Hrvatska underground scena je puna odličnih bendova i izdanja, pa evo još jednog benda iz podzemlja Zagreba, a to je A Gram Trip. Ovo im je trenutno aktualan E.P. koji sadrži 3 stvari, malo poduže, ali nikako dosadne. Tekstovi su na engleskom, a glazba koju A Gram Trip isporučuje je miks doom deatha, stonera i old school doom metala s ponešto sludgea i močvarne masnoće ubačene unutra za dobru mjeru. Produkcija je odlična, miksano i masterirano u Studio Depth, koji je već postao nekako sinonim za odlična izdanja i produkcije. Meni je nekako najdraža stvar na ovom opusu Dead Air, s sporo kotrljajućim masnim riffovima i deatherski growlanim vokalom, ali i Quiet Nights je također odlična koja me po riffovima malo podsjeća na Crowbar, ali to možda samo mene, stvar ima odlične atmosferične dijelovi koji savršeno pašu uz vokal koji šapće, a onda opet izmučeno growla i nekakva harsh, ali melankolična melodija se proteže uz sve to u pozadini. Sven Leaf Artillery ima nekako bar meni čujnu Sabbathovski inspiriranu pozadinu zvučeći u isto vrijeme old schoolerski, a i moderno. Svirali su kod nas u Čakovcu, ali koncert sam nažalost propustio, šteta, ne mogu na baš sve stići, ali biti će valjda prilike.
Monthly Archives: September 2024
(novi post – recenzija) Acathexis – Immerse (Amor Fati Productions)
Acathexis je međunarodni black metal bend kojeg čine tri člana, Jacob Buczarski na bubnjevima, Déhà na gitarama i basu i Dany Tee na vokalima i tekstovima. Članovi sviraju ili su svirali u bendovima kao što su Mare Cognitum, Los Males del Mundo i Silver Knife, Bend je aktivan od 2016.godine i do sada su izdali jedan split i ovo im je drugi dugosvirajući album. Tekstovi Acathexis govore o boli, depresiji, tuzi i tami kako unutrašnjoj, tako i vanjskoj, uz veliku dozu sarkazma i očaja, ali su gotovo poetični i prilično duboki i dugi kao što su i pjesme. Na ovom albumu nalaze se 4 pjesme koje su poprilično dugosvirajuće, najkraća od njih je devet i pol minuta, a najduža preko petnaest minuta. Muzika je melodični i atmosferični black metal, sami sebe deklariraju kao depressive black metal, mada ja volim izbjegavati taj label kod bendova, jer je black metal zamišljen da bude agresivan i emocionalan, melodičan i brutalan u isto vrijeme, zato je taj izraz depressive black metal paradoks sam po sebi. Dreams Of Scorched Mirrors počinje lagano, skoro sa post black metal riffovima gitare, ali pretvori se u full on blast beat black metal agresiju, sa odličnom melankoličnom melodijom u pozadini. Vokali na ovoj stvari su raznoliki, od visokog krika skoro kao Dani Filth, do skoro clean i growlanih vokala, vrlo srce i grlo parajućih i izmučenih, ovisno o atmosferi. Meni osobno je nekako najdraža Adrift In Endless Tides, dvanaest i pol minutna himna, sa malo melodic doom utjecaja i miksom agresije black metala i atmosfere post black metala, s izmučenim visokim black metal vriskovima koji pašu na ovo nebo čelične boje kao budali šamar. The Other mi nekako djeluje kao najagresivnija i najbrutalnija pjesma na albumu, ali svejedno se pretvara iz oštrih i brzih riffova u hladnu, ali sporiju i melodičniju dionicu koja opet otvara vatru blast beatova iz sve snage. Najdulja i nadaleko najepskija stvar na albumu je zadnja, A Slow, Weary Wind koja traje preko petnaest minuta i zaokružuje ovaj mračan koncept. Odlično izdanje, odličan bend s puno agresije i blast beatova, a ujedno i melodije i melankolije.
(new post – recenzija) Killing Yield – Volatile Future
Hrvatska i regionalna scena vrve odličnim novim izdanjima ove godine, pa evo još jednog i to Killing Yield iz Zagreba. Riječ je o novom bendu na hrvatskoj underground sceni, no članovi benda su poznati od ranije pošto praše ili su prašili u raznim hardcore punk i crust bendovima na sceni. Ovdje imamo 12 pjesama energičnog brzog i istovremeno prljavog hardcore punka s angažiranim političkim tekstovima ne engleskom jeziku. Uz hardcore punk, te d-beat, ovdje imamo i thrash utjecaja. Vokali su baš onako ljuti i malo me podsjećaju na Resist, iako je to vjerojatno samo moje mišljenje. Pjesme su kratke i udarničke, onako drito u glavu in your face. Produkcija je onako baš kako treba za ovakvu vrstu hardcore punka, onako prljavija. Primjećujem i utjecaj američke škole hardcore punka, onako potkrade se i neka melodija ispod sve ove agresije i ovo je svakako jedno od boljih izdanja na hrvatskoj underground sceni ove godine. Volio bih poslušati i vidjeti ovaj bend kako praše uživo, jer sam uvjeren da su čista energija.


