Svorght dolazi iz Norveške i radi se o one man bandu u kojem je stanoviti Mikhail Igorevich Araratyan mastermind svega, muzike, vokala i atmosfere. Ovo je debut album koji sadrži 10 pjesama s tekstovima na norveškom jeziku. Muzika je uglavnom brza, ima podosta blast beatova, ali i skoro lupajućeg punkerskog d-beata u nekim pjesmama. Radi se o old school norveškom black metalu s podosta melodija u rifovima i nekom prilično mračnom atmosferom da je možeš nožem rezati kada slušaš album. Pjesme nisu duge, taman toliko treba da repeticioni ritualni rifovi ne postanu dosadni i da se dobije što se htjelo u tmini i vibraciji albuma. Vokali su priča za sebe, pošto su vrišteći na nekim mjestima, a većinom s nekim efektom da zvuče prigušeno skoro šapčući. No, album je svejedno epski, sa stvarima poput mog favorita Pest ili Mork, pa i Tristhet. Ovo je dobar one man black metal, mogao bi biti i bolji, ali nije loš album.
Dugo nismo čuli ništa od Mališa Bahat, kad ono bam! Evo novog albuma! Kakvo ugodno iznenađenje u godini preplavljnoj odličnim domaćim i regionalnim izdanjima. Ovo novo izdanje sadrži 10 pjesama, sve na engleskom jeziku. Muzika je neki prirodni upgrade ono što su radili prije, znači hardcore screamo sa odličnim vokalom Jakovom, sve prožeto melankoličnim melodijama i tužnim hookovima u pjesmama, kao i odličnim matematičko točnim ritmom bubnjeva koji variraju od black metalskog blast beata do sporijih skoro sludgy dionica. Odlična mi je uporaba semplova u meni dragoj Open The Last Bottle kao i melodija tuge u fenomenalnoj Shadow Charades, gdje Jakovov vokal dolazi do punog izražaja izmjenjujući vriskove, spoken word i ponešto growla. Od stvari koje mogu spomenuti kao meni jednako highlighte ovog albuma su pomalo rockerska hardcore punk pjesma Mother’s Words i Sunset Blvd. Ali, poslušajte ovaj album i čekirajte ovaj bend negdje uživo jer kidaju. Odličan povratak, odličan novi album.
Ova godina je stvarno zasad odlična što se tiče izdanja na domaćoj hardcore punk sceni. Probudio se i jug, odnosno Dalmacija i izašlo je nekoliko odličnih izdanja, jedno od njih je i album benda Pardon. Ovo je debut album koji sadrži 13 pjesama odličnog punk rocka s dosta street punk i bržeg hardcore punk utjecaja. Tekstovi su onako više osobni, na hrvatskom jeziku i svatko se može nekako s njima poistovjetiti u mnogo tema. Meni su osobno malo bolje brže i melodičnije stvari kao što je Dalmatinska rapsodija, te odlićna Živili. Vokal je onako moćan nekako, prodoran, ali artikuliran i može komotno rokati melodičnije stvari, ali i više street punk himne kao što je odlična Lik. Jedan od highlighta albuma je svakako odlična obrada vječnog hita Vice Vukova, Pismo ćali. Ima i OI punk utjecaja, a to se može čuti u odličnoj Mojih 5 minuta. Ja svaki puta nađem neki novi favorit među ovih 13 pjesama, pa mi je teško izdvojiti neku, ali pokušao sam gore navesti neke koje mi se onako malo više sviđaju, ali cijeli album je bomba i istinski dobar punk rock.
KRAYKULLA-WEBZINE 