This Argentinian band stuck to my ears the first minute I heard them. It was time to talk with Morgan about different things for my webzine.

Welcome to my webzine. For a start, how would you describe your band to the readers of this zine that didnt hear of you?

Well my friend, my band Parmy Crypta is a horror punk solo project from Argentina  based on the horror fictional and paranormal real things. We like horror movies a lot but also like the paranormal things and new order conspiration theories involving reptilians.

How many releases did you have until now? Where can we find/buy your music?

We have 5 releases. First is an acoustic album called  “Angeles en mi sepulcro”, the second is an ep from 2015.“Demoniacas voces de ultratumba” , you can find our music on our youtube channel Parmy Crypta and bandcamp, and soon you will be able to hear our music on Spotify too.

You sing lyrics mostly in Spanish. Where did you play gigs? Did you do some international tour?

We play gigs anywhere! If the place is good and we can play we go there. And yes we have plans to play in other countries around the world I hope soon.

Where do you get lyrical inspiration from? What comes first, lyrics or music?

In Parmy Crypta I pick up the guitar and start to sing, its like a possesion man, i really enjoy that and sometimes the music comes first but the lyrical part can come first too, I like to think about the pain and all this things, vincúlate about my life and drop like a horror film just like that, and obviously horror films have a big part in my ideas and also aliens.

What kind of label is Black Dream records?

Black Dream records is our independent label, we do shows and put out our albums on. In the future I hope we put out other bands and spread the horror punk word (not just mine) around the fucking world!

How did you come in contact with the underground scene? Why do you love horrorpunk?

Well there are people that like us very much, and other people that hate us, just because we are doing something different and we are honest in that. Horror punk is my life in this music I feel that I can put out all my hate and if people dont understand fuck off!

How is life in Argentina? Do you have a strong scene, bands, labels, venues, gigs, zines?

The life in Argentina is really hard. The scene is nonexistent, we have like 5 bands , sorry four because my ex band (The Waisos) are now dead. There is a strong passion here about the music but also much ego in some stupid idiots, I mean, not everyone has the opportunity to play big gigs in most cases you gotta pay to play, but we are now not paying because our gigs are free.

What is your favourite horror movie subgenre? Please name top 5 all time horror movie favorites?

Hmm I think the zombie films are my favorite!

Okey, Parmy Crypta top five horror movies are:

1-Night of the living dead

2-Dr. Caligari’s cabinet

3-Evil dead

4- In the mouth of madness

5-Plaga zombie (Argentinian film)

Is there any urban legend scary true story in your hometown?

Well, there are woods and there was a torture house there. At the time of the dictatorship , in 1976. People see many ghosts there, it is a nice place to relax, I get very inspired there.

We are close to ending this interview.  Is there anything you would like to say and I didnt ask you?

Yes, thanks to all the monsters that are reading this. We are recording our first album that you are going to hear soon….The invaders will be exterminated!

Psi su noviji bend iz Srbije koji svira psychobilly, no nikako nisu noviji u smislu “staža” na sceni, pošto su članovi “pekli” zanat u brojnim underground bendovima i projektima. Čim sam čuo njihove pjesme, odmah su mi se svidjeli i porazgovarao sam malo s njima o svemu za moj webzine.

POŠTO STE RELATIVNO NOVI BEND NA SCENI, MOLIM TE PREDSTAVI BEND ČITATELJIMA OVOG ZINEA KOJI NISU JOŠ ČULI ZA VAS?

Terza: Psi su Rock’n’ Roll/Psychobilly/Orijental Misticizam bend. Sva trojica se znamo godinama, iz dugogodišnjeg poznanstva i obitavanja na koncertima, po klubovima, barovima…javila se ideja da napravimo nešto novo. Zapravo ne toliko novo koliko iz nekog nepoznatog razloga kod nas niko tako nešto nije radio. Tekstovi su na srpskom jeziku, moćan kontrabas, jaka energija na bubnju i mistična gitara.

NEDAVNO STE IMALI NEKE SVIRKE U HRVATSKOJ. KAKO JE BILO? MOŽEŠ LI USPOREDITI PUBLIKU I ATMOSFERU VANI, TE U HRVATSKOJ I SRBIJI?

Terza: Pa ljudi su svuda željni istih stvari. Što se tiče Hrvatske i Srbije manje više stvari stoje slično. Negde osetite želju za zabavom, negde bežanje od depresije i svakodnevnice. U principu to sve zavisi od grada do grada a ne od države do države.

IMATE ISKUSTVO SVIRAJUĆI GODINAMA U RAZLIČITIM BENDOVIMA. JESU LI PSI NA NEKI NAČIN VRHUNAC SVEG ISKUSTVA STEČENOG U DRUGIM BENDOVIMA?

Terza: Nemoj nas tako olako penzionistati tj. umirovljavati. Mi planiramo da još dugo sviramo a samim tim i da napredujemo, tako da ne bih baš nazvao vrhuncem. Do toga ćemo tek doći. Ali jeste na neki način čudan spoj svega što smo nas trojica pojedinačno radili i radimo.

(photo by: Nebojsa Simeunovic Sabljar)

KAKO STOJITE S IZDANJIMA? IMATE LI NEKI LABEL ILI SVE RADITE DIY? ODAKLE VUČETE INSPIRACIJU ZA TEKSTOVE?

Terza: Ove godine treba da nam izađe prvi album. Videćemo još šta ćemo i kako, ali planiramo da ga izdamo za neki label. E sad, videćemo ko šta nudi, a inspiraciju pronalazimo svuda oko nas. Kad kažem to, mislim i na knjige i na filmove ali i na životna iskustva i živote svih koji udišu isti ovaj zagađeni vazduh.

OVO PITANJE POSTAVLJAM SVIM SUGOVORNICIMA, KAKO I KADA SI DOŠAO U KONTAKT S UNDERGROUND SCENOM? KOJI TI JE BIO PRVI KONCERT TAKVE VRSTE?

Jovandeka: Šta znači underground? Ja kad sam bio klinac to je bilo fancy! Glamur.

Dane: Neka 1992. Godina i festival. Brainstorm i još neki Hardcore Punk bendovi. Tad već to nije više bio glamur.

Terza: Pa sredinom devedesetih uz emisiju Punk Off na jednoj novosadskoj televiziji, kao i u betonskoj džungli oko moje osnovne škole koju sam pohađao tada. Prvi koncert na kome sam bio je bio neki popodnevni festival 1999. godine u KST-u. ne sećam se koji bendovi, čudna imena su imali, a prvi gig nekog stranog benda Red Alert 2000. godine u beogradskom Domu omladine.

KAKAV JE ŽIVOT U SRBIJI? JE LI STVARNO TAKO CRNO KAO ŠTO MI NEKI PRIJATELJI KAŽU?

Terza: Crno jeste. Nekad se ima utisak da nikad nije bilo crnje i ako sam siguran da jeste. Al’ ne vidim poentu u kukanju. Svuda je sranje ako sebi tako predstaviš svet. Uradi nešto da popraviš barem u onome u čemu možeš da utičeš.

(photo by:Anamarija Vartabedijan)

GRANDPA CANDYS, SU SVIRALI VIŠE PUTA U HRVATSKOJ. PSI TAKOĐER. JE LI IKADA BILA NEKA SMIJEŠNA ILI ČUDNA ANEGDOTA KOJU MOŽEŠ PODIJELITI S NAMA?

Jovandeka: Uvek su se dešavale neke čudne pojave vezane za auto. I sa Grandpa Candys i sad sa Psima. Svaki put se nešto kvarilo. Misticizam.

Terza: Eto, možda bi troškove puta i popravki podelili sa vama hahaha.

DO KOJE BI MJERE DOZVOLILI EVENTUALNI LABEL DA SE MIJEŠA U KREATIVNOST I POLITIKU BENDA?

Terza: Dogovori su svakako bitna stvar. Svakako bi bili spremni za različite ideje, ali granice u tom smislu moraju da postoje.

IMATE LI TEKSTOVA NA ENGLESKOM JEZIKU? DA LI BI SE RADO PROBILI NEGDJE U INOZEMSTVO ILI STE SE OGRANIČILI SAMO NA REGIJU?

Terza: Zašto misliš da samo na engleskom mora da se peva da bi se sviralo van? Al’ svakako smo prevashodno fokusirani na region, a i složićeš se da ima, tj. gotovo nema rockabilly/psychobilly bendova na maternjem jeziku u ovim krajevima. Zašto ne probati nešto tako? A i probali bi smo više da približimo ceo ovaj mistični fazon publici ovde, a to na engleskom nije moguće.

(photo by:Anamarija Vartabedijan)

BLIŽIMO SE KRAJU INTERVIEWA. ZA KRAJ, TIPIČNO FANZINAŠKO PITANJE. IMAŠ LI ŠTO ZA DODATI ŠTO BI RADO REKAO, A NISAM TE PITAO?

Terza: Pu pu pu…daleko bilo, kakav kraj? Ima do kraja još dosta. Ovo je tek početak. ;-)

Dane: Ali nije to još gotovo, nije dovoljno sve propalo!