Eto nam, ako se ne varam. četrnaestog po redu studijskog albuma engleskih legendi Cradle Of Filth. Neuništiva mašina predvođena pjevačem i jedinim originalnim članom Dani Filthom gazi sve pred sobom. Neki kažu da je Dani tiranin koji često mijenja postavu, ali ova postava je manje-više već jedno vrijeme zajedno i napisala je ovaj prekrasan album koji svojim zvukom podsjeća na rane COF radove kao što su Midian, Cruelty And The Beast i naravno Dusk And Her Embrace, dakle radi se o songwritingu par excellence. Ima tu dugih epova koji podsjećaju na duge Maidenovske pjesme kao što je You Are My Nautilus. Tu su i singlovi pametno odabrani, odnosno To Live Deliciously i Demagoguery koji mi je također jedan od highlighta albuma. Ima tu svega, od agresije i thrash riffova, preko blast beatova koji nas tu i tamo podsjete na Cradleovu black metal prošlost prije nego su prevazišli razne granice ekstremnog metala. Ali, ima i odličnih gitarskih melodija, na momente gotovo nježnih kao i fenomenalnih klavijaturskih dionica uz backing ženske vokale koji pašu točno tamo gdje se pojave. Pjesma koju još moram spomenuti kao highlight i pohvaliti je Ex Sanguine Draculae koja mi je naprosto iznad nekih na ovom albumu. Spoj žestine i melodije, blastova i gotske tame, ovaj album je odličan i jedan od boljih Cradle uradaka u zadnjih 15ak godina.
Norveški Dimmu Borgir su mi uvijek bili guilty pleasure, iako spadaju u one uvjetno rečeno komercijalne bendove. A ti bendovi, kada nemaju inspiracije, ili su dužni izdati ploču izdavačkoj kući, izdaju album covera bendova koji su kao utjecali na njih. Tako su i Dimmu Borgir objavili ovaj album ili E.P. pošto se na njemu nalazi samo 8 pjesama. Većinu toga sam čuo na bendovim ranijim izdanjima i meni osobno su nekako najdraže Metal Heart(Accept), Burn In Hell(Twisted Sister), te me ugodno iznenadio G.G.F.H. cover Dead Men Don’t Rape jer se radi o više mračnoj stvari industrial ugođaja. Tu je još okej cover od Bathory- Satan My Master, koji se po ničemu ne ističe, kao i Venom cover odnosno stvar Black Metal. Ne znam zašto je dva puta stavljen cover od Celtic Frost – Nocturnal Fear, pošto se radi o gotovo istoj verziji stvari. Tu je i neobičan, ali dobar cover Deep Purple, stvar Perfect Strangers koja je dobro napravljena i ima više haunting štimung u Dimmu verziji. To je to. Fanovi će ovo uzeti u svoje kolekcije, oni kao ja koji vole ovaj bend će ovo preslušati, ali ovakvih cover albuma smo se nagledali odnosno naslušali, pa nije potrebno previše filozofirati.
Keep of Kalessin are back with their new full length opus. This is band’s first full length since 2015 and seventh opus in all. This one contains nine songs. Keep of Kalessin don’t play melodic black metal as they did in their early days, band being formed in 1995. Nowadays, they play bombastic mixture of symphonic black metal and so much more, thrash metal solos being influences in ‘Hellride’, but also symphonic and orchestral melodies in the title song being one of my personal favorites. They retained their black metal roots and blast beats but made it more progressive, more aggressive and melodic at the same time. Keyboard parts fit perfectly in songs and vocals are story for themselves. Obsidian Claw, the only remaining founding member delivers vocals in unbelievable range, from classic black metal screams, fantastic clean passages and atmospheric melodies to thrash metal shouting and death metal grunts making this record one of the best black metal opuses released in 2023 and making my jaws open and dropped in amazement. Although there are some longer songs, like epic ‘The Omni’ or ‘The Obsidian’s Expanse’, not a second of this album gets boring or stale. At times they remind me of best Emperor’s works, but to be sure, not being a clone, only an inspiration. This is black metal record par excellence.
KRAYKULLA-WEBZINE 