Finnish scene is thriving with great releases and Kuoleman Galleria just released their fourth full length opus with Inverse Records. This new opus contains nine songs. Music of this band can be described as black metal, but more into black n roll side of things. The lyrics are in Finnish so I don’t understand what is being sung about, but let the music do the talking. The title song reminded me a bit of Einherjer’s Dragons of the north era, in rhythm and tempo, also in vibe. Kolmas has that wicked guitar melody that is at the same time sad and melancholic but also aggressive song structure. Vocals vary from black metal screaming, but pretty understandable in emphasizing words, to spoken word and even horror movie like whispering at some times. I put some song titles into translator, so I am sure there is a lot of self irony, dark humor and sarcasm present in the lyrics like in some other Finnish bands, with Sentenced coming to mind immediately. although there is no likeness in music whatsoever. This is fine piece of black n roll music from the North and I love and enjoy every single second of it.
Također malo starije izdanje, ali koga briga. Floridski razarači, legendarni Obituary izdali su aktualni studijski album koji sadrži deset pjesama. Ovo je inače jedanaesti album ovih death metal legendi, institucije žanra koji su inspirirali cijele nove generacije bendova svojim stilom sviranja death metala i osebujnim vokalom Johna Tardya koji nije growl a niti scream, nego nešto između i uvijek ga se može prepoznati kada slušaš bend. Odmah me razorila pjesma ‘Barely Alive’, brza tupa tupa pjesma koja je više u thrash metal stilu, nego u onom poznatom Obituary mid tempu koju je bend usavršio desetljećima. Čujem puno thrasha i Slayera u ovoj pjesmi. Naravno, ima i klasičnih udarača kao što su ‘The Wrong Time’ te ‘Dying of Everything’, uz ‘War’ meni omiljene na ovome albumu. Ovaj bend je kao vino, što je stariji to je bolji, iako imaju dobrano više od tri desetljeća postojanja braća Tardy i ostatak ekipe nikako ne posustaju u stvaranju odlične muzike i odličnih albuma. Ovo je jedan od njih, koji nije ništa lošiji od zadnjeg, istoimenog albuma iz 2017.godine. Za svakog metal i death fana obavezna lektira.
Ovi Nijemci su na sceni još od 2004.i ovo je njihov peti dugosvirajući opus. Dali su sebi ime prema kapetanu kitolovca u romanu Moby Dick, opsjednutom lovom na legendarnog kita. Muzika koju Ahab sviraju je mračan, duboki i spori funeral doom, jako, jako atmosferičan i bučan sa dugim pjesmama, growling death vokalom ispremiješanim sa odličnim clean melodičnim vokalom i kada slušaš njihove stvari osjećaš ritmom kao da te nemilosrdni valovi oceana melju i vuku u dubine bez da si možeš pomoći. Album je dug, preko sat vremena u sedam pjesama od kojih je najkraća šest i pol minuta, a najduža skoro dvanaest i pol minuta. No, nema veze, svaka minuta je interesantna i jako je dobro uživiti se u ovaj bend i njihove albume i dopustiti mašti i srcu da te odvedu nekuda daleko, otkuda se možda nećeš vratiti, ali možda ni nećeš željeti vratiti. Ovo je glazba za po doma, ali siguran sam da su i njihovi live koncerti odličan doživljaj ako si u pravom stanju uma. Moji favoriti na ovom albumu: ‘Mobilis in Mobili’, ‘A Coral Tomb’. Jedan od najboljih doom bendova ikada.
KRAYKULLA-WEBZINE 