Tag Archives: Sweden

HammerFall – Hammer of Dawn (Napalm Records)

Kad su izašla prva dva HammerFall albuma u drugoj polovici devedesetih, Glory To The Brave i Legacy Of Kings bio sam opsjednut tim bendom koliko su mi bili odlični i obožavao sam ih slušati na snimljenim kazetama koje mi je presnimio jedan moj frend koji ih je nabavljao od legendarnog HMFC Marasa iz Zagreba. Uspio sam ih i uhvatiti uživo kada su svirali još samo te stvari. Sjećam se kada je izašao Renegade i kasnije Crimson Thunder koliko sam bio razočaran, a kasnije albume sam samo preletio i pronašao tu i tamo koju dobru stvar i melodiju, ostalo mi jednostavno nije pasalo. Bend je previše otišao prilikom pisanja pjesama u neke kotrljajuće Accept vode, a izgubila se ona ratnička energija i lepršavost koja je ranije postojala.

Eto, templari iz Gothenburga slave uskoro trideset godina i kako bolje proslaviti nego s novim albumom, dvanaestim u karijeri benda čiji su zaštitni znak gitarist/osnivač Oscar Dronjak i pjevač Joacim Cans čiji glas bih prepoznao uvijek, u koje god doba da mi ga netko pusti. Novi album sadrži deset pjesama i onako na prvo i drugo slušanje su dobre i bend nakon svih tih godina još uvijek uspije napisati pokoju himnu i dizalicu kao što je recimo No Son of Odin, koja je lirikalno i muzički jedan od mojih top favorita s ovog albuma, kao i Brotherhood koja podsjeća jako na ranije dane benda, Joacim pjeva ove pjesme odlično kao i uvijek dok gitaristi isporučuju odlične melodije, kako na strofama, bombastičnim himničnim refrenima, te solažama. Ono što je također odlično su harmonije i backing vocali koji su fenomenalno odrađeni. Ono što je boljka na zadnjih xy albuma ovog benda je, da postoje uvijek neka dosadnjaštva ili patetične balade, pa se nađe takvih i na ovom albumu, ali su srećom u manjini, kao i nekih hard rock izleta u izdrkavanje, ali sve u svemu ovo nije loš album. Tekstualno se bend kreće u tematici koja je na neki način zapisana u kamenu za ovaj stil melodičnog power metala, a to je bitke, slava, smrt i život poslije smrti, vjerovanje u sebe, svoje metalno srce itd itd. Kada sam bio klinac takvi tekstovi su me držali cijeli dan da me dignu i da pokažem srednji prst svima, danas su mi još okej, razgale srce, ali me više ne dižu kao nekada. No sve u svemu, od zadnja tri ili četiri, meni nekako najbolji. Drago mi je da su još uvijek tu.

(recenzija) Hypocrisy – Worship (Nuclear Blast)

Peter Tagtgren je legenda. Svi njegovi bendovi i projekti, sva produkcija sa Abyss studiom, sve što je napravio meni je odlično. Njegov glavni bend Hypocrisy je nedavno izdao novi trinaesti dugosvirajući opus, osam godina nakon zadnjeg. Što imamo ovdje? 11 pjesama odličnog melodičnog švedskog death metala, sa podosta agresije i brzine i sporijih atmosferičnijih stvari gdje se na cijelom albumu ističu odlične gitarske melodije, kao i fenomenalno bubnjanje Horgha, poznatog kao i bubnjara Immortal, on je meni jedan od najdražih bubnjara na sceni ikada. Peterovo pjevanje je opet raznoliko, od growlova koji se razumije u dosta slučaja što pjeva, preko black vokala do predivnih clean, melodičnih dionica. Basist Mikael Hedlund grmi u svojim dionicama podebljavajući kvalitetu odlično napisanih pjesama. Tematski, album se opet bavi cyber svijetom, zavjerama, alienima, UFO-ima i sličnim veselim temama koje ovaj bend analizira u svojim tekstovima već desetljećima. Ovo nije najbolji Hypocrisy album, ali je definitivno u top 5, barem meni.

8/10

(recenzija) Hermóðr – Tidens Tand

Hermóðr je bend odnosno projekt osobe znane kao Rafn koji je odsvirao sve na ovom albumu. Naziv benda je lik iz nordijske mitologije, sin Odina i brat Baldra, poznat kao glasnik bogova. E, pa ovaj glasnik bogova je na sceni već deset godina i vrlo je produktivan, ovo je već deseti dugosvirajući album. Na ovom opusu možemo pronaći jedanaest pjesama sporijeg tempa, s puno melodija, melankolije i prelijepog gitarskog izričaja, u kombinaciji s Rafnovim izmučenim vrištavim glasom i napjevima clean vokala koji se pojavljuju u podosta pjesama kako bi podebljali tu neku atmosferu snježne prirode, Sjevera, golih grana drveća, depresije i ljepote. Ovaj opus mi je baš onako legao kako treba. Tekstovi su na švedskom, pa ne razumijem baš osim što se na germanskom snalazim po naslovima pjesama, pa naslućujem što bi mogli govoriti. Pjesme kao Sanningens Dod, Tidens Tand, I Skog & Sno su ono što treba crnom srcu da uživa u ljepoti ove glazbe.

8,5/10