Codefendants is the trio of Fat Mike (of NOFX), Sam King (of Get Dead), and rapper Ceschi, and while Mike usually takes more of a songwriting/instrumentation/production role, he and his bandmates all share vocal duties on their new single, ‘Right Wrong Man.’
‘This song came to life while we were all living under one roof in Las Vegas,’ says Ceschi. ‘We were each nursing our own heartbreaks. The line ‘the right wrong man for you’ started as a Fat Mike punchline, and we built it out from there—about being self-saboteurs, ghosters, and unreliable lovers. We all wish it were more fictional.’
It’s the band’s first new song in over a year, and it’s a fine example of the kind of punk/reggae/hip hop hybrid that’s become this trio’s calling card.
Nakon osam godina kanadske legende Propagandhi vratili su se sa novim albumom. Propagandhi su pioniri cijelog novog žanra, odnosno tehničkog melodičnog hardcore punka miksanog sa metalom i skatepunk elementima. Tekstovi su i dalje politički, angažirani, ali miješani i gledani kroz prizmu osobnog iskustva. Na albumu dobijamo 13 pjesama i mogao bih izdvojiti neke koje mi leže bolje od ostalih. Naslovna pjesma, dakle At Peace mi je daleko najbolja na cijelom albumu, nije čudo da su je izbacili kao prvi single sa albuma. Još su mi super dvije melodičnije pjesme koje pjeva basist Todd umjesto gitarista Chrisa, a to su No Longer Young koju su također odabrali kao single, a tu je još i God Of Avarice koje su obje malo laganije i nešto melankoličnije od ostatka albuma. Mogu još istaknuti Stargazing i Vampires Are Real. Glazba je komplicirana, puna izmjena tempa, različitih gitarskih melodija i riffova, a ima i metal galopiranja u skoro pa hevićkoj Prismatic Spray(The Tinder Date). Dakle, da sumiramo, album nastavlja dalje tamo gdje je prijašnji Victory Lap stao i meni je odlično sjeo.
Billy Idol se vratio novim albumom, prvim u zadnjih jedanaest godina. Zadnje je izdao E.P. 2022. Na novom albumu se nalazi devet pjesama i mogu napomenuti slobodno da mi je album sjeo vrlo dobro. Pjesme su himnične i melodične, graniče negdje između punk rock divljine starog Billy Idola i novije mračnije, skoro pop rock faze, ali taj glas se ne može promašiti i ne čuti. Odlične su mi suradnja s Avril Lavigne u pjesmi 77, koja je prava skoro pop punk pjesma, a govori o starim vremenima koja se nikada neće više vratiti, a još bolja mi je Still Dancing koja zatvara album i ima tako odličan himnični refren da mi ostaje u uhu dugo nakon slušanja. Tu moram napomenuti polu baladnu John Wayne i rockersku suradnju s Joann Jett u pjesmi Wildside kao highlighte albuma, no sve pjesme su odlične, i one malo nježnije i malo žešće, vrlo mi je drago da se Billy Idol vratio ovako dobrim albumom, koji ima taman toliko pjesama i trajanje kako treba, da je više ne bi bilo dobro, jer ovako nema pjesama koje su filler na albumu, već samo udarničke hitove.
KRAYKULLA-WEBZINE 