Moby je široj publici poznat kao kreator i ime u elektroničkoj glazbi. No, mnogi ne znaju da je Moby svoje muzičke korake počeo na hardcore punk sceni, u bendu koji se zvao Vatican Commandos. Ljubav prema hardcore punku je Mobyu ostala, kao i ideali hardcore punk scene. Zato, napravio je ovaj dokumentarac kao scenarist i redatelj, te ga stavio free na Youtube da bi ga svi mogli pogledati. U razgovoru sa svojim psom, Moby pokušava približiti običnom gledatelju što je hardcore punk scena i kako je nastala, odnosno početak punku preko dolaska u Ameriku i početka hardcore scene, pa kako su se ideje širile, od originalnog straight edgea, do veganizma kao dijela straight edge hardcore scene i općenito punk rock scene. U filmu možemo vidjeti intervjuirane mnoge poznate face sa hardcore punk scene kao što su Ray Cappo, Porcell, Toby Morse, Ian Mackaye, Doyle Wolfgang Von Frankenstein, Alissa White-Gluz, Rob Zombie, Dave Dictor i mnogi drugi. Film ide tečno i pokušava približiti i senzibilizirati gledatelja o borbi za prava životinja, kao i boljem odnosu prema sebi i planeti Zemlji, zato pogledajte, nećete promašiti čak i ako niste, kao što nisam ni ja, vegan ili vegetarijanac. Dobar punk rock doku.
Tag Archives: punkrock
(gig report) Kriva Istina/Vršnjačko Nasilje/Shin – AKC Attack Zagreb – 14.12.2024.
Kraj godine se bliži, no dobri koncerti ne staju. Nakon što smo bili na čak četiri dobra giga u studenom, evo gigova u prosincu. Naša četveročlana ekspedicija se otputila u Zagreb, mjesto događanja AKC Attack, stara Medika. Večer je bila posvećena promociji novog albuma Krive Istine zvanog Mural Kolapsa, a i promociji odličnog fanzina Out Of The Darkness koja se trebala održati prije same svirke. Na samom početku moram primijetiti da nije bilo jako puno ljudi za Zagreb, onako ugodno popunjeno, ali nije bila gužvetina kao nedavno na Mašinku i Debelom Precjedniku u Vintageu. Na bini su na početku bila postavljena dva stolca, pa se sa kojih pola sata zakašnjenja od satnice, na njih sjedaju legenda hardcore punka iz Novog Sada, Igor Todorović – Zgro i moderator Neven Fitnić. Zgro je u Zagreb došao kao predstavnik uredništva Out Of The Darkness fanzina, koji izlazi od 2016.po dva broja godišnje i riječ je o jednom od rijetkih fizičkih fanzina na ovom području, a meni daleko najboljem. U razgovoru sa Zgrom saznali smo više detalja o samom njemu, kao i svim zanimljivim činjenicama vezanim uz sam fanzin. Razgovor je trajao kojih 40ak minuta. Attack se već lijepo popunio i bilo je vrijeme za prvi bend da otpočne koncert, a prvi su otvorili VRŠNJAČKO NASILJE iz Novog Sada. Ovo je bilo prvi puta da sam ovaj bend gledao i slušao uživo. Od njih smo dobili cirka 45 minuta odličnog street punka sa dosta Oi utjecaja i tekstovima na srpskom jeziku. Energija koju je bend dao, vraćala se iz publike i odmah se vidjelo da će koncert biti odličan. Meni je bilo super to što je pjevač govorio između pjesama i objašnjavao o čemu govore njihove stvari, a prije koncerta mi je odavao dojam pomalo stidljivog tipa, dok se na bini pretvorio u živu energiju skačući i pjevajući. Muzika je onako nastavak tih novosadskih street punk bendova s dosta žestine, protestnim, a pomalo osobnim tekstovima i tu i tamo uletom melankolije i melodije. Odličan bend i odličan set. Zagrebački SHIN su uletjeli kao zamjena za otkazani Replicunts i svoj dio su odrokali energično i istovremeno melodično. Nisam ih gledao jedno vrijeme i bilo mi je baš drago kada sam saznao da će svirati. Odsvirali su kojih 45 minuta seta svog žestokog, a istovremeno melodičnog hardcorea s miksom old school hardcorea i ovog novog modernijeg hardcorea. Pjevačica Tea ima odličan onako harsh vokal, a koji paše jako uz strukturu melodičnih riffova, brzine, pomalo mid tempo punk rocka i vidjelo se koliko im je drago što sviraju. Ja sam stajao na sredini i jedina zamjerka njihovog seta mi je bila što su se i Tein main vokal i back vokali čuli nekako previše tiho u cijelom miksu. No, nema veze, sve je to punk. Zadnji bend večeri bili su meni vrlo drag bend, KRIVA ISTINA čiji članovi dolaze iz Slavonskog Broda, Koprivnice i Vodica, no zajedničko im je da svi žive u Zagrebu, pa ispada da je Kriva Istina zagrebački bend, što je i u neku ruku točno. Pošto su promovirali novi album Mural Kolapsa, u svom setu od 15ak pjesama odsvirali su otprilike pola novog albuma plus hitove kao što su Manifest, Old School Stvar, Uvijek Tu…Meni je upravo nevjerojatno koliko energije ovaj bend isporučuje sa bine, ovo mi je bio tek drugi put da ih gledam, gledao sam ih prije dosta godina u Sloveniji, tada kao trio i jedva sam čekao da ih ponovo vidim, jer ovako moćna mašina zaslužuje to. Brzo, energično, hardcore punk s melodijom najbolje kategorije. Odsvirali su i na bis ponovo Crni Ovan, te Jedna Obitelj. Svirali su kojih sat vremena, no ni na trenutak nisu bili dosadni. Tako je završio još jedan feel good hardcore gig, a mi smo se polako uputili u noć na put kući.
(novi post – recenzija) The Offspring – Supercharged(Concord Records)
The Offspring su se vratili sa svojim već jedanaestim studijskim albumom izašlom za Concord Records. Album sadrži deset pjesama i popeglane je vrhunske produkcije za koju je zaslužan Bob Rock. A sad, kakav je? Ovaj bend se poprilično komercijalizirao i jeste, ali i nije udaljio od svojih punk rock korijena. Album ima neke brze odlične punk rock catchy stvari kao što je Light It Up nakon razočaravajuće nekako previše svemirske Looking Out For #1 koja otvara album i nekako je, ne znam previše spacy, ali Light It Up je brza ubojica. The Fall Guy podsjeća malo na The Kids Aren’t Alright, al je moćna mid tempo power punk stvar sa dobrim harmonijama na vokalima i back vokalima što se refrena tiče. Album općenito ima puno oooo sing along dijelova i to mi paše i siguran sam da će te nove stvari live biti super za pjevanje u publici. Make It Alright je odabrana kao single vjerojatno zbog toga jer posjeduje tu neku pop punk catchiness, ali meni je jednostavno previše slaba, nekako nema šusa i previše je sladunjava, čisti onaj pop punk kakvog ne volim. Ok, But This Is The Last Time nastavlja u tom nekom sladunjavom tonu, pop punk stvar, nekako jednostavno ne leži kako treba, nema glavu i rep. Truth In Fiction je ponovo odlična i brza stvar, koja podsjeća na najbolje dane ovog benda i malo me podsjetila na neke pjesme od Bad Religion. Come To Brazil je brza i ima dosta humora, ali i posvete južnoameričkim točnije brazilskim fanovima benda, makar mi previše isfurano i cheesy ono ole ole ole na kraju stvari. Get Some je neki miks rocka i pop punka, najlošija stvar na albumu, barem meni, ima hommage bendu Kansas u gitarskim riffovima, ne znam zašto. Hanging By A Thread spada opet u malo bolje stvari, ima neku catchy vibe na refrenu, mada je to daleko od himni kakve je ovaj bend radio u svojoj prošlosti. You Can’t Get There From Here je mid tempo stvar, onako okej zatvara ovaj album koji ipak ima više dobrih ili prolaznih stvari od loših.


