Prognan su objavili treći dio svoje sage nakon Naši Životi Više Ne Postoje i Sjene Nad Balkanom, ovo je dosada najambicioznije, najšire i najbolje remek djelo ovog odličnog benda. Na albumu se nalazi 12 pjesama u trajanju preko dva sata i nastavljaju priču glavnog lika kako je stala na prošlom albumu, sada glavni lik traži oca kroz turbulentni bijeg od Nijemaca i odlaska na Kozaru, gdje sudjeluje u slavnoj bitci na Kozari koja je opisana u odličnoj dugoj 25 minutnoj pjesmi. Prognan ima temelje black metala, ali to je toliko više toga. Ima agresivnih blastova, melodičnih i melankoličnih gitara, kao i thrasherskih dionica. Vokali variraju od black metal growla, preko clean vokala, zborova, glumaca koji izvode svoje dijelove i stvaraju zapravo epopeju i priču veću od života uz atmosferu filmske muzike u pozadini kao da gledamo neki odličan film. Moj savjet je da nikako ne slušate album, ako ne pratite tekstove, jer ćete na taj način najbolje osjetiti, vizualizirati i čuti što je Prognan htio reči ovim albumom. Moji favoriti su osim spomenute gore pjesme, također naslovna pjesma i Mali Komad Raja. Kraj je odličan i napet, ostavlja cliffhanger, pa se ne mogu dočekati idućeg albuma, koji će navodno biti i zadnji završetak priče.
Što se dobije kada se spoji mog omiljenog horror pisca H.P.Lovecrafta i metal? Dobar album. Daegonian dolaze iz Italije i na sceni su od 2011. Nakon EP-a i singlea, ovo im je debut dugosvirajući opus. Što možemo očekivati? Ovdje imamo 9 pjesama od kojih su čak tri instrumentala koji služe kao svojevrsni intro, intermezzo i outro događajima na albumu. Kakva je muzika? Ovo je riječ o miksu melodičnog death metala,blacka i simfonijskog metala s catchy gitarskim rifovima, agresivnim blast beatovima, ali i atmosferičnim mirnijim dijelovima. Produkcija je dobra, onako prljava, ali istodobno paše za atmosferu ovog benda. Tekstovi se baziraju na Lovecraftu i pjesme kao što su At The Mountains Of Madness, In Search Of The Unknown Kadath, The Nameless City su sigurno ono što će postati vaši favoriti na ovom albumu. Vokali su onako death metalski growlani, ali ima tu i ponešto spoken worda i šaptanja i vrištanja ovisno o potrebi atmosfere i pjesme. Klavijature i simfonijska orkestracija dodaju samo na tamnoj vibri i bespomoćnosti pred kozmičkim užasom kao što ga je opisao besmrtni Lovecraft u svojim odličnim pričama. Spoje agresivnosti death metala i talijanske melodičnosti i emocija straha kao najstarije ljudske emocije daju ovaj dobar album.
Moram priznati da sam bio očaran kada sam prvi puta poslušao debut album ovog finskog benda Angels Fall First. Odmah sam postao fan tog miksa simfonijskog metala, powera i gothica s opernim glasom dive pjevačice Tarje Turunen. Isto tako su mi legla svih prvih pet albuma ovog benda. Jake klavijaturne melodije Tuomasa Holopainena, odlična međuigra vokalima Tarje i basista Marca Hietale dizali su mi redovito dlačice na koži koliko sam se znao naježiti. Tada je bend promijenio pjevačicu i prestali su biti posebni, postali su samo jedni od mnogih. Tada su opet promijenili pjevačicu i Floor Jansen je već dugo frontwoman, mora njoj se priznati pojava koja je impresivna kao i dobar glas, ali ze mene nije to to. Nastavili su redati prosječne albume, ono okej, ali samo okej, mada se znala potkrasti koja dobra pjesma i na tim novijim albumima. Ovaj novi album sadrži 12 pjesama u trajanju jedan sat i jedanaest minuta. Tu se i dalje radi o epskom simfoničnom fantasy metalu, koji još uvijek sadrži podosta gitarskih jačih dionica da se može nazvati metal, plus podosta gothic utjecaja koji su uvijek bili tu. Tekstovi su i dalje fantasy priča, pomalo konceptualna, ali ne do kraja. Ima i nekih dužih stvari kao što je single An Ocean Of Strange Islands, koji meni nikako nije legao i ne znam zašto su ga baš odabrali za single. Većina pjesama je dosadna i nema nikakvih catchy dijelova i refrena, ničeg po čemu bih se sjećao ovog albuma kao nečeg dobrog. Okej, ima poneku dobru stvar kao The Children Of ‘Ata ili Something Whispered Follow me koji podsjete na stare dane slave, ali nisu dosta da album bude više od prosječnog. Floorin vokal je moćan, fino melodičan i jak, ali kada se radi o pjesmama koje su prosječne, ni ona ne može svojim glasom tu puno pomoći i dati im dodatnu snagu. Ovaj album je kao papirnati tanjur bijele riže. Jestiv, ali nezačinjen i praznjikav. Samo prosjek ništa drugo.
KRAYKULLA-WEBZINE 