Naravno, našli smo se na parkiralištu kraj kluba, ali pošto smo mi bili jako pametni, kategorički smo im rekli da ovo nije to mjesto, pa smo se svi nastavili jedno vrijeme gubiti po gradu, umjesto da smo samo pogledali za ugao. Orijentacija, jebiga.

Kada smo konačno oko 21 sat došli pred klub, ništa od najavljenog početka giga, unutra su još bile tonske, a prilično malo ljudi je vani ćaskalo, a kada smo bolje pogledali, mi smo praktički bili jedini koji smo ispijali ostatke naše cuge, ostali ljudi vani su samo nešto pričali i tako to…Malo po malo, došla su i poznata lica iz Koprivnice, Osijeka, Varaždina itd, pa smo se svi lijepo ispozdravljali i ušli konačno unutra. Na upadu me zaštitar pretresao kao da stižem iz Sirije i nosim kilu plastičnog eksploziva na sebi. Klub je prilično lijep, stane dosta ljudi, a čelična ograda zauzimala je mjesto ispred bine. Malo po malo, stigao je red da počne prvi bend večeri, SAUČEŠĆE iz Zagreba.

IMG_20180323_225330

Trojac sastavljen od članova Mašinka, Frakture mozga, Pičke vrište…svira horrorpunk i to onako lijep melodičan, a basist Perica i gitarist Deeda se jako dobro izmjenjuju na vokalima u pjesmama. Oni su upali sasvim nenajavljeni, kao bend iznenađenja pa je njihov set od pola sata bio sastavljen od samih hitova kao što su “Krv”, “Pola riba, pola riba, vazda mrtva”, te naravno kao vrhunac seta “Baka” i “Apokalipsa zombija”. Meni su bili super, mada su oni tvrdili da nemaju probe i da nisu baš usvirani.

Nakon kratke preinake, mjesto na bini zauzima meni jedan od najdražih domaćih bendova Pičke vrište iz Zagreba. Oni su na neki način meni djelomično popunili rupu koja je nastala smrću Tony Slya, pošto su za mene oni hrvatski No Use For A Name, znači emocionalan melodični punkrock.

IMG_20180323_232534

Prije giga je do mene doprla vijest da je vokal Ivek prilično bolestan, no svi smo pomogli da set bude super odsviran i odpjevan i Pičke vrište su odsvirali set sastavljen od provjernih hitova sa njihovog genijalnog debut albuma “Nedovršena priča” kao što su “Sam”, “Zrno nade”, “Boje tuge”, “Tvoje ime” koje su isprepleli sa nekoliko novih stvari sa nadolazećeg(konačno!) novog albuma. Za kraj, naravno provjereni hitovi “Oprosti” i “Sjeti se”.

IMG_20180323_232942

Da ne bi sve išlo kao po loju, moram napomenuti i par stvari koje mi se nisu svidjele na festivalu. Kao prvo, nedostatak drugih pića osim craft piva koje osobno ne volim baš piti. Dobro, stvar ukusa, to je tak osobno kao i muzika. Uz to moram napomenuti da se moglo i napraviti dva reda za račune koje prvo moraš platiti da bi onda s njima otišao do šanka po pivo. Bilo je jako sporo i zamorno. Kao važniju stvar moram napomenuti idiotske nepotrebno brutalne i agresivne redare/zaštitare, pogotovo jednog koji je valjda mislio da je u Oluji 95., pa da brani Kutinu od četnika ili nešto, a ne od pijanih klinaca koji su se samo zabavljali i željeli malo odpjevati sa omiljenim bendovima.

Treći su na redu bili ONE STEP AWAY, koprivničko-varaždinska zvijer od benda. Meni su oni još uvijek vjerojatno svirački najuvježbanija mašina od benda, a sviraju odličan melodični brzi punkrock.

IMG_20180324_003748

Ono što mene uvijek oduševi kod ovog benda je količina zajebancije koju uspiju ufurati u nastup između pjesama, pa nisu po zajebanciji daleko od NOFX-a, a bogami niti po usviranosti.

Mic po mic, stiglo je vrijeme za zadnja dva benda večeri, pa kao prvo, zagrebački MAŠINKO. Ovaj bend sam pogledao već najmanje šest puta, ali uvijek me ponesu i volim ih stvarno jako. Popeo sam se na jedan povišeni plato da na miru pogledam njihov gig i odpjevam si sa njima sve te drage pjesme kao što su “041”, “Kada vjetar kaže stani”, “Odzvanjala je pjesma” i sve ostale. Odsvirali su i dvije nove nedavno objavljene stvari “Punim plućima” i “Veća lopata”. Mašinko je sa “Kad idemo van” trijumfalno završio svoj set.

IMG_20180324_021551

DEBELI PRECJEDNIK je čest gost na stranicama ovog zinea. Već i vrapci na nebu znaju da je moja ljubav prema ovom bendu počela još daleke 1995.kada sam ih prvi puta gledao i slušao uživo u Čakovcu pa mi je ovo bio možda i preko trideseti njihov gig. Setlista se nije puno razlikovala od one prije mjesec dana u Novom Marofu, znači standardne “Marionette”, “Still Breathing”, “Waste of my time”, “Guilty conscience”, “Another day conquered”, “Ready to Fight”, nova “Warzone”, megahit nova meni jako draga “Nema me…u apotekama”, “Kićo”, pa standardni hrvatsko jezični set “Zaboravi/Puška/Koljenja” i na kraju “Farmersko srce”. Mene fascinira kod ovog benda količina isporučene energije koja nakon svih tih pustih godina ne jenjava, upravo suprotno. U Debelom Precjedniku vidim na neki način refleksiju sebe. Još smo zajedno tu, još uvijek vičemo zajedno, ljutimo se na nepravdu, veselimo se i zajedno kucaju naša farmerska srca.

Nakon giga samo otišli na spavanac, spavali negdje do pola 10, pa otišli gubiti se po Kutini i skupiti misli rasute kao male boginje hehe. Negdje oko 14 30 popodne smo stigli umorni, ali sretni svojim kućama.

 

 

(record review)GREAT COLLAPSE-“Neither Washington, Nor Moscow…again(End Hits Records)

Great Collapse is, how I hate this word, hardcore punk supergroup, fronted by Strike Anywhere singer Thomas Barnett. This is their second album via End Hits Records.

cover

The album contains 11 songs of melodic hardcore punk, played with ferociousness and virtue and above all, heart and soul. The song structures are fast paced drumming, some screamed and some sung vocals but above all, anthemic melodies are the stuff that make this album excellent. Lyrically, the topics are political activism, anti fascist action and socio political sensitivity. These guys have their hearts and minds in the right place and it is awesome that such bands with such lyrics bring across their ideas to the new generations of kids in the crowd. Absolute highlights on this album for me are “Who Makes?”, “Meltdown”, “An Injury To One” and “Patient Zero Comes Home”.

9/10

https://www.facebook.com/GreatCollapse/

https://www.facebook.com/EndHitsRecords/

 

(news)Goodbye 7Seconds and thank you for everything!!

We start this Wednesday with a sad news from long time standing hardcore punk legends 7Seconds who called it quits.

29425464_2387607294598317_7832230609261953024_n

I thank you and the guys for the music Kevin Seconds, and for the inspiration and your band was one of the bands that made me a better man today. Below is the official statement taken from the band page:

I had hoped to never ever have to make this announcement.

In fact, I vowed to never do it because, in my heart of hearts, I figured that, as long as Steve, Troy, Bobby and I love playing our songs for people and as long as we are physically and mentally healthy, 7 Seconds would probably just go on forever until we couldn’t anymore.

None of us ever wanted to make a ‘we quit’ announcement to our friends and fans.

None of us ever wanted to do reunion tours or comeback albums.

Well shit….

I’m here to very sadly and regretfully announce that the band is officially calling it a day and will not be doing any more playing shows or touring in the future.

First and foremost, our brother and drummer Troy Mowat has a fractured C-6 vertebrae and a torn rotator cuff and has struggled with some nerve damage in his neck and wrists for some time.

All of this causes him tremendous pain and greatly affects his stamina and mobility.

He basically needs to stop playing drums, at least, for the foreseeable future.

Besides that, our brother and bassist Steve Youth continues to struggle with his own medical issues, most notably, blindness in his left eye due to cataracts which has contributed to bouts of of depression and anxiety and is affecting every aspect of his personal life.

He has also greatly struggled to maintain his sobriety since the death of he and I’s mother in December 2016 and is currently seeking detox/recovery help.

So basically, we’re a great big and old punk rock mess and the 4 of us can’t really find a way to clean ourselves up or work around the rubble enough to play out as a live band….

Those who have worked closely with us or who have followed us throughout our 38 years know how dysfunctional we can be but we always managed to pull our shit together at just the right time.

This time around, the reality of being middle-aged, working class, not terribly relevant and not being able to bounce back from injuries and personal problems has become a weight just too great for us to bear and all signs finally point to retirement.

No more band member replacements or even temporary fill-ins.

7Seconds is Steve, Troy, Bobby and Kev.

Pretty much always has been and will be.

Admittedly, 2 years shy of a 40 year anniversary has me feeling a little down but there are more important things than milestones and the health of my band brothers and family trumps everything else at this point.

When the time came, I never wanted for us to do a big retirement tour but I had hoped we could at least have a big hometown (Reno) show before we took ourselves out.

That’s not going to happen.

We’ve informed our amazing and longtime booking agents – Margie/Do It Booking in the U.S. and Snoopy/M.A.D. in Europe – that we’re officially done which means, first and foremost, that we won’t be able to do our last Punk Rock Bowling show in May or our Europe run in June.

There is so much more to say and so many people we’d love to thank but for right now, that’s it.

We’re done.

We love and thank each and everyone of you for everything.

Sincerely,
Kev, Steve, Troy and Bobby of 7Seconds