Dugo nismo imali neki južnoamerički bend na stranicama ovog fanzina, pa je vrijeme da to ispravimo. Deaf Owl dolaze iz Brazila i ovo im je prvi dugosvirajući opus. Deaf Owl su inače trojac u sastavu Atrox – bubnjevi i vokal, Doomed – gitara i Triturado – bass. Bend je aktivan na sceni od 2022.i do sada su izdali jedan single, a eto sada i dugosvirajućeg opusa. Ovdje imamo 9 pjesama i riječ je o miksu doom metala i sludgea s primjesama death dooma u nekim dijelovima, posebno vokalima koji su growlani onako deatherski. Stvari su uglavnom u sporijem, skoro u nekim dijelovima funeral doom tempu, a produkcija je onako prljava i totalno paše atmosferi albuma. Tekstovi odišu nihilizmom, očajem i depresijom. Pjesme poput When Churches Burn, Agonise ili They Rot As Violence Is Spread će uskoro postati vaši favoriti ukoliko volite ovu atmosferu i ovu vrstu muzike. Neki bendovi koji sviraju ovakvu vrstu muzike rade preduge albume koji nekada imaju tendenciju da postanu dosadni, no ovdje to nije slučaj, pošto je album u trajanju kojih 48 minuta i u nijednom trenu nije dosadan, ali imam samo jednu opasku koja mi ne paše, a to je da neke pjesme previše liče jedna drugoj na momente, ali riječ je o solidnom debut opusu.
All posts by vladkraykulla
(new post – recenzija) Autumns Eyes – Grimoire of Oak & Shadow
Moram priznati da nikada nisam čuo američki bend Autumns Eyes prije ovog albuma. Ali, ovaj bend je na sceni od 1999. i ovo je bendu deveti dugosvirajući album, prvi nakon sedam godina, zadnji je objavljen 2017. Ovo je ustvari one man operation, mastermind benda je individua imena Dan koji svira sve instrumente i hendla vokale. Na ovom albumu se nalazi 11 pjesama u trajanju preko sat vremena. Autumns Eyes je počeo kao melodični death metal u ranijim danima, a sada se koncentrirao više na neki melodični gothic/death metal. Tekstovi su dobri i govore o smrti, prolaznosti života, strahu, unutarnjim borbama i sličnim veselim temama. Mada, cijelim ovim albumom prevladavaju više gothic metal tonovi, podsjeća me na kombinaciju kasnijih Cemetary i kasnijih Sentenced. Vokali su uglavnom clean s miksom više gothic vokala i čistog melodičnog pjevanja, potkrade se tu i tamo još koji death metal growl, ali sve pjesme su uglavnom mračnije atmosfere i s naslovima kao što su Late To Live, Early To Die, pa Warmth Of The Woods ili Let The Fear Find You ne možeš pogriješiti. Ima tu mraka, ali ima i autoironije i sarkazma, što nije loše.
(novi post – review) Disbaja – Impulse Slaves
Iz podzemlja zagrebačke Medike izranja novi, treći album Disbaja. Postava se opet malo promijenila, bila je određena pauza u radu ovog benda, ali sada su se vratili i te kako ovim novim albumom. Sniman u Studio Depth, miksan i masteriran od strane Jakića u Kut Sobe, ovo je odlična produkcija, usudio bi se reči najbolja do sada od tri albuma ovog benda. Što dobivamo na ovom izdanju? E pa, instrumentalni opaki intro plus devet pjesama s angažiranim tekstovima na engleskom jeziku. Dobro, zadnja stvar Who Speaks For Earth je spoken word sample. Uz angažirane tekstove ima i osobnih, ali kroz prizmu tih dubljih osobnih tekstovima može se čitati između redaka i zapravo pronaći i sebe u tim stvarima. Za one koji ne znaju Disbaja svira d beat, crust hardcore punk s puno energije i dubokim growlanim vokalom, ali često ga se razumije što pjeva što je dodatni plus. Volim dualne vokale na nekim dijelovima pjesama, kao i kombinaciju growla i kričavog vokala. Uz klasičan d beat crust hardcore punk ima tu i podosta jakih metal utjecaja u gitarskim dijelovima kao i cjelokupnim aranžmanima pjesama. Odlična mi je i uporaba određenih sampleova koji dodatno pojačavaju težinu stvari. Moji osobni favoriti su Unseen War, Rise Of Extremes i naslovna pjesma. Nisam nažalost još čekirao Disbaju live, ali i to će se uskoro promijeniti. Do tada, čekirajte ovaj bend, novi album, ali i starija izdanja isto.


