All posts by vladkraykulla

Active member of alternative underground scene and culture since early 1990-ies. Underground is a way of life!

Interview-Accident-hardcore punk kakav treba biti!

Accident je odličan zagrebački bend koji je nedavno objavio novi album, pa je to bila idealna prilika da malo porazgovaramo za moj webzine.

ZAŠTO ACCIDENT(NESREĆA), JEL NESREĆA BILA KADA STE SE SUSRELI I OSNOVALI BEND ILI JE CIJELO DRUŠTVO JEDNA VELIKA NESREĆA ILI NEŠTO TREĆE?

Bok i tebi i hvala na pozivu za intervju! Ovak, kaj se naziva tiče ja nisam prava osoba kojoj treba postaviti to pitanje jer ideja za naziv benda nije bila moja. Mislim da je netko u ekipi bacio taj naziv i da smo uzastopnim izgovaranjem zaključili kako zvuči poprilično jebeno. Tek naknadno smo saznali da imamo starije buraze/očeve, i to na UK i USA sceni 70-ih i 80-ih godina. No, to nam ne igra veliku ulogu jer su ti bendovi odavno neaktivni. Nesreća se dogodila na prvom gigu, koji je upao sasvim slučajno 2 dana nakon osnivanja benda, kad nas je ekipa iz Biciklića pozvala na andergraund pank žurku u bivši, sada napušteni zobersko-cajkaroški klub u centru grada koji je, za taj žanr koji ga je (ne)krasio poprilično derutan, samim time dušu dao za dobru pank štalu! Da ne skrećem s teme, da, nakon odsviranog giga kad smo izašli na cestu hladiti glave, ravno ispred naših očiju dogodila se omanja prometna nesreća. Mislim da su njeni sudionici bili poprilično iznenađeni našim urlicima, skandiranjem i veselim povicima “Accident, accident!”.

NEDAVNO STE IZDALI NOVI ALBUM, HOĆE LI BITI I FIZIČKOG IZDANJA? ZNAM DA JE RANO, ALI KAKAV JE FEEDBACK? KOJA JE ONAKO NA PRVU RAZLIKA IZMEĐU PUNK ROCK SHOCK I NOVOG ALBUMA?

Fizičko izdanje u obliku free promo cd-ova čeka na prženje tu ispod stola 2 metra iza mene, ali nikako da se pokrenem. Na prvom idućem gigu svako zainteresiran moći će dobit svoj primjerak. Feedback je zasad ne prevelik ali uglavnom pozitivan. Frend će mi napržiti i kazetu pošto nemam liniju koja podupire kazete i cedeje istovremeno, pa će za ekipu koja još uvijek sluša kazete vjerojatno biti i izdanja na tim starim trakama. A što se tiče razlike između albuma, prvi je jednostavniji i nekako ritmom više za ples, ovaj je hardkorica i lupanjem i deranjem po gitarama, bar po mom subjektivnom dojmu.

cover

SVIRATE PRILIČNO IN YOUR FACE, BRZ I LJUT HARDCORE PUNK. MISLITE LI DA JE TAKVIH BENDOVA POMALO NEDOSTAJALO NA SCENI? NIJE LI SE SVE SVELO NA NEKAKVO EKSPERIMENTIRANJE, A PRAVIH PUNK HARDCORE BENDOVA IMA SVE MANJE?

Na zagrebačkoj sceni, čini mi se, nedostaje pank bendova uopće. Rekla bih da ih je premalo aktivnih za jedan veliki grad. U posljednje vrijeme jedan mali dio lokalne ekipe počelo je eksperimentirati u razno-raznim divljim i čistokrvnim hc/oi! punk projektima i to mi je jako drago vidjeti! Bilo bi najbolje kad bi ih bilo 30 pa da svaki vikend svira druga ekipa nego da ih je jedva 5-6 kao sad. Ako novorođeni bendovi zažive i ako se cjelokupna ekipa i dalje nastavi muzički ispreplitati i širiti, uskoro bi sve skupa moglo postati puno zanimljivije!

KAKVA JE TRENUTNO SITUACIJA NA ZAGREBAČKOJ SCENI? IMATE LI SVOJU PROSTORIJU ZA PROBE ILI DIJELITE S NEKIM DRUGIM BENDOVIMA? ŠTO JE PO VAŠEM MIŠLJENJU POZITIVNO, A ŠTO BI TREBALO PROMIJENITI I/ILI UNAPRIJEDITI NA SCENI?

Ne znam je li to do godišnjeg doba ili čega već, čini mi se da je gigova sve manje. Sve se svelo na lokalne gigove u našoj najdražoj birtiji Route 66. U Klaonici 10-ak puta godišnje dođe jebenih bendova iz svih dijelova Europe i ostatka svijeta, Attack se pretvara u Aquarius i slične techno šminkica klubove, iako je uređenjem i kulturom daleko od toga, gdje bi trebao i ostati. Dobrog punk giga nije već bilo nekoliko mjeseci. Evo izuzetka, sutra će bit jedan dobar gig, i to ekipe iz bendova sa sjevera Hrvatske (što je ujedno i dio odgovora na slijedeće pitanje). Nadajmo se da je ovo sve samo jedno zatišje pred buru, vrtlog, uragan bolesno dobrih gigova kakvih je bilo recimo 2015. godine. Što se tiče prostorije za probe, nažalost nemamo svoju, nego iznajmimo termin na 2 sata barem jednom tjedno kod Krune u Raketama.

POŠTO STE BEND IZ ZAGREBA, MISLITE LI DA BEND IZ ZAGREBA LAKŠE UGOVORI NEKI GIG NEGO BEND IZ PROVINCIJE? OVO NIJE MOJE OSOBNO MIŠLJENJE, ALI ČUO SAM DOSTA BENDOVA KOJI SE ŽALE NA TU ČINJENICU.

Možda i je tako, a meni je zbog tog mrvicu žao. Postoji dobrih i kvalitetnih bendova i u drugim gradovima (Pula, Požega, Koprivnica, Varaždin, Čakovec), svaki put kad bih se našla na nekom od njih bilo je jako veselo, a i došlo je brdo ekipe. Možda kad bi se poradilo na suradnji između gradova bi bilo još bolje. Ne znam kako je to bilo prije, al čini mi se da je bilo nekako plodnije.

cover

KAKVI SU ČLANOVI ACCIDENT PRIVATNO? RADITE LI ILI STE DIO VOJSKE NEZAPOSLENIH? STUDIRATE MOŽDA?

Neki rade, neki studiraju, neki uče, a neki su i dio vojske nezaposlenih. Baš smo se raspodijelili, svakom jedna uloga.

KOJI KONCERT, PRI TOM NE MISLIM NA KONCERT ACCIDENTA NUŽNO, VAM JE OSTAO U SJEĆANJU KAO NAJBOLJI NA KOJEM STE BILI? KOJI BEND BISTE ŽELJELI VIDJETI/ČUTI UŽIVO, A NIKADA NEĆETE IMATI PRILIKU?

Jedan od tri najbolja koncerta na kojem sam bila je definitivno Exploited u Vintage Industrial Baru u srpnju 2015. E to je bio pank u pravom smislu te riječi. Nikad se u zraku nije mogla osjetiti veća euforija, kaos i sreća. Pankeri su sjedili po cesti i tramvajskim prugama, alkohol je tekao u potocima, veselje se dijelilo na upadu, a prostor gdje su zasvirale legende nakon tog energičnog meteža izgledao je kao bazen pun znoja i prolivene pive. Pank nije umro! Bend koji bih željela vidjeti uživo, a bojim se da neću imati priliku je Anti Otpad. I Discharge s Calom.

KAKO IZGLEDAJU GIGOVI ACCIDENT? JEL ŠIRITE POLITIČKE PORUKE PRIJE PJESAMA? SMATRATE LI SE POLITIČKIM BENDOM?

Meni najbolje izgledaju gigovi Accidenta u našoj najdražoj već spomenutoj birtiji Route 66. Tamo smo zadnji put zasvirali kad smo ugostili frendove iz Njemačke, a prije toga s Partlekima i Bkd iz Čakovca i Varaždina, te Biciklićem. E to je bio legendaran gig, došlo je više od 100 uzvanika, svi su bendovi propisno oderali i napravili fini kaos, da je više takvih feštica sreći nebi bilo kraja! Accident u svojim tekstovima na pomalo nezreo ali dosta ljut, a možda i uvjerljiv način izražava nezadovoljstvo trenutnim stanjem društva, sistema, općom neimaštinom i nezainteresiranošću da se išta promijeni. Javlja se tu i netrpeljivost prema gluposti, zatucanosti i primitivizmu ne samo debelih kretena i bolesnika o kojima nažalost moramo tu i tamo nešto pročitati na portalima, nego i ekipe koja se okuplja na istim mjestima vani gdje i mi. Sve je to tužno i jadno, treba se zato malo izderat i ispucat muzikom, a onda pobjeć odavdje dok se još može!

NA KOJI NAČIN I KADA STE SE SUSRELI SA PUNK HARDCORE UNDERGROUND SCENOM? KOJI JE BIO PRVI PUNK GIG KOJI STE POHODILI?

Sa punkom sam se susrela u osnovnoj školi, a ne znam na koji način. Kad se idem pokušati tog prisjetiti rekla bih da je on našao mene, a ne ja njega. Prvi punk gig koji sam pohodila bio je Punk protiv pedofilije 2. u kinu Mosor 8.11.2008. godine, a za ostale članove benda ne znam :D

BLIŽIMO SE KRAJU INTERVIEWA. HVALA, ZA KRAJ MOLIM ODGOVOR NA TIPIČNO FANZINAŠKO PITANJE, NABROJITE 5 BENDOVA KOJI SU NA NEKI NAČIN UTJECALI NA VAŠ ŽIVOT.

Anti Otpad, Eluj, Fight Back, Disorder, ne znam dalje, mogu reć da su na Barta utjecali Šabani, a na Adžu stara finska škola. Hvala i tebi na podršci i samo nastavi s radom na ovom webzine-u, imaš podršku od nas! Vidimo se na nekom koncertu, nadam se!

Interview-THE THEATRE ZOMBIES-coming soon to your town!

The Theatre Zombies is a band from USA that I heard a while ago and became enchanted with their mix of melody and hard riffs, kinda Ramones-like with a metal vibe and they quickly became one of my fave bands. That said, it was a perfect time to talk with them for my webzine.

How would you describe The Theatre Zombies for the readers of this zine that havent heard of you?

The Theatre Zombies is a horror-punk band but not in the strict sense of the genre. Not all of our songs are horror based, and we vary tonally between more of a pop punk sound and heavy metal. We are most influenced by Blitzkid, the Ramones and Metallica.

cover

Whats new in you camp? Any new stuff prepared for our ears?

We are currently working on an EP. We have about five songs in progress for said EP. We plan on releasing it some time in the summer or early fall of 2017. All of our previous albums are available on our Bandcamp page for donation.

Where do you get the lyrical inspiration from? What do you do first, lyrics or riffs?

My inspiration for lyrics can come from a lot of places. Horror movies, books, and shows have been a big influence, but for the most part I come up with the lyrics in an almost stream of consciousness like fashion. Typically I sit down with my guitar and if I find a particular riff or progression interesting I will start to try and come up with a vocal melody and then go from there. A lot of our songs have hidden meanings, or are about some real life event. Sometimes I can write a whole song in just a few hours, and sometimes it can take months or even years. Once I have the basics down, I usually then bring it to practice where we arrange the song and work out the kinks. Sometimes a song can change drastically from when I initially bring it to practice and to when we finally record it. It’s a team effort and The Theatre Zombies sound really comes from our combined forces.

Many people dont like horror punk cause they say its all Misfits ripoff. Why is horrorpunk so beautiful?

There are plenty of Misfits rip off bands out there. Trust me, I have seen and played with a lot of them. For us, and a lot of “horror punks” out there,  horror punk is more than just “ripping off the Misfits”. I feel like it’s more about taking the ugly side of things in both real life and media and turning it into something fun and exciting to listen to. I really don’t think it’s any different than any other type of song writing. Just like any musician I take something that inspires me and write about it. It’s no different than a rapper writing lyrics about cars, drugs, and money . If that’s what inspires them or influences them thats fine. I just so happen to be influenced by the macabre and super natural.

Do you think that looking dressed like punk is important? Do you use stage props f.e.makeup or fake blood when playing live?

I don’t think it’s important at all. A lot of our fans have never even seen us live. We are just three regular looking dudes. We do try to always wear all black, but that’s pretty much it. No fake blood, stage props or gimmicks needed. I think it’s important to be comfortable when you are on stage. If you enjoy wearing a costume and so on, go for it. More power to you. That’s just not for us.

cover

Have you ever played in Europe? In your opinion whats the difference between American and Euro crowds?

We haven’t played outside the United States yet. It is a goal of ours though. We hear that European crowds are way more receptive of our kind of music and I really hope to play in Europe one day.

Lets talk horror. What is better, good book or movie? Whats your fave horror subgenre?

I have read a few horror novels and they have been good, but I really feel like it comes down to personal preference. I grew up watching horror movies so thats pretty much where my elegance lies. As far as favorite horror sub-genres go, I’m not sure if it counts but I love the old silent horror movies of the 1920’s.
How is life in USA in general? Is Trump really so bad? Is there an American dream?
Where we live in the united states is very middle class. Things are good but it seems like a lot of us are having financial troubles. We as a band have no political agenda so I’ll be passing on the rest of this question.
cover
How did you get in touch with the underground scene? Any fun memories playing live youd love to share?
I can’t remember how it happened exactly. We were contacted to play a couple “horror fest” type shows and that’s how we connected with the scene. Our first sort of exposure came when I lobbied hard to play a show with Blitzkid and Darrow Chemical Company. It was a really fun show and I’m glad I pushed to be on it. One of my all time favorite shows we have played was in West Virginia with the Renfields. It was a blast.
Thanks this is the end of our talk. Anything you would love to add and I didnt ask you?
Thank you for the interview! Please check us out atthetheatrezombies.bandcamp.com andfacebook.com/thetheatrezombies New material is coming out soon and all of our previous material is available for donation!

Grad mrtvih na obali-dio treći

-Sranje, izgleda da je naš Jurgi Kukavica konačno popio što je trebao već prije!-hihotao se Thomas.

-Kako to pričaš o palim drugovima? Osim toga, moguće je da je još negdje živ, nema tijela!-rekao je Herbert.

-Čisto sumnjam, ali što se moglo dogoditi?-pitao sam. U tom trenutku čuli smo udarac drva, odmah sam nekako znao da se radi o crkvenim vratima. Ušutjeli smo, vratili se u uloge vojnika koje su nas toliko godina održale u životu, pa sam dao znak šakom za pokret i razdvajanje. Trebalo nam je nekoliko minuta da se, šuljajući of zida do zida, kuće do kuće, prikrademo crkvi. Thomas je čuvao leđa, Herbert bokove, a ja sam ušao unutra. Vrata su bila otvorena, iznutra se vidjelo svijetlo svijeća, a bio sam prokleto siguran da smo zatvorili vrata. Bio sam naviknut na svašta, ali ono što sam unutra vidio čak je i mene šokiralo.

Na onom oltaru je stajala svježa lubanja, friško ofarbana u onu krvavo crvenu boju. Bila je nova na vrhu zlokobne hrpe. Nije bilo sumnje o čijoj se lubanji radi. Na onom okrenutom križu iznad oltara bilo je pribijeno ono što je ostalo od Jurgenovog tijela, naravno bez glave i šaka na obje ruke. Čuo sam Thomasov zadivljen zvižduk i Herbertov jecaj kada su ušli unutra i vidjeli što i ja.

balea-lake-near-transfagarasan-glacier-lakes-romania-eastern-europe-beautiful-landscapes-carpathian-mountains

-Što ćemo sada? Tko ga je sredio?-očajavao je Herbert.                             -Kada bismo imali dovoljno hrane i vode, mogli bismo se zabarikadirati u ovu crkvu, odmoriti i ujutro otići dalje, no tko god da je udesio Jurgena, još je negdje vani. Ne bi bilo dobro da se sada razdvajamo! Moramo najprije sahraniti Jurgenove ostatke na onom groblju tu vani.-rekao sam.                                                                                                    -Možda bi bilo dobro da zajedno pronađemo nešto za jelo i piće, pa se zabarikadiramo i čekamo jutro-objasnio je Herbert-na taj način ćemo se međusobno pokrivati-s nadom u glasu se vratio u realnost. -Što ti misliš o svemu tome Thomase?-pitao sam.                           -Možemo tako, što se mene tiče!-rekao je mirno. Naoštrivši vid koliko smo mogli od umora, provjerivši automate krenuli smo mračnom ulicom. Prije smo skinuli ostatke Jurgenovog tijela sa onog jebenog križa. Kada smo izašli iz crkve, zatvorio sam vrata i uvjerio se jakim pritiskom da su čvrsto zatvorena.

Herbert je oduvijek smatrao da je sve što učini u svrhu boljeg svijeta, da će kada odraste uspijeti promijeniti svijet. Bio je najsitniji, često predmet šikaniranja i sprdnje ostalih školskih kolega. To je trajalo do dana kada ga je Manfred spasio od nasilnika i naučio da se postavi sam za sebe. U ovom ratu Herbert je postao pravi ratnik, hrabro se tukao, gledao prijatelje i neprijatelje kako ginu, te je još uvijek na neki način vjerovao da je ovaj rat samo ono što je potrebno da svijet bude bolji kada završi. Mučila ga je depresija kada je mislio o tome. Je li sve ovo ubijanje uzalud? Herbert nikada nije imao djevojku. Njegov ideal čiste muške ljubavi je bio Manfred, još od onog dana kada ga je spasio od nasilnika. Cure i vječiti vojnički razgovori na tu temu ga uopće nisu interesirali. Hodao je tako zadubljen u misli da nije u početku niti osjetio kako ga je nešto vrelo pogodilo u prsa i srušilo na pod. tek tada je postao svjestan da netko puca i da mu Manfred nešto dovikuje dok Thomas uzvraća iz zaklona vatru iz svog automata.

german1

-Tko bi to mogao biti? Duhovi koji pucaju na nas?-sarkastičan je bio Thomas-Ja ću im se prišuljati iza leđa preko onog krova desno, oni su na platou iznad one kuće gore!-        -Duhovi ne pucaju iz automata i pušaka-rekao sam. Herbert je jako krvario i bio bez svijesti koliko sam uspio vidjeti. Pogodili su ga u prsa i izgleda da su mu pluća bila oštećena, jer je prilično teško disao. -Herberte, možeš li me čuti?-zabrinuto sam pitao. Herbert se samo na tren probudio, otvorio oči, pokušao se slabo nasmiješiti, a tada sam osjetio kako mu se tijelo opustilo i moj najbolji prijatelj mi je umro na rukama. Suze su mi ispunile oči i jedna se kotrljala po obrazu, no nije bilo vremena. Thomas je otišao u akciju, trebalo ga je pokriti. Divlje sam zapucao kratkim rafalima prema mjestima odakle je dolazila neprijateljska paljba. Grozničavo sam razmišljao gdje je Thomas. Već je trebao biti tamo. Tada sam začuo zvuk rafala iz Thomasovog automata, jauk i tišina se naglo spustila na sve nas. Thomas mi je sa platoa rukom i zviždukom uputio znak da je sve u redu i neka dođem tamo gore. Kada sam se popeo na plato imao sam što vidjeti. Dva mrtva vojnika ležala su u lokvama krvi, a treći je klečao sa rukama na glavi. Ono što me najviše šokiralo, sva trojica su nosila uniforme njemačkog SS-a.

-Herbert?-kratko me upitao Thomas. Nijemo sam odkimao glavom. Thomas je sočno opsovao i udario zarobljenika sa cijevi automata u trbuh.

-Nemoj ubiti to govno dok ne porazgovaramo s njim!-rekao sam Thomasu. Čovjek kojeg smo zarobili imao je okrutno lice, ledenoplavi pogled i nije se baš bojao.                  -Hvala bogovima da ste se pojavili-rekao je-molim da meni i mojim ljudima oprostite, nisamo znali da ste Nijemci, mislili smo da ste oni!-rekao je.

-Tko oni?-pitao sam. Čovjek je nosio uniformu SS casnika Standartenfuhrera.                                -Reci nam sve, kako se ovo dogodilo? Ubiti ću te zbog Herberta-polako je gubio kontrolu Thomas.

german2

-Žao mi je zbog vašeg druga, ali i vi ste ubili dvojicu mojih preživjelih ljudi-mirno je rekao-Dobro-uzdahnuo je-ispričati ću vam sve što znam! Zovem se Harald Verstein i Standartenfuhrer sam u SS-ovom specijalnom odjelu za natprirodne pojave i naslijeđe predaka i upućen sam ovamo sa petnaestoricom ljudi u specijalnu misiju za Himmlera osobno. Kakvu misiju smo mogli imati ovdje pitate me? E pa, jeste li čuli za Grad mrtvih? Očito je da niste, jer inače ne biste stajali u njemu. Legenda kaže da je ovaj grad stoljećima bio odvojen od ostatka svijeta, jer se u njega moglo stići samo preko jezera, a kopnenim putem nikako. U gradu je živjelo samo nekoliko familija koje su tvorile neki kult koji štuje neko posebno božanstvo koje obitava na ovom prostoru, vjerojatno u samom jezeru. Bili su odvojeni od ostatka svijeta i priča kaže da je neka posebna energija na ovom mjestu, koja im je omogućila besmrtnost iako su svi umrli, zato naziv Grad mrtvih. Reichsfuhrer Himmler osobno nas je poslao da istražimo mjesto i pokušamo tu energiju pronaći kako bi se koristila za potrebe Reicha. Kada smo kamionom stigli ovamo, naišli smo kao i vi na prazan grad, onu prokletu crkvu i lubanje, ono groblje i nigdje ni žive duše što se tiče stanovništva. Provalili smo u neke kuće, no nismo našli apsolutno nikog. Kao da su nestali usred svega što su radili. Juha se još kuhala u jednoj kući nad vatrom, tanjuri postavljeni na stolu, čak smo našli i upaljenu cigaretu uredno odloženu u pepeljari. Već prve noći kamion nije više htio upaliti, radio veza nam se pokvarila, a imali smo dojam da nismo sami. Prve noći nestala su dvojica mojih ljudi. Našli smo samo komadiće odjeće i tijela, te nove ofarbane lubanje u onoj crkvi. Moji ljudi su se počeli čudno ponašati. Kao da na neki način ovo prokleto mjesto utječe na njih, kao da im budi na neki način skrivene emocije, strahove miješane sa stresom i uspomenama koje ih more. U dva dana nestali su svi osim mene i dvojice koju ste ubili. Da budem iskren, nemam pojma kako izaći odavde. Kada god smo probali izaći iz grada, na svim izlazima kao da je nevidljivi zid koji nam neda da zakoračimo dalje. Kao da neko zlo energetsko polje ne dozvoljava bijeg iz ovog mjesta!- zaključio je priču.

prica32

-Možda bismo mogli probati preko jezera čamcem kada bismo ga mogli pronaći-razmišljao je glasno Thomas.

-Imaš li što hrane i vode?-pitao sam Versteina

-Ostalo je još dosta hrane i vode od naših zaliha koje smo dovezli ovdje!-rekao je.

-Dobro, prvo ćemo sahraniti Herberta, jer ne želim da bude još jedna lubanja tamo, sahraniti ćemo i tvoju dvojicu, a tada ćemo jesti i razmisliti što ćemo dalje.-rekao sam.  Nakon nekog vremena kopanja, oprostili smo se od mojeg najboljeg prijatelja. Sahranili smo Herberta na jednom lijepom mjestu iznad jezera s kojeg se pružao prekrasan pogled na daleke planine prema našem domu.