Osijek je od devedesetih na hrvatskoj underground sceni slovio kao grad melodičnog panka iznjedrivši bendove poput mojeg omiljenog Debelog Precjednika, Grupe tvog života, Bud Spencera, a i ovih veterana koji su na sceni jednako kao i Debeljaci iako su im se putevi razlikovali. Gužva u 16-ercu su se vratili novim albumom koji je označio i promjenu u line-upu, ostali su samo vokal i jedan gitarist od stare postave. Isto tako, bend se ponovo vratio na Croatia Records, svojevrstan major label u hrvatskim okvirima. Novi album sadrži trinaest stvari u prepoznatljivom Gužva stilu s nekim hitovima, a i nekim promašajima, barem po mom mišljenju. Stvar koja je odabrana kao single i spot ‘Znak STOP’ je catchy i poslušao sam je milijun puta koliko je refren glupavo simpatičan i ulazi u uho i ostaje tamo dugo nakon slušanja i tjera opet na slušanje te stvari. Jedino mi nije jasna truba na početku, pa nije Gužva Krešo i kisele kiše da im je potrebna truba. No, na albumu ima i pjesama koji su mi nekako više filleri nego hitovi na koje smo navikli od ovog benda, kao ‘Far far’ ili ‘Hund’ koje mi nikako nisu sjele. Mislim, tekstualno su dobri u većini stvari, ali muzikalno nekako šepa to sve skupa. Muto pjeva na svoj prepoznatljiv način i njegov glas je uvijek moguće prepoznati u moru drugih punk vokala s naše scene zato kapa dolje, nije neki virtuoz s rasponom glasa, ali pošteno se trudi hehe. ‘Bez oružja’, stvar koja je također objavljena kao single i spot je dobre strofe, ali fali mi nešto na refrenu da bude himničnija. Ali, ima i dobrih stvari, kao što je na primjer ‘Ko vodu me popije’, brza melodic punk stvar s dobrim zajebantskim tekstom i dobrim bridgeom i refrenom, kao i tercama na back vokalima. Također, meni jedna od dražih je laganija stvar s baladnim početkom i koja se razvije u dramatičnu punk pjesmu ‘Čekaj i Zaboravi’, koja me podsjetila na neke laganije stvari od Šanka kao i Hladnog piva, sve u svemu dobra stvar. Još jedan novitet je usna harmonika u stvari ‘Pivske Mušice’ odu Osijeku i svim proteklim desetljećima, jedna s najljepšim tekstom na albumu. Tu je i pomalo atipično ritmična, skoro ritualna ‘Jedno Tijelo’ koja ima prilično mračnu atmosferu, ali najbolje dolazi na kraju, stvar ‘Arene’ koja je već poprilično stara, ali je hit sam takav. Dakle, miješani su mi osjećaji, kao da album ima više prosječnih ili samo dobrih pjesama, a očekivao sam više od ovog benda. Ali, to sam samo ja. Poslušaj i odluči.